Andrija Radulović: Sjećanje na Mihaila Talja

Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Spuž, gradić na obali rijeke Zete, bio je šahovski centar Balkana i Evrope, zahvaljujući legendarnom Mihailu Talju i našem sugrađaninu i prijatelju Ratku Kneževiću. I zaista , to su bili nezaboravni dani za mnoge crnogorske šahiste, a posebno za mog druga Branislava Kadića, danas poznatog novinara i šahistu, a tada golobradog mladića koji je sanjao kao i ja da upozna Gusara iz Rige.

Mihail Talj je bio jedinstvena pojava u svijetu, i ne samo kao šahovski genije, već i kao Čovjek okeanske širine, beskrajno duhovit i veliki gospodin, boem i drug , erudita, koji je između ostalog znao na hiljade stihova Puškina, Šekspira, Dantea, Verlena, Jesenjina, Majakovskog, Lorke, Mandeljštama, Okudžave, Prevera ….Volio je onaj čuveni stih Pasternaka – Život proći nije poljem proći ! Bio je veliki prijatelj sa Visockim, koji je pjevao da „ ima dvije domovine/ Crnu Goru i Rusiju…“, koji sada ima i svoje ime na nebu i spomenik u Podgorici …Veliki rumunski pjesnik Marin Soresku posvetio je Talju pjesmu :…Ja povlačim bijeli dan/On povlači crni dan/Napadam ga snom…./…Pravim rokadu osjećanja/ Iza mojih leđa žena, djeca, /Sunce, mjesec i ostali kibiceri/ Strahuju za svaki moj potez….

Pjesnici kao i šahisti, oslanjaju se na intuiciju, a ona je po Adleru najveći stepen intelekta. Zato je Talj najveći pjesnik na šesdeset četiri polja, koji je uz Fišera bio najpopularniji šahista na planeti, i ne samo zato što je otkrio šahovsku metafiziku i imao razorni stil, već i zbog toga što je plijenio svojim duhom i igrom istovremeno. Šahu je posvetio dubine svoga srca i svoga uma jednako! Stvarao je posebnu atmosferu i imao svoju Poeziju u šahu.

Znao je sa Ratkom, nazdravljati lozovačom našim sugrađanima u krčmi „Ada“ ili „Pod lipom“, pokazujući nam svu jednostavnost i ogromnu ljubav, kako to samo mogu velikani poput Mihaila Talja, koji nam je spontano pričao anegdote o mnogim slavnim šahistima ,piscima, naučnicima, ne ističući sebe nikada u prvi plan.

Na pitanje novinara, da li je Talj član Komunističke partije, odgovorio je u svom stilu:

–Oženjeni se ne bave politikom!

Govorio je tada da su najbolji jugoslovenski šahisti Gligorić i Ljubojević, i da bi Ljuba mnogo bolje igrao da ima jače nerve. I tada je prognozirao blistavu budućnost Anandu i Ivančuku!

Imali smo sreću i privilegiju da se družimo sa Taljem tih dana , i da igamo cug , ali i karte-popularni remi šesnaesticu, gdje smo poneku partiju mogli dobiti. Prisustvovali smo i analizama mnogih partija iz Moskve, Rejkavika i Manile, koje je pokazivao našim šahistima u kući Kneževića, pod Spuškom glavicom, dok je sa obale Zete zvuk gitare dopirao…. Ja sam bio zadužen da sipam lozovaču u jupi, jer njegova mlada supruga redovno je nadgledala situaciju! I što je više cugao Talj je bio sve blistaviji i u igri i u analizama, ali i u dosjetkama koje je s nevidjenom lakoćom, lepršavošću i elegancijom izricao.

https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=8V-G7mY8nu8

Tada je i odigran čuveni meč u Spužu , između Božidara Ivanovića i Mihaila Talja. Božidar je sin poznatog liričara Aleksandra Lesa Ivanovića, koji takođe u svojoj igri ima nečeg pjesničkog, lepršavog, lijepog.

Talj je odigrao i simultanku u školi „ Petar II Petrović Njegoš“, sa mnogim našim šahistima i sugrađanima, i dao više remija, govreći da je veće prijateljstvo od pobjede i da će oni tu ljubav uzvratiti šahu! Znao je da je Njegoš naš Puškin, i da je prvi šahista Crne Gore.

Govorio nam je i da pored svog boemskog načina života, ipak stigne svaki dan da radi na šahu po nekoliko sati. Mi smo se pitali kad to stiže?

Potražili smo odgovor u onoj čuvenoj anegdoti kralja boema Tina Ujevića, koju je posebno volio Danilo Kiš. „Noću sam pio, a danju radio. Nemojte me pitati kada sam spavao, jer imam spreman odgovor. U međuvremenu“.

Pogrešno je misliti da boemi ne rade na svom djelu i duhu! Kod njih samo gospodin alkohol pojačava predstave , izostrava oštricu i otvara nove horizonte.

A malo je ko znao tajne šaha i tajne alkohola kao Miša Talj. Samo što su njegove simpatije više bile na strani žestokih pića poput votke, vinjaka, konjaka, lozovače.

Legenda kaže da je prilično pripit igrao u Montrealu 1979. godine i podijelio prvo mjesto sa Antolijom Karpovom koji je suvereno vladao svjetskim šahovskim tronom. Takođe, na prvom brzopoteznom prvenstvu svijeta zablistao je i kao tajfun oduvao sve protivnike i zauzeo prvo mjesto.

U Spužu je i osnovan Šahovski klub „Mihail Talj“, za koji je kao omladinac igrao i Blažo Kalezić, koji je putovao sa Spužanima u Moskvu i lično uručio crnogorsku kapu Mihailu Botviniku.

Šahovsku slavu Crne Gore i Spuža uveličao je i Andor Liljental, slavni velemajstor, koji je igrao skoro sa svim prvacima svijeta. Tada sam i ja odigrao nekoliko brzopoteznih partija sa slavnim Liljentalom i napravio razgovor sa njim za studentski list „Indeks“.

Radulović -Lilijental

Liljental je evocirao uspomene na mnoge šampione svijeta, ali je najljepše govorio o Talju i Kapablanki s kojim je osim šaha igrao bilijar i odlazio u kubanske kafane…Aljehin je bio osobenjak vedrog duha, a Tartakover najveći džentlemen ….Ako bi ste Tartakoveru rekli da mu je lijepa mašna, on bi Vam je odmah poklonio!

Nijedan šahista na svijetu nije siguran kad preko puta sjedi Talj. Gusar iz Rige pravi takve bure na šezdeset četiri polja, gdje brzo otkazuje protivniku kompas , pod kanonadom njegovih figura i ponornih ideja….. Upadnete iznenada u neviđene probleme, koje morate rešavati u jedinici vremena…Talj je genije!-bio je izričit Andor Liljental.

I sad se sjećam jedne gotovo filmske scene, koja mi se urezala u pamćenje.

Velemajstorski turnir u glavnom gradu Crne Gore 1984. godine.

Moj otac Mihailo, veliki šahovski zaljubljenik, redovno me vodio da gledam partije poznatih i slavnih igrača, medju kojima je bio i Mihail Talj.

U sali je bila mrtva tišina. Trajala je analiza jedne partije između Korčnoja i jednog poznatog velemajstora. Korčnoj je dobio partiju u velikom stilu. Nijedan velemajstor nije se usuđivao da predloži neki potez, pa čak ni Mark Tajmanov, a bilo ih je desetak oko stola, koji su gledali u tablu kao u neki tunel , gdje se nije nazirala svjetlost i izlaz za protivničkog kralja.

I Korčnoj se zaista držao suvereno i ponašao kao nekrunisani šahovski kralj, što je i bio jedno vrijeme.

U jednom trenutku, Talj koji je gledao poziciju sa strane, dok mu je pepeo od cigarete padao niz revere , uzeo je crnog skakača i bacio ga pred noge Korčnojevom kralju …I odjednom se sve promijenilo….Kao dan i noć….Kao da se ne radi o istoj partiji….

Tišinu u sali kao da je još više uvećao ovaj neočekivani potez Mihaila Nehemejeviča, čija se sjenka nadvila nad pozicijom.

Korčnoj je gledao dvadesetak minuta u čudesnu sliku , skoro bez daha.

Potom je bez riječi, užurbano napustio salu za igru. Na tabli su ostale graške znoja, sa visokog čela Strašnog Viktora i pepeo od pozicije i cigarete Gusara iz Rige.

KAD DOĐE SLOBODA

Kad dođe Sloboda

Hraniću golubove po krovovima

Kao Bohumil Hrabal

Kum Branislava Petrovića

Iz zlatnoga grada Praga

Kad dođe Sloboda

Ići ću triciklom na posao

Nosiću kapu naopačke

I bez straha ispijati kafu

Gdje god hoću

Kad dođe Sloboda