Kako je Spajić začarao svoju partiju i partije vlasti?

Pojavio se kao moderni lider. Čovjek s vizijom. S kontaktima. S idejom da zna kako se „velike stvari“ rade. U jednoj rečenici – Silicijumska dolina. U drugoj – ekonomski preporod Crne Gore. Niko ne zna tačno kako, ali zvuči moćno. I to je dovoljno da mnogi klimnu glavom.

Brzina riječi, tišina pitanja

Stalno otvara nove teme. Dok još ni prethodna nije dobila odgovor, već se baca nova. Njegovi saradnici nemaju kad da zastanu i pitaju: „Čekaj, a šta mi tačno radimo?“ I tako se pažnja stalno pomjera – a suština ostaje u magli.

Unutar partije, odnosi se ne grade na programu već na ličnoj lojalnosti. Dvije opcije: klimaj i nadaj se, ili sumnjaj i ostani bez mjesta. Strah se uvukao duboko – i u partiju, i u partnere iz vlasti. A sa njim i šapat umjesto stava.

Zamah kao opijum

Svaki govor je „istorijski trenutak“. Svaki dan – „prilika koju ne smijemo propustiti“. Ako pitaš previše, odjednom si problem. Ko ne skače, koči. A ko ćuti, možda dogura negdje.

Ne gradi tim, već orbitu. I svako zna svoje mjesto – dok ne izađe iz nje. A kad izađe? Mediji te progutaju. Botovi te razvlače. Kolege te zaborave. Sistem poznat, mehanizam oproban.

Nije očarao znanjem. Već strahom da mu se ne stane na put.

I kao svaki vješti mađioničar – dok svi gledaju u desnu ruku, on lijevom piše najvažnije sporazume.