Poznati
Željko Đurović Slikar koji je ovladao vatrom
Željko Đurović je rođen 12.decembra 1956.u Danilovgradu, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje, Studije slikarstva, kao i postdiplomske studije završio je na Fakultetu primjenjenih umetnosti u Beogradu.
Član je ULUS-a i Ex-libris društva iz Beograda. Član je internacionalne grupe umetnika ,,Libellule” iz Francuske. Radi kao redovni profesor FILUM-a u Kragujevcu, gdje predaje predmet crtanje i slikanje.
Željko Đurović je do sada imao je 42 samostalne izložbe u zemlji i inostranstvu. Izlagao u Međunarodnom centrru za fantastičnu umetnost, zamak Grije ( djela mu se nalaze u stalnoj postavci muzeja Grije), salonu Comparaison, Grand Palais u Parizu, Muzeju fantastične umetnosti u Beču.
Zastupljen je u preko 32 knjige o umjetnosti. Za svoj likovni rad dobio je 12 nagrada. Dobitnik nagrade fondacije ”M.C. Echer” za eks libris i nagrade za slikarstvo Zadužbine Momo Kapor. Djela mu se nalaze u: Narodni muzej u Beogradu, Kabienet grafike, Internacionalni muzej za fantastičnu umetnost zamak Grije, Švajcarska, Narodni muzej Kragujevac, Zbirksa nesvrstanih, Crna gora, Galerija RTS Beograd, kao i u privatnim kolekcijama u zemlji i svijetu.
Zbog provincijalno shvaćene uloge avangarde Željko Đurović ovdje nema pravu podršku, ali te probleme nema u inostranstvu, te je on više građanin svijeta nego crnogorski ili srpski slikar
Svaki put kada Željko Đurović predstavlja svoje slike i crteže to je značajan likovni događaj. Publika voli njegove radove a kritika se u Crnoj Gori i Srbiji odavno opredijelila protiv slikarstva pa je njeno mišljenje nebitno. Đurović u tom smislu ovdje nema pravu podršku zbog pogrešno i provincijalno shvaćene uloge avangarde koja, po zamisli onih koji vode našu kulturu, treba da zamijeni sve druge vidove umetnosti. Đurović nema te probleme u inostranstvu, on je više građanin sveta, nego crnogorski ili srpski slikar.
MAGIČNI BROJ „107“
Djela ovog umetnika nalaze se u Zamku Grije u Švajcarskoj, najvećoj muzejskoj instituciji u kojoj se čuva i izlaže slikarstvo fantastičnog tipa, često izlaže na velikim grupnim i tematskim izložbama u Evropi, njegova su djela predstavljena u najvažnijim novijim publikacijama u svijetu za savremenu fantastiku, rješava vizuelni identitet nekih rok opera u svijetu.
Obožavaoci iz SAD finansiraju njegov put i boravak ne bi li naučili nešto od njega. Samostalna izložba slika u zemunskoj „Galeriji 107“ jedna je od njegovih poslednjih u ovoj godini, naredne će se ovaj umetnik i profesor posvetiti pripremi i izdavanju svoje monografije.
Željko Đurović je spektakularni crtač i slikar. Kao slikar, uspio je da učini skoro nemoguće, da oformi slikarstvo koje nije fantastično samo po tipu crteža, tematici već i po kolorističkim odnosima. Mnogi slikari te vrste kod nas podsjećaju na nekog čuvenog svetskog majstora, Đurović je, međutim, u svjetskim okvirima originalan, njegov stil je nepoznat u istoriji fantastičnog slikarstva. Postavio je u prvi plan kolorit, boje koje su nepomirljive i koje drugi slikari nerado koriste.
Na njegovim slikama je ipak sve na svom mjestu jer je ovladao vatrom koja bi druge spržila. U tim bojama susreću se ili sukobljavaju energije, oluja ili kosmički požar bijesni slikom. Koloristička rasplamsavanja u pozadini su do najsitnijih detalja definisanog figuralnog svijeta, precizno i skladno nacrtanog, sa bogatom animalistikom, i kopnenom ili morskom florom.
Mjesta i znamenitosti
Grčka ga slavi, Bjelopavlići pominju
Glas o vrlinama i junaštvu Vasa Brajovića, poznatog grčkog narodnog junaka i vojskovođe iz 19. vijeka, davno je prešao granice ove zemlje. Iako se o ovom vrsnom generalu, ratniku i slobodaru kod nas malo zna, u Grčkoj poznatiji kao Vaso Crnogorac (Vasos Mavrouniotis) ostao je upamćen po svojim vojničkim i ljudskim svojstvima, koje su, i dan danas, aktuelne i široko prisutne kod grčkog naroda.
Prema svim ozbiljnim istraživačkim podacima Brajović je iz Jelenka nadomak Danilovgrada. Kao mlad čovjek otišao je iz rodnih Bjelopavlića, nastanio se u grčkoj i u toj zemlji ostvario značajnu političku i vojnu karijeru. Za zasluge u ustanku Vaso Brajović je dobio titulu divizijskog generala i bio je jedan od najpouzdanijih saradnika grčkog kralja Otona. Nažalost, o ovom grčkom junaku iz Bjelopavlića danas se malo govori, a obični građani o njemu ništa i ne znaju, iako je njegov spomenik podignut u Podgorici.
– Vaso Brajović (grčko ime Mavrovuniotis) jedna je od najzanimljivijih ličnosti Grčke u prvoj polovini 19. vijeka. On je najpoznatiji, ali ne i jedini crnogorski ustanik, koji je učestvovovao u borbama protiv Turaka za oslobođenje Grčke od Turaka. Jedan od njegove braće, Rade, junački je poginuo na ostrvu Pearosu. Špiro i sinovac Nikola, kao i braća Lazar i Teodor, samo su dio brojne zajednice ustanika koji su došli u pomoć porobljenoj braći. O njihovoj borbi u Grčkoj postoji obimna literatura, a pomenuću monografiju Atanasija Hrisologisa, kao i oko 1.200 pisama u sklopu arhiva Vasa Brajovića, koji pod tim imenom postoji na Pantio univerzitetu u Atini – rekao je na jednom ranijem predavanju prof. dr Brajović.
On je primjetio da je Vaso Brajović od početka ustanka 1821. godine učestvovao u preko 50 bojeva sa Turcima. Komandovao je četama i bataljonima i za vrijeme ustanka pod njegovom komandom poginulo je preko 1.000 ljudi.
Munjeviti vojnički uspjesi brzo su ga unaprijedili u kapetana takozvanih klefti, odnosno malih pokretnih hajdučkih četa, a potom je dobio titulu hiljarhosa. Taj čin je označavao komandanta koji je komandovao sa najmanje 1.000 vojnika i bio je najveći čin u ustaničkom periodu. Sa pobratimom Nikolom Krijezotisom, takođe ustanikom, bio je ključna figura u odbrani Atine, Akropolja i cijele Atike u posljednjim danima ustanka. A, kakav je junak Vaso bio svjedoči i njegov pohod za oslobođenje hrišćana u Libiji i Siriji i to na poziv pravoslavnog sirijskog episkopa.
Taj pohod je bio neuspješan, ali ukazuje na slobodarsku viziju i pravoslavnu dušu Vasa Brajovića – dodao je prof. dr Brajović.
Od kralja dobio čin generala
Nakon oslobođenja i dolaska kralja Otona na grčki presto Vaso Brajović postaje jedan od tri najznačajnije ličnosti u novom kraljevstvu. Od novog kralja dobiće čin generala i postaće vojni upravitelj centralne i istočne Grčke i istaknutu član Francuske stranke.
– Vaso je sa prvom suprugom Jelenom imao četiri sina, od kojih je najpoznatiji Timoleon koji je postao general i važan političar u Grčkoj. Sa drugom ženom imao je kćerku Petru koju je nazvao po majci.
Vaso je umro 1847. godine od teške upale pluća. Nekoliko decenija nakon njevove smrti grčke vlasti su srušile njegov grob na Prvom atinskom groblju u aleji zaslužnih građana.
To je vjerovatno posljedica duge i bjesomučne kampanje koja je ovog junaka pratila i tokom života. Bilo je u Grčkoj puno onih koji su sa nepoštovanjem govorili o ulozi Vasa u grčkom ustanku.
Oni nijesu mogli da prihvate da neko ko nije Grk ima tako velike zasuge za oslobođenje Grčke.
I danas se njegova uloga minimalizuje i rijetki su pomeni o jednom od najvećih heroja grčkog rata i oslobođenja.
Društvo
Andrija Radulović: Sjećanje na Mihaila Talja
Proslavljeni crnogorski pjesnik, majstorski kandidat, član ŠK Prosvjeta iz Podgorice, napisao je nadahnut tekst o Talju.
Tekst je objavljen na Blogu Šah mat lista, Autor teksta je Andrija Radulović
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Spuž, gradić na obali rijeke Zete, bio je šahovski centar Balkana i Evrope, zahvaljujući legendarnom Mihailu Talju i našem sugrađaninu i prijatelju Ratku Kneževiću. I zaista , to su bili nezaboravni dani za mnoge crnogorske šahiste, a posebno za mog druga Branislava Kadića, danas poznatog novinara i šahistu, a tada golobradog mladića koji je sanjao kao i ja da upozna Gusara iz Rige.
Mihail Talj je bio jedinstvena pojava u svijetu, i ne samo kao šahovski genije, već i kao Čovjek okeanske širine, beskrajno duhovit i veliki gospodin, boem i drug , erudita, koji je između ostalog znao na hiljade stihova Puškina, Šekspira, Dantea, Verlena, Jesenjina, Majakovskog, Lorke, Mandeljštama, Okudžave, Prevera ….Volio je onaj čuveni stih Pasternaka – Život proći nije poljem proći ! Bio je veliki prijatelj sa Visockim, koji je pjevao da „ ima dvije domovine/ Crnu Goru i Rusiju…“, koji sada ima i svoje ime na nebu i spomenik u Podgorici …Veliki rumunski pjesnik Marin Soresku posvetio je Talju pjesmu :…Ja povlačim bijeli dan/On povlači crni dan/Napadam ga snom…./…Pravim rokadu osjećanja/ Iza mojih leđa žena, djeca, /Sunce, mjesec i ostali kibiceri/ Strahuju za svaki moj potez….
Pjesnici kao i šahisti, oslanjaju se na intuiciju, a ona je po Adleru najveći stepen intelekta. Zato je Talj najveći pjesnik na šesdeset četiri polja, koji je uz Fišera bio najpopularniji šahista na planeti, i ne samo zato što je otkrio šahovsku metafiziku i imao razorni stil, već i zbog toga što je plijenio svojim duhom i igrom istovremeno. Šahu je posvetio dubine svoga srca i svoga uma jednako! Stvarao je posebnu atmosferu i imao svoju Poeziju u šahu.
Znao je sa Ratkom, nazdravljati lozovačom našim sugrađanima u krčmi „Ada“ ili „Pod lipom“, pokazujući nam svu jednostavnost i ogromnu ljubav, kako to samo mogu velikani poput Mihaila Talja, koji nam je spontano pričao anegdote o mnogim slavnim šahistima ,piscima, naučnicima, ne ističući sebe nikada u prvi plan.
Na pitanje novinara, da li je Talj član Komunističke partije, odgovorio je u svom stilu:
–Oženjeni se ne bave politikom!
Govorio je tada da su najbolji jugoslovenski šahisti Gligorić i Ljubojević, i da bi Ljuba mnogo bolje igrao da ima jače nerve. I tada je prognozirao blistavu budućnost Anandu i Ivančuku!
Imali smo sreću i privilegiju da se družimo sa Taljem tih dana , i da igamo cug , ali i karte-popularni remi šesnaesticu, gdje smo poneku partiju mogli dobiti. Prisustvovali smo i analizama mnogih partija iz Moskve, Rejkavika i Manile, koje je pokazivao našim šahistima u kući Kneževića, pod Spuškom glavicom, dok je sa obale Zete zvuk gitare dopirao…. Ja sam bio zadužen da sipam lozovaču u jupi, jer njegova mlada supruga redovno je nadgledala situaciju! I što je više cugao Talj je bio sve blistaviji i u igri i u analizama, ali i u dosjetkama koje je s nevidjenom lakoćom, lepršavošću i elegancijom izricao.
Tada je i odigran čuveni meč u Spužu , između Božidara Ivanovića i Mihaila Talja. Božidar je sin poznatog liričara Aleksandra Lesa Ivanovića, koji takođe u svojoj igri ima nečeg pjesničkog, lepršavog, lijepog.
Talj je odigrao i simultanku u školi „ Petar II Petrović Njegoš“, sa mnogim našim šahistima i sugrađanima, i dao više remija, govreći da je veće prijateljstvo od pobjede i da će oni tu ljubav uzvratiti šahu! Znao je da je Njegoš naš Puškin, i da je prvi šahista Crne Gore.
Govorio nam je i da pored svog boemskog načina života, ipak stigne svaki dan da radi na šahu po nekoliko sati. Mi smo se pitali kad to stiže?
Potražili smo odgovor u onoj čuvenoj anegdoti kralja boema Tina Ujevića, koju je posebno volio Danilo Kiš. „Noću sam pio, a danju radio. Nemojte me pitati kada sam spavao, jer imam spreman odgovor. U međuvremenu“.
Pogrešno je misliti da boemi ne rade na svom djelu i duhu! Kod njih samo gospodin alkohol pojačava predstave , izostrava oštricu i otvara nove horizonte.
A malo je ko znao tajne šaha i tajne alkohola kao Miša Talj. Samo što su njegove simpatije više bile na strani žestokih pića poput votke, vinjaka, konjaka, lozovače.
Legenda kaže da je prilično pripit igrao u Montrealu 1979. godine i podijelio prvo mjesto sa Antolijom Karpovom koji je suvereno vladao svjetskim šahovskim tronom. Takođe, na prvom brzopoteznom prvenstvu svijeta zablistao je i kao tajfun oduvao sve protivnike i zauzeo prvo mjesto.
U Spužu je i osnovan Šahovski klub „Mihail Talj“, za koji je kao omladinac igrao i Blažo Kalezić, koji je putovao sa Spužanima u Moskvu i lično uručio crnogorsku kapu Mihailu Botviniku.
Šahovsku slavu Crne Gore i Spuža uveličao je i Andor Liljental, slavni velemajstor, koji je igrao skoro sa svim prvacima svijeta. Tada sam i ja odigrao nekoliko brzopoteznih partija sa slavnim Liljentalom i napravio razgovor sa njim za studentski list „Indeks“.
Radulović -Lilijental
Liljental je evocirao uspomene na mnoge šampione svijeta, ali je najljepše govorio o Talju i Kapablanki s kojim je osim šaha igrao bilijar i odlazio u kubanske kafane…Aljehin je bio osobenjak vedrog duha, a Tartakover najveći džentlemen ….Ako bi ste Tartakoveru rekli da mu je lijepa mašna, on bi Vam je odmah poklonio!
Nijedan šahista na svijetu nije siguran kad preko puta sjedi Talj. Gusar iz Rige pravi takve bure na šezdeset četiri polja, gdje brzo otkazuje protivniku kompas , pod kanonadom njegovih figura i ponornih ideja….. Upadnete iznenada u neviđene probleme, koje morate rešavati u jedinici vremena…Talj je genije!-bio je izričit Andor Liljental.
I sad se sjećam jedne gotovo filmske scene, koja mi se urezala u pamćenje.
Velemajstorski turnir u glavnom gradu Crne Gore 1984. godine.
Moj otac Mihailo, veliki šahovski zaljubljenik, redovno me vodio da gledam partije poznatih i slavnih igrača, medju kojima je bio i Mihail Talj.
U sali je bila mrtva tišina. Trajala je analiza jedne partije između Korčnoja i jednog poznatog velemajstora. Korčnoj je dobio partiju u velikom stilu. Nijedan velemajstor nije se usuđivao da predloži neki potez, pa čak ni Mark Tajmanov, a bilo ih je desetak oko stola, koji su gledali u tablu kao u neki tunel , gdje se nije nazirala svjetlost i izlaz za protivničkog kralja.
I Korčnoj se zaista držao suvereno i ponašao kao nekrunisani šahovski kralj, što je i bio jedno vrijeme.
U jednom trenutku, Talj koji je gledao poziciju sa strane, dok mu je pepeo od cigarete padao niz revere , uzeo je crnog skakača i bacio ga pred noge Korčnojevom kralju …I odjednom se sve promijenilo….Kao dan i noć….Kao da se ne radi o istoj partiji….
Tišinu u sali kao da je još više uvećao ovaj neočekivani potez Mihaila Nehemejeviča, čija se sjenka nadvila nad pozicijom.
Korčnoj je gledao dvadesetak minuta u čudesnu sliku , skoro bez daha.
Potom je bez riječi, užurbano napustio salu za igru. Na tabli su ostale graške znoja, sa visokog čela Strašnog Viktora i pepeo od pozicije i cigarete Gusara iz Rige.
KAD DOĐE SLOBODA
Kad dođe Sloboda
Hraniću golubove po krovovima
Kao Bohumil Hrabal
Kum Branislava Petrovića
Iz zlatnoga grada Praga
Kad dođe Sloboda
Ići ću triciklom na posao
Nosiću kapu naopačke
I bez straha ispijati kafu
Gdje god hoću
Kad dođe Sloboda
Kao što dolazi proljeće
Oslobodiću iskru iz kamena
Gugutku san jezika
I sve će biti u slobodnom stihu
I slobodnom padu kao kod Rilkea
Ljudi će voljeti Poeziju
Šah i leptire u kosi
Igračice na žici
Pustiće tigrove iz kaveza
I svaki čovjek
Nazivaće jutro
Suncu ribaru odžačaru
Pčelaru vinogradaru učitelju
Vrtlaru mornaru
I prodavačici na trgu
Maslačku
Kiši
I ptici bijeloj na nebu
Kad dođe Sloboda
Kao u Staroj Grčkoj
I Čovjek bude Čovjekom
Neki građanin na Agorama
Opozvaće mudraca
I danas kao i juče
Jedan dječak sa obale viče
Ne dirajte moje pješčane kule
Krugove u vodi
Moja krila
Andrija Radulović
You must be logged in to post a comment Login