By 
Izašla je iz štampe šesta knjiga poezije autora Gorana Duksa Popovića pod nazivom „Zlatni spomenar”. Ovu njegovu drugu po redu knjigu na polju stvaralaštva za najmlađe objavio je Književni klub „MORE” iz Tivta.
Recezent knjige Marinko Pavićević je tim povodom zabilježio: “ Goran Popović je čuvar svojih sjećanja , koja bilježi na papir. Čistota duše Gorana Popovića je iznjedrila “ Zlatni Spomenar“, sa kojim ostavlja neizbrisiv trag u dječijoj poeziji.
Ova knjiga vodi čitaoca u svijet zakopanih sjećanja, koja djeci i odraslima, poklanja djetinjstvo bez koga je čovjek kao kuća bez temelja.
Razigrana slova Popović kroti i slaže u ovoj vječnoj knjizi. Kao izvor iz duše žednom čitaocu poklanja stihove koji daju smisao životu.
Književnica Milica Aranitović Papović je istakla da pjesnikov instinkt, oslikava beskonačnu slobodnu igru riječi od uzleta i oduševljenja, koji po svemu liči bezbrižnoj dječijoj igri bez predaha. Autor je ovu zbirku pisao vrlo oprezno. Pretražio je svaki ugao sebe da bi što slikovitije i muzikalnije mališanima predočio sve moralne kategorije života. On poručuje da je sve na svijetu upravo igra , čitav jedan mikro i makro kosmos beskraja u kome bitišemo . U pripremi mu još tri Popovićeve zbirke poezije: Lirika , zbirka zavičajne i rodoljubive poezije, kao i još jedna zbirka poezije za najmlađu čitalačku populaciju.
Goran Duks Popović Foto: Privatna arhiva
Goran Popović rođen je 18.09.1972 u Podgorici. Školovao se u Danilovgradu i Podgorici. Do sada je objavio pet zapaženih zbirki poezije: Gordijev čvor 2009, Brojanica 2012, Iz kamena vidici 2014, zbirku poezije za djecu „Igra bez Igračaka“ 2017, Neke pjesme ćute 2019.
Premda je ostvareni lirik , Goran Popović sa dosta uspjeha piše i dječiju poeziju , aforizme i kratke priče.
Pisao je i književne kritike , recenzije , kao i analitičke preglede zbirki.
Zastupljen je u više pjesničkih zbornika i antologija. Njegovi radovi uvršteni su u salonu Svjetske književnosti i umjetnosti. Dobitnik je mnogih diploma, povelja i zahvalnica, kao i Specijalne nagrade novinskog izdanja “ PREMIUL REVISTEI GRAI ROMÂNESC“ na Evropskom šampionatu poezije u Rumuniji 2020. Od strane Svjetske Književne Akademije imenovan je za Ambasadora literature . Dobitnik je trofeja promocije globalnog nivoa. Dobitnik je i vrijednog međunarodnog priznanja povodom Svjetskog dana knjige u organizaciji i pokroviteljstvu Everychild fondation Indo universe voice od poetry .
Nosilac je platinaste plakete koju mu je dodijelila fondacija Dimitar Dimitrovski Takec za autentično književno stvaralaštvo koje je ostavilo dubok trag u cjelokupnoj Svjetskoj književnosti .
Njegove pjesme su četiri puta nagrađivane pjesmama dana na internacionalnom takmičenju u Bangladešu.
Radi u Upravi policije u Sektoru za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Sa svojom porodicom živi i stvara u Ćuriocu kod Danilovgrada. Član je Književne zajednice Vladimir Mijušković iz Nikšića, Udruženja književnika i umjetnika Zenit iz Podgorice, i počasni član Svjetske Književne Akademije.
Djelom ovog pjesnika bavili su se između ostalih profesor Jagoš Batrićević , prof. Jovanka Vukanović , prof. Nevenka Vuković , književnik Milivoje Milić , prof. Sonja Živaljević , novinar i publicista Dragan Mitov Đurović , prof. Dušan Govedarica , Mr. Ana Pejović , prof. Jovan Drašković , književnik i kantautor Marinko Pavićević , i mnogi drugi.
Uvaženi profesor Jagoš Batrićević za knjigu Bojanica je naglasio da autor posjeduje tvoračku moć , značajan poetski talenat i da u savremenoj književnosti nije našao stihove sa toliko energizma , zanosa i ličnih doživljaja kao u njegovim pjesmama. U cjelini ove pjesme su posvećene ljubavi , ljepoti i radostima života .
Jovanka Vukanović za knjigu Iz kamena vidici je zapisala : Vrijeme kao sabirni fenomen trajanja i prolaznosti istovremeno veliki je izazov za Popovića. U pjesmama on je uspio da stvori jake imaginativne zamahe i nadrealne vizije koje ga potvrđuju kao pjesnika čiste , neponovljive ekspresije .
Suvoparni aparati bez olovke i naliv-pera uspjeli su da nas onepismene. Citiram: “A pjesme ko pjesme ćute i čekaju “. Zlatnu prašinu sa korica ne treba brisati. Alegorija je beskrajna, cijela knjiga nastala je ,,samo očima duše”. Patriotizam ogledan u “Ognjištu”, Zemlja – majka, Uzdigni se – prepoznatljiva Crna Gora, emocije su da se ćute pjesmom , a traju vječno, što je zasluga njenog veličanstva knjige. Zabrinut za ljubav, a pjesniku je knjiga ljubav, a žena tajanstvena nikad pročitana stranica knjige, Goran Popović vezuje naslove od kojih bi mogao vrijedni čitalac nanizati vodoravni akrostih, dodao je profesor Dušan Govedarica povodom promovisanja Goranove pete knjige poezije .
-U ladicama dugih šetnji mnogi rukopisi ili sazrenu ili istrunu. Pjesme Gorana Popovića su sazrele, zato su to najljepše jabuke od riječi. To su pjesme koje kada čitate imate osjećaj da ste ih vi napisali, naglasio je novinar i publicista Dragan Mitov Đurović.
Za ovu priliku magistarka književnih nauka Ana Pejović napisala je Esej pod nazivom “ Taktilna apokalipsa duše pjesnika Gorana Popovića „
Comments