Svetozar Radonjić: Bjelopavlići mogu ponovo biti žitnica Crne Gore

Crna Gora se olako odrekla starih, autohtonih sjemena, loza i voća, a bez sopstvene hrane ne može biti ne samo ekološke, nego uopšte države, ocijenio je predsjednik Instituta za zdravu (organsku) hranu Svetozar Radonjić.

“Crna Gora je bastion starog sjemena, starih loza, voća, ljekovitog bilja. Mukotrpnim radom uspjeli smo da spasimo stara sjemena. Dio našeg projekta koji se odvija po motom ‘Može li Crna Gora biti ozbiljna ekološka država’ je potprojekat ‘stari crnogorski paradajz’, a njegov cilj je da istjeramo ‘plastični’ paradajz iz naših kuća”, kazao je Radonjić.

Radonjić je ocijenio da je najvažniji projekat i najveći dosadašnji uspjeh Instituta spasavanje dvije stare vrste kukuruza, posebno “kolomboća”, koji je majka svih kukuruza:

“Kolumbo je kukuruz u Evropu donio 1500. godine, a već se, prema zvaničnim podacima, 1515. sijao u Bjelopavlićima. Od kolomboća je spontanom selekcijom nastao vrhunski kukuruz.”

Samo domaće da se prodaje na pijacama

Radonjić je ocijenio da bi na pijacama trebalo da se prodaju samo proizvodi iz Crne Gore, a hrana iz uvoza negdje drugo.

“Nama je najveći problem birokratija. Oni su zauzeli busije i ne izlazi im se na njive… Crna Gora je zemlja sa sa najviše neobrađenih površina po glavi stanovnika u Evropi, a zemljište je nezagađeno. Poljopriveda može da zaposli trećinu stanovnika i možemo da obezbijedimo potpune količine za naše stanovnike. Možemo da proizvedemo 50 odsto svojih potreba u pšenici, raži, ječmu i heljdi, a u kukuruzu 100 odsto”.

Radonjić je svojevremeno bio direktor podgoričkog „Agrokombinata 13. jul“ koji je otkupljivao voće i povrće, ali i ljekovito bilje. Bio je jedan od nosilaca projekta Vlade „Mogućnosti proizvodnje i plasmana zdrave hrane u Crnoj Gori“. Na osnovu tog projekta je pre dvadeset godina počela da radi njegova firma „Agrovita“, koja već ima oko 500 proizvoda – od mnogo vrsta hljebova i peciva, preko vina, džemova, meda, čajeva, isključivo od organskih sirovina. Sve to ne bi bilo moguće bez mnogobrojnih saradnika i kooperanata, od koji su mnogi krenuli u taj posao upravo na njegov nagovor i uz njegovu podršku.

U okvir Zelenog biznis inkubatora i Instituta za zdravu organsku hranu osmislili su, kaže Radonjić, oko 30-ak projekata radi podsticanja proizvodnje žitarica, revitalizacije vodenica kako bi imali organske sirovine za proizvodnju hljeba i drugih proizvoda.

On je ubeđen da Crna Gora može i treba da se okrene obrađivanju zemlje, organskoj hrani i ekološkom turizmu.

– Naši ljudi vole zemlju i nerado je prodaju, ali je ne obrađuju. Zato je neophodna ozbiljna strategija i državna podrška jer je to budućnost – kaže Radonjić. Pogotovo što se nalazimo u jeku epidemije koja nas postavlja pred novi ciklus planiranja i prilagođavanja. Ne smijemo više zavisiti od uvoza. Bjelopavlići su nekad bili žitnica Crne Gore a to dobrim upravljanjem mogu ponovo biti.

Ekološka država

“Mi imamo uslova da budemo srećan narod. Za gotovo trideset godina od proglašenja Crne Gore ekološkom državom, ta ideja nije zaživjela. Izblijeđela je želja ljudi, koji odlučuju, da poštuju Ustav svoje zemlje.

Ekološka država je ekonomski projekat – da živimo od onoga što nam je Bog dao. Da budemo slobodni i da nam unutrašnje odnose ne uređuju stranci, a ekološka država je najveća USTAVA (odbrana/brana)! Bruto domaći proizvod (BDP) jeste indikator uspješnosti naroda i vlasti. Međutim, najveći uspjeh u ekološkoj državi treba da bude količnik sreće ljudi“, rekao je Radonjić.

Agronom Radonjić se prisjeća da je 1989. pišući Projekat ekološke države, napisao da će doći vrijeme kada gladni sitome neće vjerovati.

“Ti dani su došli. Imamo obilje hrane iz inostranstva a ne znamo smijemo li to jesti. Ne znam ima li potrošača koji je zadovoljan paradajzom ili njeguškom pršutom!? Ostali smo i bez parkova. Podgorički su betonirani. Nijesu valjda arhitekte u vrijeme komunizma  bili neznaveni kada su osmislili slobodan prostor oko i između zgrada! Da li su srećni Bjelopavlići što im je kamenovana ravnica, koja je Misir – izabrana zemlja za svakoga ko dođe iz nekog krša, na primjer iz Katunske nahije? Borili smo se stotinama godina da maknemo krš iz ravnice koju sada hoće neko da betonira. Nijedan narod ne uništava ono što će donijeti sreću i zadovoljstvo nasljednicima, jer zemlju nijesmo dobili od predaka, nego pozajmili od potomaka“, dodao je Radonjić.

Projekat ekološka država, smatra Radonjić, je nešto najuzvišenije i on mora da zaživi.

“Borićemo se svim sredstvima da se to desi i podsjećamo sve koji su ga podržali 1991. godine da treba u tome da istraju. Napominjem da je među njima bio i Mitropolit Amfilohije. “, rekao je on.