By U mjestu gdje rijeka Zeta tiho protiče, a jutra mirišu na zemlju, znoj i vjeru u bolje sjutra – u Spužu, nadomak Danilovgrada – nastaje jedno posebno pivo. Ručno. Polako. S ljubavlju. Baš kako je i njegov tvorac, Miloš Milonjić, odlučio da vodi svoj život.
Miloš nije slučajno ušao u ovaj svijet. Još kao srednjoškolac, u Hemijsko-tehnološkoj školi, na maturskom ispitu dobio je pitanje iz proizvodnje piva. Tema njegovog rada bila je – miris piva. I danas, nakon mnogo godina, kaže da ga taj miris i dalje vraća kući. „Dok se pivo kuva, taj miris je za mene eliksir. Za nekoga je to samo piće da utoli žeđ, ali meni znači mnogo više,“ kaže Miloš.
Nakon petnaest godina provedenih u inostranstvu, u Engleskoj i Švedskoj, gdje je radio u ugostiteljstvu i prvi put se susreo sa svijetom kraft piva, odlučio je da se vrati kući. „Morao sam nešto da mijenjam. Male plate, osjećaj da ne doprinosim, da stojim u mjestu. Poželio sam da budem koristan, da stvaram.“
Od tada, njegov život se vrti oko piva. Ali ne industrijskog, bezličnog – već domaćeg, sa dušom. Spuško pivo ne pravi mašina, već čovjek. Miloš sam bira sirovine, melje ječam, kuva, hladi, fermentiše i flašira. „Sve radim ručno. To je fizički težak posao, pogotovo dok traje kuvanje – nekad i po 16 sati sam na nogama.“
Proces je dug – od ječma, preko vrenja i fermentacije, do zrenja u buradima, pa konačno flaširanja. Svaka boca nosi njegov potpis. Svaka kap njegov trud. Miloš je mali proizvođač, ali veliki u namjeri – da ostane dosljedan kvalitetu i da izgradi svoj objekat, pravu malu pivaru u srcu Spuža.
„Ne želim da pravim deset vrsta piva, već jednu, ali da bude savršena. Da bude prepoznatljiva. Da bude – naša.“
Marketing vodi sam, preko Facebooka, Instagrama i YouTube-a. Nije lako, priznaje. „Danas, ako nijesi prisutan na mrežama, kao da ne postojiš. Efekat je mali, ali ne odustajem.“ Kupci dolaze po pivo direktno kod njega. Nekad i on sam dostavi, ako nije predaleko.
Za Miloša, državni posao nije bio opcija. „To je za one koji nemaju stvaralački duh. Ja sam želio više. Ne za pare, već za osjećaj da stvaram nešto svoje.“
Njegova poruka mladima je jasna i snažna:
„Crna Gora jeste teško tržište, pogotovo kad si sam, bez novca i podrške. Ali, ako vjeruješ u ono što radiš, ako se odričeš i istraješ – rezultati dolaze. Samo, treba imati strpljenja. I ljubavi.“
I tako, dok Zeta teče, a iz male pivare u Spužu dopire miris ječma, Miloš Milonjić ne pravi samo pivo. On pravi nešto veće – primjer da je moguće živjeti od svog sna.
J.Š.
Comments