Connect with us

Mjesta i znamenitosti

Grčka ga slavi, Bjelopavlići pominju

Glas o vrlinama i junaštvu Vasa Brajovića, poznatog grčkog narodnog junaka i vojskovođe  iz 19. vijeka, davno je prešao granice ove zemlje. Iako se o ovom vrsnom generalu, ratniku i slobodaru kod nas malo zna, u Grčkoj poznatiji kao Vaso Crnogorac (Vasos Mavrouniotis) ostao je upamćen po svojim vojničkim i ljudskim svojstvima, koje su, i dan danas, aktuelne i široko prisutne kod grčkog naroda.

Mjesta u kojima se Vaso borio, Foto: akrokorinthos.blogspot.com

Pre­ma svim ozbilj­nim is­tra­ži­vač­kim po­da­ci­ma Bra­jo­vić je iz Je­len­ka na­do­mak Da­ni­lov­gra­da. Kao mlad čo­vjek oti­šao je iz rod­nih Bje­lo­pa­vli­ća, na­sta­nio se u grč­koj i u toj ze­mlji ostva­rio zna­čaj­nu po­li­tič­ku i voj­nu ka­ri­je­ru. Za za­slu­ge u ustan­ku Va­so Bra­jo­vić je do­bio ti­tu­lu di­vi­zij­skog ge­ne­ra­la i bio je je­dan od naj­po­u­zda­ni­jih sa­rad­ni­ka grč­kog kra­lja Oto­na. Na­ža­lost, o ovom grč­kom ju­na­ku iz Bje­lo­pa­vli­ća da­nas se ma­lo go­vo­ri, a obič­ni gra­đa­ni o nje­mu ni­šta i ne zna­ju, iako je nje­gov spo­me­nik po­dig­nut u Pod­go­ri­ci.

Spomenik u Podgorici

– Va­so Bra­jo­vić (grč­ko ime Ma­vro­vu­ni­o­tis) jed­na je od naj­za­ni­mlji­vi­jih lič­no­sti Grč­ke u pr­voj po­lo­vi­ni 19. vi­je­ka. On je naj­po­zna­ti­ji, ali ne i je­di­ni cr­no­gor­ski usta­nik, ko­ji je uče­stvo­vo­vao u bor­ba­ma pro­tiv Tu­ra­ka za oslo­bo­đe­nje Grč­ke od Turaka. Je­dan od nje­go­ve bra­će, Ra­de, ju­nač­ki je po­gi­nuo na ostr­vu Pe­a­ro­su. Špi­ro i si­no­vac Ni­ko­la, kao i bra­ća La­zar i Te­o­dor, sa­mo su dio broj­ne za­jed­ni­ce  usta­ni­ka ko­ji su do­šli u po­moć po­ro­blje­noj bra­ći. O nji­ho­voj bor­bi u Grč­koj po­sto­ji obim­na li­te­ra­tu­ra, a po­me­nu­ću mo­no­gra­fi­ju Ata­na­si­ja Hri­so­lo­gi­sa, kao i oko 1.200 pi­sa­ma u sklo­pu ar­hi­va Va­sa Bra­jo­vi­ća, ko­ji pod tim ime­nom po­sto­ji na Pan­tio uni­ver­zi­te­tu u Ati­ni – re­kao je na jednom ranijem predavanju prof. dr Bra­jo­vić.

On je pri­mje­tio da je Va­so Bra­jo­vić od po­čet­ka ustan­ka 1821. go­di­ne uče­stvo­vao u pre­ko 50 bo­je­va sa Tur­ci­ma. Komandovao je če­ta­ma i ba­ta­ljo­ni­ma i za vri­je­me ustan­ka pod nje­go­vom ko­man­dom po­gi­nu­lo je pre­ko 1.000 lju­di.

Mu­nje­vi­ti voj­nič­ki us­pje­si br­zo su ga una­pri­je­di­li u ka­pe­ta­na ta­ko­zva­nih klef­ti, od­no­sno ma­lih po­kret­nih haj­duč­kih če­ta, a po­tom je do­bio ti­tu­lu hi­ljar­ho­sa. Taj čin je ozna­ča­vao ko­man­dan­ta ko­ji je ko­man­do­vao sa naj­ma­nje 1.000 voj­ni­ka i bio je naj­ve­ći čin u usta­nič­kom pe­ri­o­du. Sa po­bra­ti­mom Ni­ko­lom Kri­je­zo­ti­som, ta­ko­đe usta­ni­kom, bio je ključ­na fi­gu­ra u od­bra­ni Ati­ne, Akro­po­lja i ci­je­le Ati­ke u po­sljed­njim da­ni­ma ustan­ka. A, ka­kav je ju­nak Va­so bio svje­do­či i nje­gov po­hod za oslo­bo­đe­nje hri­šća­na u Li­bi­ji i Si­ri­ji i to na po­ziv pra­vo­slav­nog si­rij­skog epi­sko­pa.

Taj po­hod je bio ne­u­spje­šan, ali uka­zu­je na slo­bo­dar­sku vi­zi­ju i pra­vo­slav­nu du­šu Va­sa Bra­jo­vi­ća – do­dao je prof. dr Bra­jo­vić.

Od kra­lja do­bio čin ge­ne­ra­la

Na­kon oslo­bo­đe­nja i do­la­ska kra­lja Oto­na na grč­ki pre­sto Va­so Bra­jo­vić po­sta­je je­dan od tri naj­zna­čaj­ni­je lič­no­sti u no­vom kra­ljev­stvu. Od no­vog kra­lja do­bi­će čin ge­ne­ra­la i po­sta­će voj­ni upra­vi­telj cen­tral­ne i is­toč­ne Grč­ke i is­tak­nu­tu član Fran­cu­ske stran­ke.

– Va­so je sa pr­vom su­pru­gom Je­le­nom imao če­ti­ri si­na, od ko­jih je naj­po­zna­ti­ji Ti­mo­le­on ko­ji je po­stao ge­ne­ral i va­žan po­li­ti­čar u Grč­koj. Sa dru­gom že­nom imao je kćer­ku Pe­tru ko­ju je na­zvao po maj­ci.

Ti­mo­le­on

Va­so je umro 1847. go­di­ne od te­ške upa­le plu­ća. Ne­ko­li­ko de­ce­ni­ja na­kon nje­vo­ve smr­ti grč­ke vla­sti su sru­ši­le nje­gov grob na Pr­vom atin­skom gro­blju u ale­ji za­slu­žnih gra­đa­na.

To je vje­ro­vat­no po­slje­di­ca du­ge i bje­so­muč­ne kam­pa­nje ko­ja je ovog ju­na­ka pra­ti­la i to­kom ži­vo­ta. Bi­lo je u Grč­koj pu­no onih ko­ji su sa ne­po­što­va­njem go­vo­ri­li o ulo­zi Va­sa u grč­kom ustan­ku.

Oni ni­je­su mo­gli da pri­hva­te da ne­ko ko ni­je Grk ima ta­ko ve­li­ke za­su­ge za oslo­bo­đe­nje Grč­ke.

I da­nas se nje­go­va ulo­ga mi­ni­ma­li­zu­je i ri­jet­ki su po­me­ni o jed­nom od naj­ve­ćih he­ro­ja grč­kog ra­ta i oslo­bo­đe­nja.

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Društvo

Landža – park koji je poklonila priroda

Kod nas, s obzirom na klimatske uslove, ekološke performanse terena, te često neplanske urbane politike (usljed koje su stradale zelene površine pri izgradnji novih gradskih naselja) najčešće imamo parkove koje je čovjek podigao.

Pamtimo parkove koje je inicirao Kralj Nikola (Cetinje, Bar, Podgorica), te parkove na primorju koje su baštinili naši pomorci, ali i parkove i park šume koje su u tadašnjoj Jugoslaviji pošumljavali građani i inženjerijske jedinice JNA.

S druge strane, parkovi koje nam je priroda poklonila, mnogo su ređi. Parkovi, na primjer u Podgorici su parkovi nastali pošumljavanjem i brižnom kultivacijom površina. I na njihovom primjeru se vidi volja da se ozeleni novi urbani prostor, ali i potreba za zelenilom. S druge strane, postoje slučajevi kao u mnogim većim gradovima gdje su upravitelji poštedjeli šumu, projektujući je kao budući zeleni prostor velikog grada.

Tivoli, Ljubljana

Dakle, parkovi koje je priroda davno dala na dar, a čovjek samo malo intervenisao, prilagodivši nepristupačan šumski teren današnjem čovjeku čineći ga upotrebljivijim parkovskim prostorom. Takve parkove možemo sresti u državama nasledicama velikih imperija gdje su šume, odnosno lovišta carskih porodica prenamijenjene u gradske parkove.

London, Berlin, Beč samo su neki od prikaza poštovanja autentičnog ambijenta.

Prater park, Beč

 

Slučaj parka koje priroda nudi na dar imamo uz sami centar Danilovgrada, na prostoru Landža koji se nalazi na meandru rijeke Zete. Idealan prostor za park: zelene i vodene površine, višegodišnje drveće već prirodno podignuto među koje se mogu smjestiti infrastruktura za rekreaciju i slobodno vrijeme.

 

Prostor koji jednog dana može biti idealan model naučne labaratorije ili učionice na otvorenom u kojem đaci i studenti mogu sticati nova znanja o gradskim ekosistemima, u suživotu grada i prirodnog područja. Takođe, ovaj gradski raj bi lako uticao na transformaciju najbližih djelova grada, te omogućio adaptaciju obekata u nove poslovne prostore ili jednostavno podigao kvalitet življenja u neposrednoj blizini, što bi imalo i pozitivne ekonomske implikacije a Danilovgrad bi definitivno ostao “grad muzej prirode”.

Nastavite čitanje

Mjesta i znamenitosti

Studeno – Izletište i vazdušna banja

Planinski masiv i izletničko naselje, koje se nalazi na 1146-1305 m.n.v. Studeno predstavlja pravu vazdušnu banju, sa preko 400 vikendica. Ljekovito svojstvo borova i hladovina koju  oni prave od ovog izletišta čine raj na zemlji.

Nalazi se na 24km od Danilovgrada.

Odavde šumski putevi i staze vode do planine Ponikvica i vrha Lisac.

Prekornica se nalazi severno od Danilovgrada i predstavlja još jednu, od planinara, bez razloga rijetko posećenu planinu. Njene južne strane odišu župskom klimom, dok visinski pojas iznad 1000 metara odlikuje izrazito kontinentalna.

Zime su sa često velikim snežnim padavinama. Reljef ove planine je veoma raznolik sa strmim stranama po njenom obodu, dugim dolovima, izrazitim vrhovima i vrtačama.

Zajedno sa takođe raznolikom florom i faunom, predstavlja interesantnu planinarsku destinaciju.

Foto: Dejan Lazarević, Kamp na Studenom avgust 2021.

U prilog ovome ide i činjenica da se u centralnom dijelu Prekornice, u mjestu Studeno na nadmorskoj visini od oko 1210 metara, nalazi veliki planinarski dom kojim upravlja Planinarski sportski klub ,,Prekornica,, iz Danilovgrada.

Planinom Studeno, nazivali su čobani/pastiri planinski kraj, široku zaravan s više uvala i polja na južnom dijelu Prekornice, južno od glavnog prekorničkog grebena, i udaljenom 4 sata pješačkog uspona od Danilovgrada.

​Na ovome prostoru dugom oko 15-ak kilometara postojali su i danas postoje neki katuni. Sve su kolibe bile građene od suhozida/suvomeđe ili kombinacijom od suhozida i balvana.

Pokrivene su bile daskama, a rjeđe slamom. I torovi su bili od suhozida ili od visokog kolja. Uglavnom su se na ovo područje izgonile ovce, koze, goveda, konji i magarad.

Mrs se prikupljao u kace pa zatim u mješine i to skorup, mješavina i tvrdi sir.

Danas je od velikog broja katuna ostalo samo nekoliko, na njihovom mjestu nastala su izletnička naselja, a mnoge stare kolibe zamjenile su savremene vikendice.

Dio čobana i dalje je izdizao u planinu, ali su umjesto koliba sada boravili u novoizrađenim savremenim objektima.

Studeno 

Livada na kraju asfaltne ceste na kojoj se nalazi bunar s pitkom vodom. Ovdje je moguće parkirati vozila radi uspona po planini.

Danas je Studeno poznatije kao naziv za izletište (vikend-naselje) s više od 400-tinjak kućica za odmor. Ovo Studeno čini više livada obraslih borovom šumom, koje se pružaju na više od 100 hektara te na prosječnoj nadmorskoj visini od više od 1200 m (između 1146 i 1305 m). Udaljeno je 24 km od Danilovgrada, od kojega vodi asfaltna cesta.

Ovdje nedostaje izvora vode za piće.

Zbog mikroklimatskih uvjeta koje pruža njegova nadmorska visina i borova šuma, Studeno ima sve karakteristike ljetnog klimatskog lječilišta (ljetnja vazdušna banja), područja čije karakteristike pogoduju za oporavak imunološkog sustava, posebno u liječenju plućnih bolesti i tuberkoloze.

 Studenom, kao najpopularnijem i najvećem izletištu na Prekornici, gravitiraju obližnji planinski katuni-izletišta, Bzo, Borov dô, Poljica, Ivanj ubao, Struţnica-Topolovo, Piskavice.

Šume ovdje ima dosta, a na širem području Studenog raste i munika (Pinus heldreichii endem Balkanskog poluostrva, u čistim sastojinama ili u zajednici s bukvom (obična bukva; Fagus sylvatica).

Na širem prostoru pronađeno je preko 476 vrsta ljekovitog i aromatičnog bilja i šumskih plodova, koji se mogu koristiti za pripremu ljekovitih i osvježavajućih napitaka, jestive su, ili prestavljaju važnu sirovinu u farmaceutskoj i drugoj industriji. Preko 70 pronađenih vrsta ovih biljaka, spadaju u farmakoekonomski važnije vrste.

Od Studenog se u više smjerova nastavlja više zemljanih šumskih putova i staza. Za izletnike su posebno zanimljive one prema vrhovima Kula i Lisac. Tradicionalni smjer kretanja iz Studenog bila su i katuništa na Ponikvici, dubje u masivu Prekornice.

Širim područjem Studenog prolaze obilježene nacionalne  planinarske staze za pješačenje i planinski biciklizam (staza 454: Danilovgrad, Gorica, Slatina, Borov dô, Studeno,, Ćetni do, Razmet dô, Mokra Ponikvica, Suva Ponikvica, Brajovićka Ponikvica; staza br. 486: Brajovićka Ponikvica, Vukotica, Gostilje, Danilovgrad).

Ako želite doći do Studenog, potrebno je da krenete Martinićkim putem i na skretanju OVDJE nastavite pravo do  OVDJE – Planinarski DOM.

Nastavite čitanje

Facebook

Najčitanije