By 
U intervjuu za Volim Danilovgrad otkriva šta ju je inspirisalo da se bavi ovom profesijom, s kakvim se izazovima susretala na tom putu i zašto vjeruje da male sredine mogu pružiti velike mogućnosti. Takođe, otkriva koji su najčešći problemi s kojima se roditelji suočavaju kada je u pitanju razvoj njihove djece, kao i koliko je važno posvetiti pažnju mentalnom zdravlju. U intervjuu saznajte više o njenoj viziji budućnosti i želji da doprinese razvoju lokalne zajednice.
Andrea Cicmil, Foto Privatna arhiva
Šta te inspirisalo da se baviš psihoterapijom i pedagogijom?
Još od malih nogu interesovalo me kako ljudi razmišljaju, kako se osjećaju i šta ih motiviše. Kroz školovanje i rad sa djecom i mladima, shvatila sam koliko je važno da neko bude tu da ih sasluša, usmjeri i pomogne im da pronađu rješenje problema.
Dok sam bila gimnazijalka, naša profesorica psihologije, koja je ujedno bila i psihoterapeut, postala mi je jedna od omiljenih osoba. Bila je tu kao neko ko razumije, podstiče i motiviše. Njena posvećenost i način na koji je prilazila učenicima ostavili su jak utisak na mene. Zahvaljujući njoj, počela sam dublje da istražujem oblast psihologije i psihoterapije, što me na kraju i usmjerilo ka ovom pozivu.
Pedagogija mi je omogućila da se bavim obrazovanjem i vaspitanjem, dok mi psihoterapija pruža priliku da dublje razumijem unutrašnje procese pojedinca.
Mnogi mladi odlaze iz manjih sredina u potrazi za prilikama – šta te motivisalo da razviješ svoju karijeru u Danilovgradu i da upravo ovdje dovedeš franšizu Malac Genijalac?
Vjerujem da i manje sredine mogu pružiti kvalitetne mogućnosti, samo ih treba prepoznati i stvoriti. Danilovgrad ima ogroman potencijal, posebno kada je riječ o obrazovanju djece i mladih. Željela sam da djeci u ovom gradu omogućim pristup savremenim metodama učenja, koje će im pomoći da razvijaju kognitivne sposobnosti i samopouzdanje.
Kada sam odlučila da dovedem franšizu Malac Genijalac, vodila sam se željom da stvorim nešto što će djeci i roditeljima donijeti dugoročne benefite. Ovaj program se temelji na inovativnim tehnikama rada sa djecom, koje podstiču mentalni razvoj kroz igru i logičke zadatke. Željela sam da pokažem da i u manjim sredinama može postojati kvalitetan edukativni centar, gdje djeca mogu učiti kroz zabavu i razvijati ljubav prema znanju.
Osim toga, važno mi je da doprinesem razvoju svoje zajednice. Smatram da nije nužno otići iz manjih gradova da bismo rasli i ostvarili se u profesionalnom smislu. Ponekad je dovoljno, a možda i najvažnije, da zastanemo i oslušnemo potrebe svog grada, ljudi oko nas, zajednice kojoj pripadamo. Kada otvorimo dušu onome što volimo da radimo, shvatimo da mjesto nije presudno – suština je u strasti, posvećenosti i želji da doprinesemo.
Andrea Cicmil, Foto Privatna arhiva
Kakav je osjećaj voditi sopstveni biznis i s kakvim si se izazovima susretala na tom putu, posebno u oblasti koja se bavi radom s djecom i njihovim obrazovanjem?
Voditi sopstveni biznis je istovremeno i izazovno i inspirativno. S jedne strane, daje slobodu da kreiraš i razvijaš nešto svoje, ali s druge nosi veliku odgovornost. Kada radite s djecom i njihovim obrazovanjem, ta odgovornost je još veća, jer znate da direktno utičete na njihov razvoj i budućnost.
U početku mi je bilo jako izazovno, da ne kažem teško. Bilo je zahtjevno okupiti kvalitetan tim ljudi koji dijele istu viziju, ali upravo je to bilo ključno za uspjeh. Osim toga, na tom putu naišla sam na određene pravne i ekonomske barijere, budući da to nije moja primarna oblast. Ali moram da istaknem da sam imala veliku pomoć od svojih prijateljica pravnica i jedne ekonomistkinje, koje su mi bile ogromna podrška i pomogle mi da se lakše snađem u tim segmentima poslovanja.
Pored toga, veliku podršku mi je pružila i moja porodica. Svako je pomogao ponešto – moj otac je glavni majstor školice, uvijek je tu da popravi sve što treba, a ostali članovi porodice se uključuju koliko mogu, bilo da pomažu u organizaciji, logistici ili jednostavno pružaju moralnu podršku.
Iako su izazovi uvijek prisutni, kada vidim zadovoljnu i motivisanu djecu, kao i roditelje koji primjećuju napredak kod svoje djece, sve to mi daje energiju da nastavim dalje. Svaki trud se na kraju isplati kada znaš da si nekome pomogao da razvije svoje potencijale.
Baviš se O.L.I. integrativnom psihodinamskom psihoterapijom. Kakav je koncept seansi i kome su one namijenjene?
O.L.I. integrativna psihodinamska psihoterapija kombinuje različite pravce psihoterapije, fokusirajući se na dublje uzroke problema i njihov uticaj na svakodnevni život. Seanse su namijenjene svima koji žele bolje razumjeti sebe, poboljšati svoje odnose ili pronaći načine da se lakše nose sa stresom i izazovima. odnose. Radim sa djecom, adolescentima i odraslima, a pristup uvijek prilagođavam individualnim potrebama klijenta.
Foto Privatna arhiva
Koji su najčešći problemi zbog kojih se roditelji obraćaju psihoterapeutima i pedagozima kada je riječ o djeci?
Roditelji se najčešće obraćaju za pomoć kada primijete izazove u postavljanju granica, probleme u ponašanju, teškoće u učenju ili prilagođavanju vršnjačkom okruženju. Ponekad su zabrinuti jer dijete pokazuje povučenost, nesigurnost ili često reaguje burno na situacije koje ne razumije. Takođe, interesuju ih načini kako da podstaknu samopouzdanje kod djeteta i unaprijede komunikaciju u porodici. Kroz rad sa stručnjacima, roditelji dobijaju podršku u prepoznavanju djetetovih potreba i usvajanju pristupa koji doprinosi njegovom zdravom razvoju.
Koliko je u savremenom dobu važno biti posvećen mentalnom zdravlju, kako djece, tako i odraslih i na koji način pravovremena briga o emocionalnom stanju
može doprinijeti kvalitetnijem porodičnom i društvenom životu?
Mentalno zdravlje je jednako važno kao i fizičko, ali mu se i dalje ne pridaje dovoljno pažnje. Djeca odrastaju u svijetu punom stimulansa, očekivanja i pritisaka, a ako ih ne učimo kako da se nose sa emocijama i stresom, kasnije se to može odraziti na njihovo samopouzdanje, odnose i sposobnost donošenja odluka. Kada porodica zajedno radi na emocionalnoj pismenosti – kroz otvorenu komunikaciju, podršku i razumijevanje – odnosi postaju zdraviji, a društvo cjelokupno funkcionalnije.
Koji su prvi znaci da dijete može imati poteškoće u učenju ili emocionalnom razvoju i kada bi roditelji trebalo da potraže stručnu pomoć?
Prvi znaci mogu biti otežana koncentracija, česte promjene raspoloženja, povlačenje iz društva ili izražena frustracija pri učenju. Neka djeca izbjegavaju školske obaveze, dok se druga mogu lako obeshrabriti ili pokazivati nesigurnost u vlastite sposobnosti. Takođe, ako roditelji primijete da dijete često reaguje intenzivno na svakodnevne situacije ili se teško prilagođava promjenama, može biti korisno posavjetovati se sa stručnjakom. Rano prepoznavanje i razumijevanje izazova pomaže djetetu da lakše prevaziđe prepreke i razvije samopouzdanje.
Kakva je tvoja vizija budućnosti kada je riječ o unapređenju rada sa djecom i mladima u Danilovgradu?
Voljela bih da se u Danilovgradu nastavi razvijati podrška za djecu i mlade kroz inovativne metode učenja, kreativne radionice i psihološku podršku. Kroz Malac Genijalac i druge projekte koje vodim, cilj mi je da djeci omogućim sigurno i podsticajno okruženje za razvoj njihovih potencijala. Posebno mi je drago što su radionice za tinejdžere, koje je neformalna grupa ,,Učionica podrške’’ organizovala u saradnji sa portalom Volim Danilovgrad, pokazale koliko je mladima važno da imaju prostor gdje mogu da uče, dijele iskustva i razvijaju svoje vještine. U budućnosti ću nastojati da, kroz razne projekte, omogućim tinejdžerima da učestvuju u sličnim radionicama, kako bi imali priliku da se izražavaju, uče i rastu u podržavajućem okruženju. Vjerujem da ovakvi programi mogu postati još značajniji, jer mladima treba mjesto gdje će se osjećati podržano i motivisano.
Koja je tvoja prva asocijacija na Danilovgrad i da li možeš izdvojiti jedno mjesto u njemu kao svoj najdraži kutak?
Iako nijesam rođena Danilovgrađanka, osjećam duboku povezanost s Danilovgradom. Ovaj grad mi je postao dom – tu sam završila osnovnu i srednju školu, stekla mnoga prijateljstva, a kasnije i kumove. Gimnazijalski dani ostavili su neizbrisiv trag u mom srcu, ispunjeni druženjima, izlascima i rukometnim utakmicama. Svaki dio ovog grada – od planina, preko okolnih sela, do bjelopavlićkih katuna – čini ga neizostavnim dijelom mog identiteta.
Što se tiče najdražeg kutka, to mi je restoran na obali rijeke Zete, gdje volim piti kafu kad god mi obaveze to dopuste, uživajući u pogledu na našu Zetu.
Da li svoju budućnost vidiš u Crnoj Gori ili tvoji planovi ipak bivaju orijentisani ka inostranstvu?
Iako cijenim mogućnosti koje pruža međunarodno iskustvo, svoju budućnost vidim u Crnoj Gori, a posebno u Danilovgradu. Nakon godina rada ovdje, ovaj grad mi je postao dom i centar mog profesionalnog angažmana. Moji planovi usmjereni su na unapređenje lokalne zajednice kroz rad sa djecom i mladima, jer vjerujem da je upravo kroz razvoj ovih projekata moguće ostvariti dugoročan i održiv napredak. Dok ću uvijek biti otvorena za međunarodnu saradnju, moj trenutni fokus je na osnaživanju onoga što ovdje već imamo.
Comments