By Danilovgrađanka Ljubica Glendža, prepoznata je po svom izuzetnom talentu i postignućima na rukometnoj sceni. Ljubica je svoj talenat pokazala igrajući za klubove širom Evrope, uključujući Mađarsku, Tursku i Rumuniju. Vrhunac njenog učešća u crnogorskoj reprezentaciji, predstavlja odlazak na Olimpijske igre u Tokiju 2021, kao i osvajanje bronzane medalje na Evropskom prvenstvu 2022. godine. U nastavku intervjua, imate priliku da saznate više o njenom putu do uspjeha, kako balansira između profesionalnog sporta i privatnog života, kao i koji su njeni planovi za budućnost. Takođe, Ljubica dijeli svoja iskustva iz inostranstva i daje korisne savjete za mlade koji sanjaju o sportskoj karijeri.
Ljubica Glendža, Foto Privatna arhiva
Kako si započela svoju karijeru i šta te motivisalo da se posvetiš ovom sportu?
Svoju karijeru sam dosta kasno započela. Čak sa nekih 14 i po godina i desilo se sasvim slučajno. Moj otac je upoznao prvog trenera golmana i objasnio mu da ima ćerku koja bi željela da se bavi sportom. Ubrzo sam krenula na treninge i bila je to ljubav na prvi pogled.
Da li nam možeš reći nešto više o svojoj karijeri i za koje si sve klubove igrala?
Moji prvi rukometni koraci počeli su u mlađoj ekipi žrk Budućnost, poslije par mjeseci stigao je poziv za pionirsku reprezentaciju. Nakon tri godine igranja u mlađim timovima Budućnosti, prešla sam u prvi tim gdje sam igrala godinu dana, poslije toga su krenuli angažmani u inostranstvu. Igrala sam u Mađarskoj, Turskoj i Rumuniji u kojoj sam već 5 i po godina.
Foto Privatna arhiva
Da li je posebna čast bila nositi crnogorski dres i igrati za reprezentaciju? Da li možeš istaknuti neke posebne trenutke i uspjehe koje si doživjela u crnogorskoj reprezentaciji?
Mislim da je san svakog sportiste da nastupa za svoju reprezentaciju, ja sam imala tu čast i privilegiju. Ovo je malo teže pitanje jer ih je bilo više, ali eto izdvojila bih ostvarenje sna a to je odlazak na Olimpijske igre (Tokio 2021) i uzimanje bronzane medalje na Evropskom prvenstvu 2022.
Kako vidiš razvoj rukometa u Crnoj Gori? Koje promjene ili unapređenja bi voljela da vidiš u budućnosti?
Crna Gora jeste mala zemlja. Nemamo nažalost puno registrovanih klubova niti jačinu crnogorske lige, ali eto ovim putem i pozivam svu djecu da krenu da se bave sportom bio to rukomet ili neki drugi sport, da prije svega žive zdrav život a onda i da osjete čari svega toga što donosi sport. Vjerujem u mlade nade, znam da se kvalitetno radi sa njima, sigurna sam da će izrasti puno dobrih rukometaa i rukometašica.
Kako izgleda tvoj tipičan dan kada su u pitanju treninzi i pripreme za utakmice? Koliko je naporno biti profesionalni sportista?
Buđenje rano, priprema za prvi trening (pretežno bude teretana), zatim obavezan odmor, ubrzo dolazi priprema za drugi trening (rukometni), poslije treninga oporavak od fizičke aktivnosti. Sport donosi puno odricanja, mnogo toga sam propustila u privatnom zivotu, ali sve to opet ne bih mijenjala za bilo koju odigranu utakmicu. Jednom ili čak dva puta nedeljno imamo i utakmice, potrebne su razne analize, gledanja videa, moja pozicija je golman, pa to zahtijeva i crtanje šuteva, analiziranje igrača.
Foto Privatna arhiva
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavaš kao profesionalna rukometašica i kako ih prevazilaziš?
U sportu je veoma važno biti ambiciozan. Smartram da bez te osobine teško možete uspjeti. Najveći izazov može biti i borba sa samom sobom, a savladavam je tako što gradim samopouzdanje treningom i podrškom najbližih.
Da li možeš dati neki savjet mlađim sugrađanima koji imaju želju da se profesionalno bave sportom, kako da balansiraju između sporta i obrazovanja?
Naravno, kao što sam i već napomenula jako bi me radovalo kada bi se više djece bavilo sportom. Veoma je važno dati sebe, koji god posao ili sport bio u pitanju i naravno ne treba odustajati. Obrazovanje je takođe jako bitno, bila sam i ja u periodu kada sam se profesionalno bavila sportom a išla sam i u školu, sve se može postići.
Foto Privatna arhiva
Kako balansiraš između profesionalnog sporta i privatnog života? Da li imaš neki hobi ili interesovanje van rukometa?
Profesionalni sport traži od mene da uvijek budem u treningu, ja sam neko ko voli da se druži i koristim svoje slobodno vrijeme sa meni dragim ljudima. Recimo u toku ljetnje pauze, prva stvar ujutru koju odradim jeste trening, kako bih pripremila svoje tijelo za sve napore koji dolaze, ali moram vam priznati da jako volim i ostatak tog dana, volim putovanja, zalaske sunca uz čašu dobrog vina i sve lijepo što život donosi.
Koji su tvoji planovi i ciljevi za budućnost?
Trenutno sam u rumunskoj ligi koja je izuzetno jaka, svaka utakmica nosi svoju težinu. Plan je da dam svoj maksimum na svakom treningu ili utakmici. Željela bih i da se vratim u redove reprezentacije, svaki sekund proveden u toj ekipi je dragocijen.
Koja je tvoja prva asocijacija na Danilovgrad i da li možeš izdvojiti jedno mjesto u njemu kao svoj najdraži kutak?
Danilovgrad je poseban za mene. Izdvojila bih gimnaziju, moju srednju školu. Tamo imam mnogo lijepih uspomena.
Intervju radila Maša Đurović
Comments