Connect with us

Poznati

Željko Đurović Slikar koji je ovladao vatrom

Željko Đurović je rođen 12.decembra 1956.u Danilovgradu, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje, Studije slikarstva, kao i postdiplomske studije završio je na Fakultetu primjenjenih umetnosti u Beogradu.

Član je ULUS-a i Ex-libris društva iz Beograda. Član je internacionalne grupe umetnika ,,Libellule” iz Francuske. Radi kao redovni profesor FILUM-a u Kragujevcu, gdje predaje predmet crtanje i slikanje.

Željko Đurović je do sada imao je 42 samostalne izložbe u zemlji i inostranstvu. Izlagao u Međunarodnom centrru za fantastičnu umetnost, zamak Grije ( djela mu se nalaze u stalnoj postavci muzeja Grije), salonu Comparaison, Grand Palais u Parizu, Muzeju fantastične umetnosti u Beču.

Zastupljen je u preko 32 knjige o umjetnosti. Za svoj likovni rad dobio je 12 nagrada. Dobitnik nagrade fondacije ”M.C. Echer” za eks libris i nagrade za slikarstvo Zadužbine Momo Kapor. Djela mu se nalaze u: Narodni muzej u Beogradu, Kabienet grafike, Internacionalni muzej za fantastičnu umetnost zamak Grije, Švajcarska, Narodni muzej Kragujevac, Zbirksa nesvrstanih, Crna gora, Galerija RTS Beograd, kao i u privatnim kolekcijama u zemlji i svijetu.

Zbog provincijalno shvaćene uloge avangarde Željko Đurović ovdje nema pravu podršku, ali te probleme nema u inostranstvu, te je on više građanin svijeta nego crnogorski ili srpski slikar

Svaki put kada Željko Đurović predstavlja svoje slike i crteže to je značajan likovni događaj. Publika voli njegove radove a kritika se u Crnoj Gori i Srbiji odavno opredijelila protiv slikarstva pa je njeno mišljenje nebitno. Đurović u tom smislu ovdje nema pravu podršku zbog pogrešno i provincijalno shvaćene uloge avangarde koja, po zamisli onih koji vode našu kulturu, treba da zamijeni sve druge vidove umetnosti. Đurović nema te probleme u inostranstvu, on je više građanin sveta, nego crnogorski ili srpski slikar.

MAGIČNI BROJ „107“


Djela ovog umetnika nalaze se u Zamku Grije u Švajcarskoj, najvećoj muzejskoj instituciji u kojoj se čuva i izlaže slikarstvo fantastičnog tipa,  često izlaže na velikim grupnim i tematskim izložbama u Evropi, njegova su djela predstavljena u najvažnijim novijim publikacijama u svijetu za savremenu fantastiku,  rješava vizuelni identitet nekih rok opera u svijetu.

Obožavaoci iz SAD finansiraju njegov put i boravak ne bi li naučili nešto od njega. Samostalna izložba slika u zemunskoj „Galeriji 107“  jedna je od njegovih poslednjih u ovoj godini, naredne  će se ovaj umetnik  i profesor posvetiti pripremi i izdavanju svoje monografije.

Željko Đurović je spektakularni crtač i slikar. Kao slikar, uspio je da učini skoro nemoguće, da oformi slikarstvo koje nije fantastično samo po tipu crteža, tematici već i po kolorističkim odnosima. Mnogi slikari te vrste kod nas podsjećaju na nekog čuvenog svetskog majstora, Đurović je, međutim, u svjetskim okvirima originalan, njegov stil je nepoznat u istoriji fantastičnog slikarstva. Postavio je u prvi plan kolorit, boje koje su nepomirljive i koje drugi slikari nerado koriste.

Na njegovim slikama je ipak sve na svom mjestu jer je ovladao vatrom koja bi druge spržila. U tim bojama susreću se ili sukobljavaju energije, oluja ili kosmički požar bijesni slikom. Koloristička rasplamsavanja  u pozadini su do najsitnijih detalja definisanog figuralnog svijeta, precizno i skladno nacrtanog, sa bogatom animalistikom, i kopnenom ili morskom florom.

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Mjesta i znamenitosti

Grčka ga slavi, Bjelopavlići pominju

Glas o vrlinama i junaštvu Vasa Brajovića, poznatog grčkog narodnog junaka i vojskovođe  iz 19. vijeka, davno je prešao granice ove zemlje. Iako se o ovom vrsnom generalu, ratniku i slobodaru kod nas malo zna, u Grčkoj poznatiji kao Vaso Crnogorac (Vasos Mavrouniotis) ostao je upamćen po svojim vojničkim i ljudskim svojstvima, koje su, i dan danas, aktuelne i široko prisutne kod grčkog naroda.

Mjesta u kojima se Vaso borio, Foto: akrokorinthos.blogspot.com

Pre­ma svim ozbilj­nim is­tra­ži­vač­kim po­da­ci­ma Bra­jo­vić je iz Je­len­ka na­do­mak Da­ni­lov­gra­da. Kao mlad čo­vjek oti­šao je iz rod­nih Bje­lo­pa­vli­ća, na­sta­nio se u grč­koj i u toj ze­mlji ostva­rio zna­čaj­nu po­li­tič­ku i voj­nu ka­ri­je­ru. Za za­slu­ge u ustan­ku Va­so Bra­jo­vić je do­bio ti­tu­lu di­vi­zij­skog ge­ne­ra­la i bio je je­dan od naj­po­u­zda­ni­jih sa­rad­ni­ka grč­kog kra­lja Oto­na. Na­ža­lost, o ovom grč­kom ju­na­ku iz Bje­lo­pa­vli­ća da­nas se ma­lo go­vo­ri, a obič­ni gra­đa­ni o nje­mu ni­šta i ne zna­ju, iako je nje­gov spo­me­nik po­dig­nut u Pod­go­ri­ci.

Spomenik u Podgorici

– Va­so Bra­jo­vić (grč­ko ime Ma­vro­vu­ni­o­tis) jed­na je od naj­za­ni­mlji­vi­jih lič­no­sti Grč­ke u pr­voj po­lo­vi­ni 19. vi­je­ka. On je naj­po­zna­ti­ji, ali ne i je­di­ni cr­no­gor­ski usta­nik, ko­ji je uče­stvo­vo­vao u bor­ba­ma pro­tiv Tu­ra­ka za oslo­bo­đe­nje Grč­ke od Turaka. Je­dan od nje­go­ve bra­će, Ra­de, ju­nač­ki je po­gi­nuo na ostr­vu Pe­a­ro­su. Špi­ro i si­no­vac Ni­ko­la, kao i bra­ća La­zar i Te­o­dor, sa­mo su dio broj­ne za­jed­ni­ce  usta­ni­ka ko­ji su do­šli u po­moć po­ro­blje­noj bra­ći. O nji­ho­voj bor­bi u Grč­koj po­sto­ji obim­na li­te­ra­tu­ra, a po­me­nu­ću mo­no­gra­fi­ju Ata­na­si­ja Hri­so­lo­gi­sa, kao i oko 1.200 pi­sa­ma u sklo­pu ar­hi­va Va­sa Bra­jo­vi­ća, ko­ji pod tim ime­nom po­sto­ji na Pan­tio uni­ver­zi­te­tu u Ati­ni – re­kao je na jednom ranijem predavanju prof. dr Bra­jo­vić.

On je pri­mje­tio da je Va­so Bra­jo­vić od po­čet­ka ustan­ka 1821. go­di­ne uče­stvo­vao u pre­ko 50 bo­je­va sa Tur­ci­ma. Komandovao je če­ta­ma i ba­ta­ljo­ni­ma i za vri­je­me ustan­ka pod nje­go­vom ko­man­dom po­gi­nu­lo je pre­ko 1.000 lju­di.

Mu­nje­vi­ti voj­nič­ki us­pje­si br­zo su ga una­pri­je­di­li u ka­pe­ta­na ta­ko­zva­nih klef­ti, od­no­sno ma­lih po­kret­nih haj­duč­kih če­ta, a po­tom je do­bio ti­tu­lu hi­ljar­ho­sa. Taj čin je ozna­ča­vao ko­man­dan­ta ko­ji je ko­man­do­vao sa naj­ma­nje 1.000 voj­ni­ka i bio je naj­ve­ći čin u usta­nič­kom pe­ri­o­du. Sa po­bra­ti­mom Ni­ko­lom Kri­je­zo­ti­som, ta­ko­đe usta­ni­kom, bio je ključ­na fi­gu­ra u od­bra­ni Ati­ne, Akro­po­lja i ci­je­le Ati­ke u po­sljed­njim da­ni­ma ustan­ka. A, ka­kav je ju­nak Va­so bio svje­do­či i nje­gov po­hod za oslo­bo­đe­nje hri­šća­na u Li­bi­ji i Si­ri­ji i to na po­ziv pra­vo­slav­nog si­rij­skog epi­sko­pa.

Taj po­hod je bio ne­u­spje­šan, ali uka­zu­je na slo­bo­dar­sku vi­zi­ju i pra­vo­slav­nu du­šu Va­sa Bra­jo­vi­ća – do­dao je prof. dr Bra­jo­vić.

Od kra­lja do­bio čin ge­ne­ra­la

Na­kon oslo­bo­đe­nja i do­la­ska kra­lja Oto­na na grč­ki pre­sto Va­so Bra­jo­vić po­sta­je je­dan od tri naj­zna­čaj­ni­je lič­no­sti u no­vom kra­ljev­stvu. Od no­vog kra­lja do­bi­će čin ge­ne­ra­la i po­sta­će voj­ni upra­vi­telj cen­tral­ne i is­toč­ne Grč­ke i is­tak­nu­tu član Fran­cu­ske stran­ke.

– Va­so je sa pr­vom su­pru­gom Je­le­nom imao če­ti­ri si­na, od ko­jih je naj­po­zna­ti­ji Ti­mo­le­on ko­ji je po­stao ge­ne­ral i va­žan po­li­ti­čar u Grč­koj. Sa dru­gom že­nom imao je kćer­ku Pe­tru ko­ju je na­zvao po maj­ci.

Ti­mo­le­on

Va­so je umro 1847. go­di­ne od te­ške upa­le plu­ća. Ne­ko­li­ko de­ce­ni­ja na­kon nje­vo­ve smr­ti grč­ke vla­sti su sru­ši­le nje­gov grob na Pr­vom atin­skom gro­blju u ale­ji za­slu­žnih gra­đa­na.

To je vje­ro­vat­no po­slje­di­ca du­ge i bje­so­muč­ne kam­pa­nje ko­ja je ovog ju­na­ka pra­ti­la i to­kom ži­vo­ta. Bi­lo je u Grč­koj pu­no onih ko­ji su sa ne­po­što­va­njem go­vo­ri­li o ulo­zi Va­sa u grč­kom ustan­ku.

Oni ni­je­su mo­gli da pri­hva­te da ne­ko ko ni­je Grk ima ta­ko ve­li­ke za­su­ge za oslo­bo­đe­nje Grč­ke.

I da­nas se nje­go­va ulo­ga mi­ni­ma­li­zu­je i ri­jet­ki su po­me­ni o jed­nom od naj­ve­ćih he­ro­ja grč­kog ra­ta i oslo­bo­đe­nja.

Nastavite čitanje

Društvo

Andrija Radulović: Sjećanje na Mihaila Talja

Proslavljeni crnogorski pjesnik, majstorski kandidat, član ŠK Prosvjeta iz Podgorice, napisao je nadahnut tekst o Talju.
Tekst je objavljen na Blogu Šah mat lista, Autor teksta je Andrija Radulović

Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Spuž,  gradić na obali rijeke Zete, bio je šahovski centar Balkana i Evrope, zahvaljujući legendarnom Mihailu Talju i našem sugrađaninu i prijatelju Ratku Kneževiću.  I zaista , to su bili nezaboravni dani za mnoge crnogorske šahiste, a posebno za  mog druga Branislava Kadića, danas poznatog novinara i šahistu, a tada golobradog mladića koji je sanjao kao i ja da upozna Gusara iz Rige.

Mihail Talj je bio jedinstvena pojava u svijetu, i ne samo kao šahovski genije, već i kao Čovjek okeanske širine, beskrajno duhovit i veliki gospodin, boem i drug , erudita, koji je između ostalog znao na hiljade stihova Puškina, Šekspira, Dantea, Verlena, Jesenjina, Majakovskog, Lorke, Mandeljštama, Okudžave, Prevera ….Volio je onaj čuveni stih Pasternaka – Život proći nije poljem proći ! Bio je veliki prijatelj sa Visockim, koji je pjevao da  „ ima dvije domovine/ Crnu Goru i Rusiju…“, koji sada ima i svoje ime na nebu i spomenik u Podgorici …Veliki rumunski pjesnik Marin  Soresku posvetio  je Talju  pjesmu :…Ja povlačim bijeli dan/On povlači crni dan/Napadam ga snom…./…Pravim rokadu osjećanja/ Iza mojih leđa žena, djeca, /Sunce, mjesec i ostali kibiceri/ Strahuju za svaki moj potez….

Pjesnici kao i šahisti, oslanjaju se na intuiciju, a ona je po Adleru najveći stepen intelekta. Zato je Talj najveći pjesnik na šesdeset četiri polja, koji je uz Fišera bio najpopularniji šahista na planeti, i ne samo zato što je otkrio šahovsku metafiziku i imao razorni stil, već i zbog toga što je plijenio svojim duhom i igrom istovremeno.  Šahu je posvetio dubine svoga srca i svoga uma jednako! Stvarao je posebnu atmosferu i imao svoju Poeziju u šahu.

Znao je sa Ratkom, nazdravljati lozovačom našim sugrađanima u krčmi „Ada“ ili „Pod lipom“, pokazujući nam svu jednostavnost i ogromnu ljubav, kako to samo mogu velikani poput Mihaila Talja, koji nam je spontano  pričao anegdote o mnogim slavnim šahistima ,piscima, naučnicima, ne ističući sebe nikada u prvi plan.

Na pitanje novinara, da li je Talj član Komunističke partije, odgovorio je u svom stilu:

Oženjeni se ne bave politikom!

Govorio je tada da su najbolji jugoslovenski šahisti Gligorić i Ljubojević, i da bi Ljuba mnogo bolje igrao da ima jače nerve. I tada je prognozirao blistavu budućnost Anandu i Ivančuku!

Imali smo sreću i privilegiju da se družimo sa Taljem tih dana , i da igamo cug , ali i karte-popularni remi šesnaesticu, gdje smo poneku partiju mogli dobiti. Prisustvovali smo i analizama mnogih partija iz Moskve, Rejkavika i Manile, koje je pokazivao našim šahistima u kući  Kneževića, pod Spuškom glavicom, dok je sa obale Zete zvuk gitare dopirao…. Ja sam bio zadužen da sipam lozovaču u jupi, jer njegova mlada supruga redovno je nadgledala situaciju! I što je više cugao Talj je bio sve blistaviji i u igri i u analizama, ali i  u dosjetkama koje je s nevidjenom lakoćom, lepršavošću  i elegancijom izricao.

Tada je i odigran čuveni meč u Spužu , između Božidara Ivanovića i Mihaila Talja. Božidar je sin poznatog liričara Aleksandra Lesa Ivanovića, koji takođe u svojoj igri ima nečeg  pjesničkog, lepršavog, lijepog.

Talj je odigrao i simultanku u školi „ Petar II Petrović Njegoš“, sa  mnogim našim šahistima i sugrađanima, i dao više remija, govreći da je veće prijateljstvo od pobjede i da će oni tu ljubav uzvratiti šahu! Znao je da je Njegoš naš Puškin, i da je prvi šahista Crne Gore.

Govorio nam je i da pored svog boemskog načina života, ipak stigne svaki dan da radi na šahu po nekoliko sati. Mi smo se pitali kad to stiže?

Potražili smo odgovor u onoj čuvenoj anegdoti kralja boema Tina Ujevića, koju je posebno volio Danilo Kiš. „Noću sam pio, a danju radio. Nemojte me pitati kada sam spavao, jer imam spreman odgovor. U međuvremenu“.

Pogrešno je misliti da boemi ne rade na svom djelu i duhu! Kod njih samo gospodin alkohol pojačava predstave , izostrava oštricu i otvara nove horizonte.

A malo je ko znao tajne šaha i tajne alkohola kao Miša Talj. Samo što su njegove simpatije više bile na strani žestokih pića poput votke, vinjaka, konjaka, lozovače.

Legenda kaže da je prilično pripit igrao u Montrealu 1979. godine i podijelio prvo mjesto sa  Antolijom Karpovom  koji je suvereno vladao svjetskim  šahovskim tronom. Takođe, na prvom brzopoteznom prvenstvu svijeta zablistao je i kao tajfun oduvao sve protivnike i zauzeo prvo mjesto.

U Spužu je i osnovan Šahovski klub „Mihail Talj“, za koji je kao omladinac igrao i Blažo Kalezić, koji je putovao sa Spužanima u Moskvu i lično uručio crnogorsku kapu Mihailu Botviniku.

Šahovsku slavu Crne Gore i Spuža uveličao je i Andor Liljental, slavni velemajstor, koji je igrao skoro sa svim prvacima svijeta. Tada sam i ja odigrao nekoliko brzopoteznih partija sa slavnim Liljentalom i napravio razgovor sa njim za studentski list „Indeks“.

Radulović -Lilijental

Liljental je evocirao uspomene na mnoge šampione svijeta, ali je najljepše govorio o  Talju i Kapablanki s kojim je osim šaha igrao bilijar i odlazio u kubanske kafane…Aljehin je bio osobenjak vedrog duha, a Tartakover najveći džentlemen ….Ako bi ste Tartakoveru rekli da mu je lijepa mašna, on bi Vam je odmah poklonio!

Nijedan šahista na svijetu nije siguran kad preko puta sjedi Talj. Gusar iz Rige pravi takve bure na šezdeset četiri polja, gdje brzo otkazuje protivniku kompas , pod kanonadom njegovih figura i ponornih ideja…..    Upadnete iznenada u neviđene probleme, koje morate rešavati u jedinici vremena…Talj je genije!-bio  je izričit Andor Liljental.

I sad se sjećam jedne gotovo filmske scene, koja mi se urezala u pamćenje.

Velemajstorski turnir u glavnom gradu Crne Gore 1984. godine.

Moj otac Mihailo, veliki šahovski zaljubljenik, redovno me vodio da gledam partije poznatih i slavnih igrača, medju kojima je bio i Mihail Talj.

U sali je bila mrtva tišina. Trajala je analiza jedne partije između Korčnoja i jednog  poznatog velemajstora. Korčnoj je dobio partiju u velikom stilu. Nijedan velemajstor nije se usuđivao da predloži neki potez, pa čak ni Mark Tajmanov, a bilo ih je desetak oko stola, koji su gledali u tablu kao u neki tunel , gdje se nije nazirala svjetlost i izlaz za protivničkog kralja.

I Korčnoj se zaista držao suvereno   i  ponašao kao nekrunisani šahovski kralj, što je  i  bio jedno vrijeme.

U jednom trenutku, Talj koji je gledao poziciju sa strane, dok mu je pepeo od cigarete padao niz  revere , uzeo je crnog skakača i bacio ga pred noge Korčnojevom kralju …I odjednom se sve promijenilo….Kao dan i noć….Kao da se ne radi o istoj partiji….

Tišinu u sali kao da je još više uvećao ovaj neočekivani  potez  Mihaila Nehemejeviča, čija se sjenka nadvila nad pozicijom.

Korčnoj je gledao dvadesetak minuta u čudesnu sliku , skoro bez daha.

Potom je bez riječi, užurbano napustio salu za igru. Na tabli su ostale graške znoja, sa visokog čela Strašnog Viktora i pepeo od pozicije i cigarete Gusara iz Rige.

KAD DOĐE SLOBODA

Kad dođe Sloboda

Hraniću golubove po krovovima

Kao Bohumil Hrabal

Kum Branislava Petrovića

Iz zlatnoga grada Praga

Kad dođe Sloboda

Ići ću triciklom na posao

Nosiću kapu naopačke

I bez straha ispijati kafu

Gdje god hoću

Kad dođe Sloboda

Kao što dolazi proljeće

Oslobodiću iskru iz kamena

Gugutku san jezika

I sve će biti u slobodnom stihu

I slobodnom padu kao kod Rilkea

Ljudi će voljeti Poeziju

Šah i leptire u kosi

Igračice na žici

Pustiće tigrove iz kaveza

I svaki čovjek

Nazivaće jutro

Suncu ribaru odžačaru

Pčelaru vinogradaru učitelju

Vrtlaru mornaru

I prodavačici na trgu

Maslačku

Kiši

I ptici bijeloj na nebu

Kad dođe Sloboda

Kao u Staroj Grčkoj

I Čovjek bude Čovjekom

Neki građanin na Agorama

Opozvaće mudraca

I danas kao i juče

Jedan dječak sa obale viče

Ne dirajte moje pješčane kule

Krugove u vodi

Moja krila

Andrija Radulović

Izvor Blog Šah mat lista

Nastavite čitanje

Facebook

Najčitanije