Milica Brajović je nedavno napunila 22 godine. Život je započela u Bijeloj u Domu za djecu bez roditeljskog staranja sa sestrom bliznakinjom, koja je zbog ozbiljnih zdravstvenih problema prije Milicinog izlaska iz Bijele, prebačena u Institut na Komanskom mostu. Pošto je postala punoljetna i došlo vrijeme da napusti Bijelu, brigu o njoj, preuzeo je Centar za socijalni rad u Danilovgradu, odakle je porijeklom. Oni su na posredan način brinuli o Milici i dok je bila u domu.

Kada su krajem decembra 2019-te, u opštini Danilovgrad od strane, grada, Ministarstva rada i socijalnog staranja i Help-a podijeljeni ključevi za 12 korisnika socijalne pomoći, među onima koji su dobili ključeve je bila i Milica Brajović. Milica je korisnik jednog od dva stana koji su stavljeni na raspolaganje Centru za socijalni rad Danilovgrad.

Ova optimistična, energična i vesela djevojka dočekala je u ponedjeljak 17. februara, bez prevelike treme goste iz crnogorske vlade, potpredsjednika Milutina Simovića, ministra rada Kemala Purišića, zamjenika njemačkog ambasadora Christhopa Breuninga, gradonačelnicu Danilovgrada Zoricu Kovačević, koordinatora Help-a Klausa Mocka i još desetak ljudi u njihovoj pratnji, uključujući i kamere medija. Uz dobrodšlicu sve je ponudila da se počaste pripremljenim sokovima i slatkišima.

Srdačnim osmjehom zahvalila se svima na mogućnosti da novu etapu života započne u novom i udobnom stanu, kao i budućoj pomoći u pronalaženju posla, na čemu uz Opštinu i Centar, radimo upravo mi iz Help-a. Sigurnost i podršku ulila joj je direktorica Centra za socijalni rad Danilovgard, Maja Luketić, koja je praktično njen staratelj, ali i gradonačelnica Zorica Kovačević, koju je diskretno prlikom izlaska brojnih gostiju iz stana, zamolila za zajedničku fotografiju- sa njenim telefonom, za uspomenu.

Rado je pristala na našu kratku posjetu po okončanju svečane ceremonije. Uz još jednu srdačnu dobrodošlicu prvo je zamolila za zajedničku fotografiju sa direktoricom Centra za socijalni rad „teta Majom“ kako je Milica oslovljava.

„Kao što vidite sve što imam ovdje je najlješe i najbolje, srećna sam što sam ovdje u svom kraju, porijeklom sam iz Jelenka, i što imam teta Maju, koja se brine o meni“.

Poput svim mladih u njenom uzrastu, Milica ima planove za budućnost i dilema u vezi izbora budućeg zanimanja. Ali je prvo željela da naglasi sljedeće:

„Sada kada već razgovaramo o poslu, želim da kažem –ja se ne libim od posla! Bitno mi je samo da radim, da imam platu. Nije mi ništa muka, ništa mi nije teško, mogu da ustanem i u 6 i u 5 i u 7 ujutru. Nije bitno, kad god, mogu da ustanem i budem tačna na poslu u svako doba“.

Milica kaže da je završila srednju stručnu školu za pomoćnog kuvara u Kotoru, da se trenutno radi na tome da joj se omogući praktičan rad na mjestu pomoćnika kuvara, čemu se raduje jer želi da radi, ali ima nešto što bi željela malo više od toga:

„Malo sam u dilemi zato što jako volim cvijeće, znam puno o njemu, volim da radim aranžmane, znam cijene-sve. Moram priznati da bih u ovom trenutku voljela da radim kao cvjećar, nekako se tu više pronalazim“.

Pošto ne voli da bude besposlena pomalo je volontirala u obližnjoj cvjećari.

„To je neka vrsta prakse, a i neka vrsta pomoći. Ima ovdje jedna drvena cvjećara , koju drži jedna gospođa sa ćerkom i ja im pomažem, obično vikendom. Volim da radim cvijetne aranžmane, uživam u tome“.

Svjedoči tome i jedan aranžman od suvog cvijeća na stolu u Milicinom stanu.

Direktorica Centra za socijalni rad, Maja Luketić takođe kaže da joj se čini da je Milica mnogo više talentovana za cvjećara, jer osim ljubavi prema cvijeću posjeduje i kreativnost, pa je mnogo više vidi u tome.

„Kako je Milica završila školu za pomoćnog kuvara upravo smo sa vama iz Help-a razgovarali o tome na koji način da joj pomognemo da nađe posao u toj struci. No Milica mi je nakon što je malo razmislila rekla da bi ipak željela da se bavi cvjećarstvom, a i ja mislim da je to posao koji bi više odgovarao njenoj kreativnosti. Mislim da bi joj obuka za cvjećara i te kako koristila.“

Milica kaže da joj nije problem što živi sama, naprotiv, ali naglašava da se ne osjeća usamljenom, jer o njoj neprekidno brinu iz Centra za socijalni rad, „teta Maja“ posebno.

„Mi je redovno obiliazimo, i ona je svaki dan kod nas, na ručku ili u vešeraju. Mi smo u sklopu pripreme obroka za one kojima je to potrebno, organizovali i po jedan obrok za Milicu.Tako da smo do detalja upoznati sa njenim životom“, kaže Luketić.

Veoma je lako uočiti bliskost i povjerenje koje vlada između direktorice Centra Maje Luketić i Milice Brajović. Milica za gospođu Luketić očigledno nije samo „posao“.

„Naravno da nije, to naprosto nije moguće u ovakvim slučajevima, ako zaista hoćemo da vodimo brigu o djeci i mladima kojima je pomoć potrebna, na pravi način. Milica i ja smo u dnevnom kontaktu, vrlo često i naveče. Primjera radi sada kada je duvao onaj olujni vjetar, zvala sam je po nekoliko puta u toku noći. Ona je na posljednjem spratu i tu se udari i snaga vjetra baš osjećaju. Jedne večeri sam slala moju djecu da dođu da se uvjere da je OK, iako mi je Milica govorila da se ne plaši. Moja djeca su malko starija od nje, i ja bih i njih provjeravala u takvoj situaciji, stoga provjeravm i nju“.

Suvišno je reći da ovu vrstu posla i treba i mogu da rade samo osobe sa stavom direktorice Centra za socijalni rad  u Danilovgradu, iako nam gospođa Luketić kaže da po nekada zna da bude i stroga i kritična prema Milici (Milica se na to široko osmjehuje), jer su mladi ljudi poput nje izloženi raznim vrstama opasnosti i mogućih zloupotreba.

„To je rijetko, i znam da je za moje dobro, i nikad se ne ljutim jer me teta Maja štiti, naučim dosta iz toga“ , rekla nam je Milica ne skidajući osmjeh.

Na kraju me zamolila da joj obećam da će dobiti fotografiju koju sam uradila sa njom i gopođom Luketić da bi je stavila u ram. I obavezno sam „jer se valja“ na kraju morala uzeti čokoladicu pripremljenu za goste.

Izgradnja socijalnih stanova u Spužu na zgradi u vlasništvu opštine, gdje sada živi Milica je dio Help-ovog regionalnog projekta“Podrška socio-ekonomskoj stabilnosti regiona zapadnog Balkana 2019-2020″, koji finansira njemačka Vlada.

Izvor Help Montenegro