By 
U vremenu kada većina mladih ljudi, sreću i bolji život traži izvan granica Crne Gore, postoje i oni koji su odlučili izgraditi ga upravo ovdje.
U selima, po nepisanom pravilu, uglavnom ostaju stariji ljudi da se bave stočarstvom i poljoprivredom. Međutim, to nije bila prepreka Jovani Knežević iz Danilovgrada da zasuče rukave, i proizvodi najbolji sir sa Krnova.
Biti studentkinja Hemijske tehnologije, imati 20 godina, a pritom baviti se proizvodnjom sira, morate priznati, ne viđa se tako često.
Jovana je je odlučila poći stopama svojih roditelja i posvetiti se porodičnom poslu. Još kao djevojčica se zainteresovala za proizvodnju mliječnih proizvoda, a kako dodaje, uz majku je sve naučila.
U procesu pravljenja sira, mnogo joj znači pomoć sestre Danice koja je zadužena za mužnju krava.
„Najteži posao je muža krava. Pa smo se mi kao sestre dogovorile, dok ja pripremim posuđe za sirenje, Danica da pomuze da mi se varenika ne bi izlađivala“, otkriva Jovana na početku razgovora za Kolektiv.me.
Foto: Privatna arhiva
Sir je jedan od najzastupljenijih proizvoda na crnogorskoj trpezi. A njegova posebna važnost se ogleda u tome što doprinosi zdravlju zuba i kostiju i štiti od srčanih bolesti.
Jovana nam je objasnila na koji način ona proizvodi sir.
„Sam postupak pravljenja nije težak. Najteže u tome je pomusti krave, da bi mogli početi postupak sirenja. Nakon što dođe varenika u mljekaru, moramo da provjerimo temperaturu varenike. Ako je temperatura odgovarajuća, stavljamo sirište i čekamo da se usiri. Kasnije prebacamo u cjedila da bi sir dobio svoj oblik i ocijedio svu surutku koju ima u sebi, radi daljeg očuvanja i ukusa“.
A svoje proizvode ovo domaćinstvo je imalo priliku da prezentuje na mnogim manifestacijama.
Tako, sestre Knežević nisu neprimijećeno prošle na festivalu sira „Zlatna kriška“, koji je održan 29. i 30. oktobra prošle godine u Podgorici. Kao najmlađe učesnice privukle su pažnju posjetilaca, a to iskustvo je bilo od velike važnosti za njihovu promociju.
„Samim učestvovanjem na festivalu povećala mi se potražnja za proizvodima, i jako sam zadovoljna“, naglašava Jovana za naš portal.
Zbog mnogo uloženog truda, rada i vremena koje treba uložiti u spremanje sira, mnogi odustaju od proizvodnje. Međutim, sa Jovanom i Danicom nije takav slučaj..
Pored školovanja i ostalih obaveza, uspijevaju da vrijeme organizuju na pravi način.
„Za našu količinu varenike za glavnicu sirenja je potrebno nekih tri sata, mada tokom dana moramo prevrtati radi sušenja“.
Foto: Privatna arhiva
Mali broj mladih se odluči za osnivanje sopstvenog biznisa i stoga sve više teže ka zapošljavanju u državnom sektoru. Jovana smatra da je to pogrešan put i ima poruku za sve one koji su krenuli u tom pravcu.
„Svoj omladini želim poručiti, da je najbolje biti sam svoj gazda!“
A planovi za budućnost su veliki.
Osim fakulteta i obrazovanja koje ne smije biti zanemarno, Jovana ima želju da proširi proizvodnju.
„Uz pomoć roditelja planiram da osnujem mini siraru, radi boljeg plasiranja naših proizvoda“, zaključila je Jovana Knežević za Kolektiv.me.
Comments