Connect with us

Mjesta i znamenitosti

Biser Bjelopavlićkog katuna

Jezero Ponikvica nalazi se na istoimenoj planini koja je udaljena od Danilovgrada tridesetak kilometara. Dva puta je nestajalo, a u život je posljednji put vraćeno prije oko deceniju, prije svega entuzijazmom poklonika prirode i naukom. Utisci turista koji ga posjećuju i mještana koji u njegovim čarima uživaju pokazuju da je bilo opravdano vratiti ga, te da treba uložiti napore da nastavi život.

Priča o tom prirodnom biseru Bjelopavlića počinje na kraju posljednjeg ledenog doba, prije dva miliona godina, kada su dva lednika „sišla“ sa obronaka Smonika i Štirnika. Taj naučni podatak saopštio nam je osvjedočeni prijatelj prirode i veliki borac za zaštitu zdrave životne sredine, pjesnik i slikar Darko Jovović, osnivač NVO Ponikvica koja je počela aktivnosti na revitalizaciji jezera 2006. godine.

– Ogromna masa leda i snijega dovukla je sa sobom krečnjačke i druge materijale koji će kasnije činiti nepropusno dno budućeg jezera u obliku malo nakrivljene osmice. Smješteno u otvorenom prostoru, gledalo je na Kuli, najviši vrh Jezero Ponikvica na istoimenoj danilovgradskoj planini uspješno živi drugi život Biser Bjelopavlićkog katuna Utisci turista koji ga posjećuju i mještana koji u njegovim čarima uživaju pokazuju kako je bilo opravdano vratiti jezero, te da treba uložiti napore da ono nastavi život. Na Bjelopavlićkom katunu kojem jezero pripada nekada je bilo više od pedeset stočara, radilo je dječje odmaralište sa medicinskim osobljem, zatim pekara, mesara, kovačnica, a bilo je i sportskih terena Prekornice kojoj je i pripadalo. Kako je vrijeme odmicalo, i ono je doživjelo sudbinu svih ledničkih jezera i počelo da umire. Voda je uporno širila ponor dok nije potpuno nestala, a od jezera ostala samo bara – objašnjava Jovović.

OŽIVLJAVANJE 

Uz stručnu pomoć dr Petra Živkovića i austrijske firme „Alpina Reder Majer“ i nesebičnu podršku Radivoja Brajovića, NVO Ponikvica je odradila sanaciju ponora. Krajem prošlog vijeka bilo više pokušaja Lovačkog društva da se jezero obnovi, a NVO Ponikvica tokom 2007. godine u više navrata, ali bez uspjeha nastojala da riješi problem. Kad se uključila nauka, napori su dali rezultate. Bilo je to prije deceniju. A kako je jezeru udahnut život objašnjava Slobodan Žarić koji je na čelu NVO Ponikvica zamijenio Jovovića.

 – Poslije niza neuspješnih pokušaja nekih stručnjaka da se jezero revitalizuje, angažovan je prof. dr Mihailo Burić kako bi uradio rješenje za povratak tog prirodnog bisera. Na osnovu tog rješenja, Direkcija javnih radova je preuzela aktivnosti na izradi projekta i izvođenju radova. U početnoj fazi Burić je bio aktivno uključen, dok je građevinsko preduzeće Tehnoput radilo na iskopu – kaže Žarić.

Jezero je oživjelo, od močvare postao je ponovo prirodni biser. Nakon što je vraćeno jedino jezero u danilovgradskoj opštini, Žarić očekuje da nadležni preduzmu sve kako bi se oživio i Bjelopavlićki katun kojem jezero pripada.

 – Nekada je na njemu bilo više od pedeset stočara, radilo je dječje odmaralište sa medi- cinskim osobljem, zatim pekara, mesara, kovačnica, a bilo je i sportskih terena za rekreaciju. Sve to pokazuje da postoje potencijali ovog prostora koji sada nijesu dovoljno iskorišćeni. Ono ima vodoprivredni, poljoprivredni, turistički, ambijentalni i ekološki značaj, postalo je stjecište važnih vrsta ptica – kaže Žarić On je početkom ove godine formirao inicijativni odbor za realizaciju kapitalnog projekta pod nazivom „Uređenje turističke panorame na području Vukotice i srednje Ponikvice“.

TURIZAM 

Da je riječ o prostoru koji privlači turiste potvrđuje direktor Turističke organizacije grada Ivana Dragojević.

– Čitav lokalitet planine Ponikvica je idealno mjesto za bijeg od gradske buke i urbanog načina života, štaviše najbolja je destinacija na sjeveru opštine za sve iskrene ljubitelje prirode. Obilazak jezera je u turističkoj ponudi za goste. Flajeri i brošure koje smo nedavno uradili krase fotografije jezera. Teren oko jezera je veoma interesantan za markiranje pješačkih i biciklističkih staza, za arheološka i speleološka istraživanja, izgradnju terena za sportske aktivnosti i rekreaciju i drugo – rekao je Dragojević

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Mjesta i znamenitosti

Njegoševa staza do Manastira Ostrog

Iznad vražegrmačkog sela Mandići nalazi se ozidana staza koja vodi do najvećeg pravoslavnog svetilišta u Crnoj Gori, Manastira Ostrog.

Nje­go­šev put ka Ostro­gu ili „Nje­go­še­va sta­za”, ka­ko se po­ne­gdje i da­nas u na­ro­du na­zi­va, išla je sa Or­je Lu­ke na Dre­nov­šti­cu, za­tim pre­ko Ze­te iz­nad iz­vo­ri­šta Obo­šti­ce, po­tom br­di­ma kroz mje­sta Rib­njak, Man­di­ći, Ro­šca, Sre­ta, Do­lo­vi i Do­nji ma­na­stir.

Staza je na brojnim mjestima degradirana ili presvučena slojevima asfalta i betona.

Ipak u dijelu Vražegrmaca ostaje očuvana iako bi se trebalo poraditi na njenom uređenju.

“Njegoševa staza” predstavlja samo jedan od turističkih potencijala vražegrmačkog kraja.

Vražegrmački kraj godinama unazad bilježi uvećanu turističku ponudu uprkos lošoj putnoj infrastrukuri i nedostatku redovnog vodosnabdijevanja.

Sa unapređenjem putne i komunalne infrastrukture ovog kraja, Opština Danilovgrad može doprinijeti ubrzanom razvoju lokalnog preduzetništva.

Nastavite čitanje

Društvo

Landža – park koji je poklonila priroda

Kod nas, s obzirom na klimatske uslove, ekološke performanse terena, te često neplanske urbane politike (usljed koje su stradale zelene površine pri izgradnji novih gradskih naselja) najčešće imamo parkove koje je čovjek podigao.

Pamtimo parkove koje je inicirao Kralj Nikola (Cetinje, Bar, Podgorica), te parkove na primorju koje su baštinili naši pomorci, ali i parkove i park šume koje su u tadašnjoj Jugoslaviji pošumljavali građani i inženjerijske jedinice JNA.

S druge strane, parkovi koje nam je priroda poklonila, mnogo su ređi. Parkovi, na primjer u Podgorici su parkovi nastali pošumljavanjem i brižnom kultivacijom površina. I na njihovom primjeru se vidi volja da se ozeleni novi urbani prostor, ali i potreba za zelenilom. S druge strane, postoje slučajevi kao u mnogim većim gradovima gdje su upravitelji poštedjeli šumu, projektujući je kao budući zeleni prostor velikog grada.

Tivoli, Ljubljana

Dakle, parkovi koje je priroda davno dala na dar, a čovjek samo malo intervenisao, prilagodivši nepristupačan šumski teren današnjem čovjeku čineći ga upotrebljivijim parkovskim prostorom. Takve parkove možemo sresti u državama nasledicama velikih imperija gdje su šume, odnosno lovišta carskih porodica prenamijenjene u gradske parkove.

London, Berlin, Beč samo su neki od prikaza poštovanja autentičnog ambijenta.

Prater park, Beč

 

Slučaj parka koje priroda nudi na dar imamo uz sami centar Danilovgrada, na prostoru Landža koji se nalazi na meandru rijeke Zete. Idealan prostor za park: zelene i vodene površine, višegodišnje drveće već prirodno podignuto među koje se mogu smjestiti infrastruktura za rekreaciju i slobodno vrijeme.

 

Prostor koji jednog dana može biti idealan model naučne labaratorije ili učionice na otvorenom u kojem đaci i studenti mogu sticati nova znanja o gradskim ekosistemima, u suživotu grada i prirodnog područja. Takođe, ovaj gradski raj bi lako uticao na transformaciju najbližih djelova grada, te omogućio adaptaciju obekata u nove poslovne prostore ili jednostavno podigao kvalitet življenja u neposrednoj blizini, što bi imalo i pozitivne ekonomske implikacije a Danilovgrad bi definitivno ostao “grad muzej prirode”.

Nastavite čitanje

Facebook

Najčitanije