O Baba Marti i mjesecu martu

U ona davna vremena, o kojima nam pričaju priče, tako stare da ponekad zalutaju u sumraku sjećanja, godina je počinjala sa buđenjem prirode. Kao što astrološki ciklus započinje u martu sa horoskopskim znakom Ovna, tako je kod naših predaka buđenje proljeća označavalo početak novog životnog ciklusa.

Novi godišnji ciklus je započinjao u mjesecu koji se danas, uglavnom širom svijeta, naziva po bogu Marsu mjesec mart.

Mart – Mars

Mars je dobro poznati rimski bog rata, koji je dao ime i crvenoj planeti, najbližoj Zemlji. Bog rata, definitvno ne spada baš u omiljene likove iz rimskog Panteona.

Međutim bog Mars nije samo bog rata, on je, prije nego što je dobio da obaalja tu funkciju, bio bog novih početaka i rađanja proljeća. Ako pokušamo da se vratimo u to vrijeme, mart je bio mjesec kada su se žene spremale za novi ciklus života, sađenje biljaka, gajenje živine i stoke a muškurci se pripremali za novi ratni pohod.

Zima je bila period mirovanja, kao noć kada je potrebno smjestiti se što bezbjednije, udobnije i prespavati do sledećeg jutra. Ništa ne počinje noću, noć i njen plašt tame su obično bile simbol smrti.

U ta davna vremena, period zime se nije ni brojao, niti su postojali mjeseci za zimske dane.

Ali vlast je vlast, ko pita narod. U doba starog Rima iz razloga, koji su bili da kažemo političke i administrativne prirode, odlučeno je da se izvrši reforma kalendara, dodata su 2 nova mjeseca i odjednom godina više nije počinjala u martu nego u januaru.

Priča o Ani Pereni, boginji starici

Ali ostanimo samo još malo u starom Rimu. Ana Perena je bila boginja, ne baš iz prve lige, ali ipak dovoljno poznata i slavljena u to doba, naročito od strane siromašnih narodnih masa.

Ona je bila boginja dugovječnosti, zdravlja, obilja i regeneracije, boginja, koja je u svom mjesecu martu kada je slavljena, pozivala na veliko spremanje, čišćenje i pročišćavanje, radi pripreme za novi životni ciklus.

Ana – latinski annus, anno, godina, Perena – perrene, stalan, vječan preko cijele godine, obnovljiv.

Mala digresija, za one koji se bave cvijećem, poznata je stvar da je bolje kupovati biljke perene, pošto su to obnovljive ili višegodišnje biljke.

Ana Perena je bila darežljiva, iako je pravila divne kolače za prodaju obično ih je poklanjala siromašnim Rimljanima što joj je donelo veliku popularnost. Ali Ana Perena je bila, kako neke priče kažu, prilično zašla u godine iako je bila neka vrsta boginje.

Bila je starica ili drugim riječima, baba, što nam je bitno za dalji tok priče.

Duhovita i sklona raznim šalama i podvalama, jednom prilikom, kada se Mars požalio da ne može nikako da zavede boginju Minervu, Ana Perena mu je obećala pomoć. Rekla je Marsu gdje da dođe u određeno vrijeme i da će ga tamo čekati Minerva.

Naravno, sama Ana Perena se preobukla, stavila veo na glavu i sačekala Marsa, koji zaslepljen strašću nije ni primetio koga ljubi, dok Ana Perena nije počela da se smije.

Dakle Ana Perena, starica, tačnije, baba, simbol novog početka, darežljiva ali i prevarantkinja krenula svojim putem kroz narodne priče i tradiciju i postala Baba Marta.

Priča o Baba Marti

Baba Marta vlada mjesecom koji je prilično prevrtljiv, nepouzdan kada su vremenske prilike u pitanju. Tu je proljeće, samo što nije, osjeća se u vazduhu, svima je dosta zime a Baba Marta, nestašna, voli da tjera šegu pa je malo vrijeme lijepo, onda odjednom pada snijeg, sve zaveje, pa opet otopli, slede babini jarci i tako redom.

Snijeg u martuFrau Holle schüttelt die Betten aus – it is snowing

Obično, u martu nema mnogo snijega, ali nikad se ne zna. A priču o snijegu u martu su nam ispričala Braća Grim. To je priča o gospođi Holle (ima raznih prevoda, recimo gospođa Mećava).

Priču u originali pročitajte ovde.

Živjela jednom davno, djevojka sa svojom maćehom i njenom ćerkom. Djevojka je bila veoma dobra, vrijedna, sve je radila ali to nije bilo dovoljno njenoj maćehi, koja je odlučila da je se riješi po svaku cenu.

Zato je jednog dana, navodno ispustila preslicu u bunar i natjerala devojku da skoči u bunar i pronađe je. Ipak je ovo bajka, bunar nije bio običan bunar već ulaz u čarobni svijet, koji se nalazio iznad oblaka.

Posle silnih dogodovština u tom svijetu, djevojka je dospjela do doma gospođe Holle. Gospođa Holle je naravno bila starica opakog izgleda i velikih šiljatih zuba.

Uzela je djevojku u svoju službu da joj pomogne da sredi svoj dom a ako dobro radi, obećala joj je nagradu. Vrijedna djevojka je prionula na posao. Kada je sve obavila, ostalo je samo da istrese perine i jastuke.

Kada je to radila  na zemlju je padao martovski sneg.

Dalje priča govori kako je djevojka bila nagrađena i šta se desilo sa maćehom i njenom ćerkom, nas to sada ne zanima.

Babini jarci

Često u martu ne pada baš pravi snijeg, više nešto na pola puta između kiše i snijega. U narodu se ta pojava zove babini jarci.

Bila nekada neka baba po imenu Baba Marta, kojoj je već dosadila zima. Na prve znake lijepog vremena, i pored upozorenja drugih čobana da je još rano i da vrijeme može da se promeni, riješila je ona da istera svoje jarce, koze i ovce u planinu na ispašu.

Vrijeme se začas promijenilo, jarčevi su se smrzli i otada padaju kao opomena svima koji u martu mjesecu misle da je zima već prošla.

jedna lasta ne čini proleće
Jedna lasta ne čini proleće

Evo lijepe izreke, koja nas opominje na oprez.

Nastala je po motivima Ezopove basne i poznata je u tradicijama mnogih naroda širom Evrope. Ponegdje se pominje roda umjesto, laste. U svakom slučaju poziva na oprez sa martom mjesecom i ćudima stare gospođe Marte. To je vrijeme, kada je dobro da zastanemo, napravimo veliko spremanje i očistimo se od tereta prethodne godine, najbolji način da čista srca izađemo na proljećno sunce u mjesecu buđenja proleća – aprilu.

Izvor abc

Spread the love
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •