By Iz pravca Danilovgrada ka Podgorici, uz drugi kružni tok, nalazi se kuća mojih dragih komšija Radojice (Pere) i Milanke Prunović, penzionera koji bi svoje dane trebalo da provode u miru i spokoju. Ali nemaju taj mir. Nemaju, jer ga narušavaju stravični zvuci škripe guma, jakih udara i prevrtanja automobila u kasnim večernjim satima.
Ko su ljudi koji skoro svake noći, na pomenutom kružnom toku narušavaju mir naših sugrađana? Pretpostavljam mlađi, neznaveni i „neizđipani“, koji „pod ručnom“ hvataju krugove oko kružnog toka, i onda sa svojim bučnim vozilima kojima je turbina vjerovatno na samrti, prave oblake crnog dima kao da su tuce guma zapalili.
Oni su nesavjesni i neiživljeni ali gdje su oni koji to treba da sankcionišu? Oni koje plaćamo da nam garantuju mir i bezbijednost?
Navikle su komšije na te akrobacije, ali ne žele da se naviknu da ih već četvrti put bude stravični zvuci prevrtanja automobila koja se najčešće zaustave u njihovom dvorištu. Najčešće ih zaustave voćke koje, od siline udarca i prevrtanja bivaju „izvađene“ sa korijenom, pa sada ne postoji nijedna.
Raduje Peru i Milanku što nema težih slučajeva povrede, ali svaki put proživljavaju stres i imaju štetu u svom dvorištu. Izrovano dvorište, polomljene voćke i čokoti loze, polomljene saksije, uništeno ukrasno bilje… Dokle?
Sve se ovo događa u kasnim satima kada nema pješaka ili Perinih unučadi koja često vole doći kod đeda i igrati lopte koju im je poklonio jer je oduvijek volio fudbal. Treba li da se brinemo da će se početi dešavati i u drugim vremenskom intervalima? Te slike ne želimo ni da zamislimo.
Zato na ovom dijelu mora da postoji zaštitno -odbojna ograda sa reflektujućim katadiopeterima koja bi, koliko toliko, ublažila ovakve nezgode i možda spasila nedužne živote. Ono što je interesantno, neki stručnjaci su odlučili da se ta zaštitno-odbojna ograda postavi sa iste strane ali potpuno suprotno od pravca kretanja. Dok svakodnevno prolazim ovim potezom, pitam se na osnovu čega je ova strana imala prioritet u odnosu na pravac kretanja automobila. Ali kako kaže narod „ka naša posla“.
Iako već u ozbiljnim godinama , čika Peri je poslednje prevrtanje automobila bila kap u prepunoj čaši. Pozvao je policiju, obratio se nadležnima da daju konačan sud kako riješiti problem, ne primarno zbog sopstvenog mira, već zbog zaštite života.
Zbog čika Pere i ostalih komšija, lično ću ispratiti situaciju, uraditi sve što je u mojoj moći kao aktivnog građanina, a prvo ovim tekstom „zakucati“ na vrata onih koji su tu da nam obezbijede sigurnost. A na ista vrata treba da zakuca i lokalna samouprava Opštine Danilovgrad urgirajući da se obezbijedi mir i bezbijednost građana.
Comments