Mladi
Intervju, Petar Dragović: Od koša u Grbama do profesionalnih košarkaških terena u Slovačkoj
U intervjuu sa mladim košarkašem Petrom Dragovićem saznajemo kako je njegov sportski put počeo u Spužu i doveo ga do profesionalne karijere u Slovačkoj. Petar otkriva razlike između košarke u Crnoj Gori i inostranstvu, govori o izazovima i uspjesima, te daje iskrenu poruku mladima koji sanjaju o profesionalnom sportu. Takođe, govori o svojim budućim planovima i povezanosti sa rodnim krajem.
Kako je počeo tvoj sportski put i šta te motivisalo da se baviš košarkom?
Košarkom sam počeo da se bavim sa 14 godina, što je malo kasnije nego što je uobičajno, zato sam morao mnogo jače da radim da bih probao da stignem svoje vršnjake. Tu veliku zahvalnost dugujem svome prvom treneru Danilu Pavićeviću, jer je imao mnogo strpljenja u radu sa mnom. Iskreno, košarku sam počeo da treniram zbog društva, jer su svi moji najbolji prijatelji tada trenirali, a do tada nisam znao ništa o košarci.
Petar Dragović, Foto privatna arhiva
Kako je došlo do prilike da igraš u Slovačkoj i kako je izgledao taj prelazak?
Poziv za Slovačku je stigao preko moga agenta. Vrlo brzo me kontaktirao i glavni trener koji mi je objasnio njegove planove za narednu sezonu i uvjerio me da ću ja u njegovom sistemu moći dosta da napredujem.
Mislim da je kvalitet stranaca mnogo veći u Slovačkoj i da to pravi glavnu razliku u odnosu na košarku u Crnoj Gori. Takođe bih rekao da se u Slovačkoj dosta više cijene domaći igrači nego u Crnoj Gori. Svaka ekipa pokušava da ima što više domaćih igrača, dok ekipe u Crnoj Gori gledaju samo kako što manje novca da potroše na igrače.
Najdraži mi je uspjeh osvajanje dva trofeja sa prijateljima iz djetinstva u istoj sezoni, od čega je jedan bio za ulazak u prvu košarkašku ligu Crne Gore.
Koliko je teško ostati uporan s obzirom da u Crnoj Gori previše igrača nema profesionalne ugovore? Koji su tvoji planovi za budućnost i gdje sebe vidiš za nekoliko godina u sportskoj karijeri?
Pa vrlo je teško ostati istrajan do kraja, sa obzirom da je košarkaški sistem u Crnoj Gori podređen samo određenim ekipama i razvojima njihovih igrača. Ja sam iskreno par puta prelamao da li da nastavim dalje ili prekinem sa košarkom, ali sam srećom svaki put izabrao to prvo. I to mi se sada isplatilo.
Jako je teško pričati o nekoj dalekoj budućnosti kada je u pitanju košarka, jer se sve može promijeniti zbog jedne utakmice ili čak jednog treninga. Trenutno smo na vrhu tabele i nadam se da ćemo tamo i ostati na kraju sezone.
Šta bi poručio mladima u Crnoj Gori koji sanjaju o profesionalnoj sportskoj karijeri?
Mladima bih poručio da se u sportu svaki trud isplati, ali da ne treba biti posvećen samo tome, jer vrlo lako može doći do zasićenja. Treba se fokusirati i na neke druge životne aspekte.
Najteže je definitivno biti udaljen od porodice i od prijatelja toliko dugo, ali zato i naučiš da cijeniš vrijeme provedeno sa njima.
Kako vidiš trenutnu košarkašku scenu u Crnoj Gori?
Čini mi se da je košarkaška lige Crne Gore ove godine konačno porasla malo u kvalitetu, ali mislim da su igrači u Crnoj Gori dosta nezaštićeni, i klubovi često to znaju da iskorišćavaju.
Koja je tvoja prva asocijacija na Spuž i da li možeš izdvojiti jedno mjesto u njemu kao svoj najdraži kutak?
Spuž me definitivno asocira na prijatelje iz djetinstva i sve stvari koje smo doživjeli zajedno. A omiljeno mjesto je sigurno Park Prijateljstva u Grbama, na čijim sam koševima sigurno proveo isto, ako ne i više vremena nego u sali i mislim da se bez njega sada ne bih bavio košarkom. Zato mi je i krivo sada kada vidim u kakvom se stanju nalazi i nadam se da postoji mogućnost da neko od nadležnih reaguje i da proba da se parku vrati stari sjaj.
U razgovoru sa muzičarem Igorom Mitrovićem otkrivamo kako je njegova ljubav prema muzici počela još u osnovnoj školi, kada je svoju prvu gitaru dobio kao poklon od porodice i drugova, kao i kako su ga ulični performansi inspirisali za dalju karijeru. Igor priča o svojim nastupima širom Crne Gore, kao i o nezaboravnim iskustvima sa svirki u Americi. Saznajte kako vidi položaj muzičara u Crnoj Gori, kakve planove ima za autorski rad, te šta za njega znači rodni Danilovgrad.
Da li nam možeš reći nešto više o svojim muzičkim počecima, kada si prvi put osjetio želju da se baviš muzikom?
Naravno, uvijek se rado sjetim toga. Osjetio sam želju tokom osnovne škole, 6. razred mislim da je bio, tada sam imao kući bratovu električnu gitaru, a i nedugo nakon toga sam dobio na poklon od bratovog druga klasičnu gitaru. Tada sam “kao“ krenuo da sviram, ali ništa od toga… Svakako od toga perioda se probudila prevelika želja za muzikom i zvanično sam krenuo da sviram u 9. razredu, a SVOJU prvu gitaru sam dobio od svojih drugara iz osnovne škole i svoje porodice. Tako da oni su zaslužni za sve do danas.
Igor Mitrović, Foto Privatna arhiva
Ulični performansi koje si izvodio privukli su veliku pažnju. Šta te inspirisalo da se predstaviš na taj način i kako je to iskustvo uticalo na tvoj muzički put?
Iskreno to je nešto sto obilježava moj život i moj “zvaničan“ početak sviranja na sceni. Inspirisala su me putovanja, putovao sam dosta sa folklornim ansamblom “Oro“ iz Danilovgrada i primijetio sam da svuda u svijetu postoje ulični izvođači “busker-i i performer-i“ tako da sam uz pomoć toga i ja krenuo da sviram na ulici, iliti da se bavim busking-om. Jedno od najljepših životnih iskustava, upoznao sam mnogo ljudi, stekao mnogo prijateljstava, mnogo biznis prilika, itd,…
Kako si zadovoljan nastupima u Crnoj Gori i kakav je tvoj doživljaj domaće publike?
Zadovoljan sam, potrebno je malo vremena da se naši ljudi pokrenu, da počnu da pjevaju i igraju.. Zavisno od mjesta do mjesta, od grada do grada. Svaki grad i svako mjesto ima neku posebnu čar, i neke svoje momente.
Nastupao si širom Crne Gore. Koji gradovi i publika su na tebe ostavili najjači utisak?
Uhhh, interesantno pitanje. Pa kao što sam gore naveo svaki grad ima neku svoju posebnu čar, ali postoje neke svirke koje ćemo zasigurno pamtiti ja i ekipa koja svira sa mnom. Danilovgrad – (koncert sa Perperom) i generalno naši počeci. Podgorica – od busking-a do svih lokala u kojima smo svirali, pogotovo Marienplatz đe smo rezidenti vec 3 godine.. Ulcinj – (Ada Bojana) naše poznate svirke na plaži Tortuga Nikšić – (od Barda, preko Montenegro pub-a, room-a 56 i ostalih lokala) Gusinje – svirka na trgu, pa i svirka u Colosseum-u, nevjerovatno iskustvo Pljevlja – River pub, predivno iskustvo, predivni ljudi. Kolašin – koncert na trgu. Ne smijem da zaboravim da pomenem Berane, i njihovu rock&roll publiku, Nikšić i Berane tu dominiraju… Tu je i Kotor, Budva, Perast, Bar, Petrovac.
Igor Mitrović, Foto Privatna arhiva
Kakvi su utisci s nastupa u Americi i šta bi izdvojio kao najzanimljivije iskustvo?
Mnogo naših ljudi se nalazi trenutno u Americi, ja sam baziran u Njujorku, na Astoriji, đe je najviše naseljeno Balkanaca. Prelijepo iskustvo, naši ljudi koji su ođe, jednostavno uživaju u muzici i to je ono što mene ispunjava. Moja prva USA svirka se organizovala u lokalu MIMOZA na Astoriji, spontano je došlo do iste, ali ću uvijek pamtiti taj trenutak i biti zahvalan Mike-u Kolenoviću na prilici.
Kako se nastupi u Americi razlikuju od onih u Crnoj Gori u smislu publike i atmosfere?
Zavisno od toga koje svirke posmatramo, ako govorimo o “našim“ svirkama, đe se izvodi muzika iz našeg okruženja, ponovo zavisi od mjesta do mjesta, postoje veći lokali, postoje manji lokali, zavisi da li je restoran ili klub… U svakom slučaju dosta slično kao i kod nas, samo da je veselo! A što se tiče američkih svirki na engleskom jeziku u američkim lokalima, imao sam prilike da otpjevam nekolike pjesme sa jednom ekipom, i mnogo je drugačije. Ljudi dođu da slušaju, tu može biti i cover-a i autorskog rada, svirke traju dosta kraće, potpuno drugačiji koncept istih. Svakako interesantno.
Igor Mitrović, Foto Privatna arhiva
Kako vidiš položaj muzičara u Crnoj Gori – koje su najveće prednosti i izazovi s kojima se suočavate?
Sa moje tačke gledišta, meni je najvažnija stvar da muzičari u Crnoj Gori podržavaju jedni druge, i da imamo lijepe odnose jedni sa drugima kako bi napredovali svi. To bih naveo kao prednost, a što se tiče mana, mislim da bi moglo mnogo više prostora da se ustupi i posveti autorskim bendovima, i ljudima koji rade na autorskom planu, jer muzika koja se danas sluša u lokalima đe mi nastupamo, je nastalo prije 40-ak godina pa ka ovamo… Trebalo bi da se sa prostora kao što sam već rekao, da naučimo neku novu pjesmu, da jednostavno ljudima koji zaslužuju i imaju kvaliteta i koji rade na sebi i svojoj muzici da se da šansa da ne nastupaju samo po Crnoj Gori, već da im Crna Gora bude odskočna daska za čitav svijet.
Da li planiraš da se oprobaš u autorskom radu i predstaviš publici svoje pjesme?
Naravno. To je jedina stvar kako može čovjek da ostavi svoj pečat u muzičkoj oblasti i da pokaže sebe. Postojao je bend 2019. godine koji se zvao Bajpas, ostale su 2 autorske pjesme iza nas, koje nažalost nijesu snimljene u studijskoj verziji, ali se nadam da će jednog dana ugledati svjetlost.
Koja je tvoja prva asocijacija na Danilovgrad i da li možeš izdvojiti jedno mjesto u njemu kao svoj najdraži kutak?
Danilovgrad kao grad mnogo volim, odrastao sam tu, čitav svoj život sam proveo u njemu. Asocijacija – ljubav, a mjesto koje bih uvijek izabrao jeste moja kuća, moj dom u Veljoj Paprati.
Da li svoju budućnost vidiš u Crnoj Gori ili tvoji planovi ipak bivaju orjentisani ka inostranstvu?
Osoba sam koja ostaje dosledna muzici, vidim sebe i u Crnoj Gori i u inostranstvu, ali sad za sad ostajem kući.
Komisija za dodjelu stipendija razmatrala je pristigle prijave i na sjednici održanoj 25.11.2024. godine sačinila Listu studenata koji ispunjavaju uslove, koji su propisani Konkursom za dodjelu stipendija za studijsku 2024/2025. godinu.
