By 
U intervjuu sa mladim košarkašem Petrom Dragovićem saznajemo kako je njegov sportski put počeo u Spužu i doveo ga do profesionalne karijere u Slovačkoj. Petar otkriva razlike između košarke u Crnoj Gori i inostranstvu, govori o izazovima i uspjesima, te daje iskrenu poruku mladima koji sanjaju o profesionalnom sportu. Takođe, govori o svojim budućim planovima i povezanosti sa rodnim krajem.
Kako je počeo tvoj sportski put i šta te motivisalo da se baviš košarkom?
Košarkom sam počeo da se bavim sa 14 godina, što je malo kasnije nego što je uobičajno, zato sam morao mnogo jače da radim da bih probao da stignem svoje vršnjake. Tu veliku zahvalnost dugujem svome prvom treneru Danilu Pavićeviću, jer je imao mnogo strpljenja u radu sa mnom. Iskreno, košarku sam počeo da treniram zbog društva, jer su svi moji najbolji prijatelji tada trenirali, a do tada nisam znao ništa o košarci.
Petar Dragović, Foto privatna arhiva
Kako je došlo do prilike da igraš u Slovačkoj i kako je izgledao taj prelazak?
Poziv za Slovačku je stigao preko moga agenta. Vrlo brzo me kontaktirao i glavni trener koji mi je objasnio njegove planove za narednu sezonu i uvjerio me da ću ja u njegovom sistemu moći dosta da napredujem.
Mislim da je kvalitet stranaca mnogo veći u Slovačkoj i da to pravi glavnu razliku u odnosu na košarku u Crnoj Gori. Takođe bih rekao da se u Slovačkoj dosta više cijene domaći igrači nego u Crnoj Gori. Svaka ekipa pokušava da ima što više domaćih igrača, dok ekipe u Crnoj Gori gledaju samo kako što manje novca da potroše na igrače.
Najdraži mi je uspjeh osvajanje dva trofeja sa prijateljima iz djetinstva u istoj sezoni, od čega je jedan bio za ulazak u prvu košarkašku ligu Crne Gore.
Koliko je teško ostati uporan s obzirom da u Crnoj Gori previše igrača nema profesionalne ugovore? Koji su tvoji planovi za budućnost i gdje sebe vidiš za nekoliko godina u sportskoj karijeri?
Pa vrlo je teško ostati istrajan do kraja, sa obzirom da je košarkaški sistem u Crnoj Gori podređen samo određenim ekipama i razvojima njihovih igrača. Ja sam iskreno par puta prelamao da li da nastavim dalje ili prekinem sa košarkom, ali sam srećom svaki put izabrao to prvo. I to mi se sada isplatilo.
Jako je teško pričati o nekoj dalekoj budućnosti kada je u pitanju košarka, jer se sve može promijeniti zbog jedne utakmice ili čak jednog treninga. Trenutno smo na vrhu tabele i nadam se da ćemo tamo i ostati na kraju sezone.
Šta bi poručio mladima u Crnoj Gori koji sanjaju o profesionalnoj sportskoj karijeri?
Mladima bih poručio da se u sportu svaki trud isplati, ali da ne treba biti posvećen samo tome, jer vrlo lako može doći do zasićenja. Treba se fokusirati i na neke druge životne aspekte.
Najteže je definitivno biti udaljen od porodice i od prijatelja toliko dugo, ali zato i naučiš da cijeniš vrijeme provedeno sa njima.
Kako vidiš trenutnu košarkašku scenu u Crnoj Gori?
Čini mi se da je košarkaška lige Crne Gore ove godine konačno porasla malo u kvalitetu, ali mislim da su igrači u Crnoj Gori dosta nezaštićeni, i klubovi često to znaju da iskorišćavaju.
Koja je tvoja prva asocijacija na Spuž i da li možeš izdvojiti jedno mjesto u njemu kao svoj najdraži kutak?
Spuž me definitivno asocira na prijatelje iz djetinstva i sve stvari koje smo doživjeli zajedno. A omiljeno mjesto je sigurno Park Prijateljstva u Grbama, na čijim sam koševima sigurno proveo isto, ako ne i više vremena nego u sali i mislim da se bez njega sada ne bih bavio košarkom. Zato mi je i krivo sada kada vidim u kakvom se stanju nalazi i nadam se da postoji mogućnost da neko od nadležnih reaguje i da proba da se parku vrati stari sjaj.
Comments