Paprika dobro reaguje na đubrenje posle svake berbe, a tada treba koristiti đubriva u kojima je odnos NPK 2:1:4, a biljke imaju potrebu i za kalcijumom u vrijeme plodonošenja. Pred kraj berbe treba smanjiti upotrebu fosfora i kalijuma.

Papriku, nakon rasađivanja na stalno mjesto, u toku ukorijenjavanja treba prihraniti vodotopivim đubrivima koja imaju odnos NPK 1:4:1. Kada se biljke prime, pa sve do cvjetanja i formiranja prvih plodova koristi se đubriva u kojima je odnos NPK 1:1:3, kada je potrebno dodati i bor.

Paprika dobro reaguje na đubrenje posle svake berbe, a tada treba koristiti đubriva u kojima je odnos NPK 2:1:4, a biljke imaju potrebu i za kalcijumom u vrijeme plodonošenja. Pred kraj berbe treba smanjiti upotrebu fosfora i kalijuma.

Od cvjetanja do formiranja plodova, paradajzu unijeti i bor

Paradajz je potrebno u prvih 15 dana posle rasađivanja, dok traje faza ukorenjavanja, prihraniti vodotopivim đubrivima u kojima je odnos azota, fosfora, i kalijuma 1:4:1, odnosno upotrijebiti formulacije NPK 10:40:10. Od cvjetanja, pa do formiranja prvih plodova treba upotrijebiti đubriva NPK sa odnosom 20:20:20, kada je neophodno unijeti i bor.

Nedostatak fosfora manifestuje se ljubičastom bojom listova. Ovo je veoma česta pojava kada je mladim usjevima hladno i zbog toga nisu u mogućnosti da ga usvajaju. Međutim, postoje sorte paradajza koje prirodno imaju jače izraženu ljubičastu nijansu listova i na to treba obratiti pažnju.

Tokom intenzivnijeg sazrijevanja smanjiti unos azota

Kada plodovi počnu intenzivno da rastu i da se otvara peta cvjetna grana, formulacija se mijenja. Tada treba koristiti đubriva koja imaju jednak odnos azota i kalijuma, i upola manji sadržaj fosfora (20:10:20). U ovoj fazi razvoja paradajzu je neophodan i kalcijum. Čim plodovi počnu da mijenjaju boju, pa sve do početka berbe, trebalo bi koristiti đubriva u kojima je odnos azota, fosfora i kalijuma 2:1:4. Tokom intenzivnijeg sazrijevanja i svakodnevnih berbi azot treba smanjiti i koristiti đubriva sa visokim sadržajem fosfora i kalijuma.

Podsetimo, svaka povrtarska vrsta tokom svog rasta i razvoja, u zavisnosti od fenofaze u kojoj se nalazi, ima određene potrebe za hranjivim makro (N, P, K, Ca, Mg) i mikro (Fe, B, Cu, Mn) elementima. Ove količine ne mogu da se obezbijede prilikom osnovnog đubrenja zemljišta, pa se iz tog razloga moraju dodavati tokom vegetacionog perioda, fertigacijom i folijarnom ishranom.