Povodom Dana OŠ ,,Vuko Jovović”, direktorica Nataša Vuletić  podsjetila je na tri vijeka njenog postojanja i poželjela da se što prije oglasi školsko zvono i đaci nađu u klupama.

Naša škola danas proslavlja svoj 142.rođendan. Tri vijeka su obilježila njeno postojanje, teška istorijska bremena i iskušenja. Rijeke brojnih učitelja i đaka proticale su i nosile sa sobom mnoge uspjehe, vrijedna znanja i zavidne jubileje.

Svi mi, koji danas u ovoj školi širimo i primamo znanje, možemo ponosno stati ispod zastave naše zemlje i podičiti se onima koji su se izborili za ovo vrijeme kada možemo slobodno da gradimo nove mostove znanja i uspjeha.   Neka generacije koje dolaze u klupe ove škole izrode još mnogo velikih ljudi, koji će znati kako da čuvaju tekovine svog naroda i daju doprinos da ovaj grad i ova zemlja budu najplodnije tlo Evrope.Po prvi put od svog osnivanja OŠ “Vuko Jovović” ne može obilježiti i proslaviti Dan škole uz prisustvo kolega, učenika i uvaženih gostiju. Ipak, to ne umanjuje njegov značaj, a aktuelna situacija ukazuje nam na to koliko svi mislimo jedni nadruge i imamo isti cilj – da se u skorijoj budućnosti nađemo zdravi u školskim klupama- kazala je Vuletić čestitajući Dan škole nastavnicima, učenicima i roditeljima.

Učenik Matija Kalezić, učenik VIII 3 pismom je čestitao poseban dan škole.

,, Draga moja školo,

Pišem ti ovo pismo jer mi mnogo nedostaješ. Bliži se tvoj rođendan. Slaviš ga sama. Jako sam tužan zbog toga. A i moji drugari. Nekako nijesmo vjerovali da će to tako biti. Ali ti ne tuguj, draga moja. Ili, možda bolje, draga naša. Pišemo ti pjesme, priče, pisma. Spremaju se hor i recitacije. Nažalost, sve je to onlajn. Znaš, školo, to je sad novi, moderan termin za učenje. Da,da. Za učenje na daljinu.  Uopšte mi se ne sviđa sve to. Želim da ti se vratim. Želim da trčim tvojim hodnicima, hoću da dodirujem tvoje klupe, da vidim svoje drage nastavnike. Hoću svoje drugare. Hoću da spremamo priredbu za tvoj dan onako kako smo je uvijek spremali. Tvoj dan smo uvijek slavili uz pjesmu i igru. Tako smo pokazivali ljubav i poštovanje tebi, školo, tebi koja nas uvijek rado dočekuješ, koja trpiš sve naše nestašluke, koja slaviš znanje i vaspitanje, slaviš stvaranje čovjeka. Zato, draga moja, kad sve ovo prođe i jesen pokuca na naša vrata, ti ćeš nama svoja širom otvoriti. Dugo su zatvorena. Predugo. Tom susretu svi se radujemo.

Srećan ti rođendan, lijepa moja, ostajemo ti dužni šarene izložbe, časopis, igru, ples, pjesmu… Ostajemo ti dužni svoj smijeh. Ovim pismom šaljem ti ljubav i sve najljepše čestitke svijeta. U sjećanju mi uvijek ostaješ i mnogo mi nedostaješ   Još jednom iskrene čestitke od mene i mojih drugara.”

Mne Magazin