Connect with us

Društvo

U Danilovgradu posthumno promovisana knjiga Rajka Šćepanovića

Objavljeno

on

Izvor Nekazano.me

Biblioteka Mihailo Miho Vuković, Danilovgrad,  u saradnji sa Međunarodnim udruženjem književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano iz Bara održali su promociju knjige „Nekazano“ autora Rajka Šćepanovića, koja je objavljena posthumno.

Moderator večeri bila je Vesna Kovač a o knjizi su govorili veliki besjednik, književnik, književni kritičar Perivoje Popović inače Rajkov veliki prijatelj i Labud N. Lončar, pjesnik, prozni pisac, kolumnista i osnivač udruženja Nekazano koji je i napravio izbor do sada neobjavljene poezije Šćepanovića, i sam veliki prijatelj sa pokojnim Rajkom.

Vesna Kovač domaćica večeri i moderator pozdravila je goste. riječima: „Stihovi Rajka Šćepanovića su trajno svjedočanstvo. Imaju veliki značaj. Dokazuju da je život jači od smrti, da čovjek fizički nestaje, ali mu djela vječno žive. ,,Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi.“

A nakon njenih uvodnih i pozdravnih riječi udruženju Nekazano i porodici Šćepanović a prvenstveno Veri supruzi pokojnog Rajka, Kovač je prepustila pjesnikinjama Gordani Srećković i Silvani Jovanović da pročitaju po nekoliko pjesama iz novobjavljene knjige Šćepanovića.

Labud N. Lončar ispred izdavača a i kao priređivač i dugogodišnji prijatelj sa Rajkom obratio se i pozdravio prisutne, ne krijući zadovoljstvo što je do ove promocije došlo u Rajkovom zavičaju i činjenici da je Lončarevo prvo mjesto službovanja bio baš Danilovgrad. Zahvalio se prisutnima na posjeti a posebno Veri, Rajkovoj supruzi zahvaljući kojoj je i došlo do štampanja knjige i ove večeri. Otkrio je podatak da zajedno sa njom planiraju već deset godina štampanje ove knjige i činjenicu da ovakva kakva je bila je spremna za štampu odavno ali zbog nekih nevjerovatnih činjenica do toga nije došlo. Napomenuo je da u ovoj knjizi nema predgovora, pogovora ili recenzije jer Rajko se preselio u vječnost, čisto i ponosno – onako kako je i živio! Objavio je za života sledeće knjige: „Gramatika ljubavi“ (1979),“Naslovi tišine“ (1981),“Stvaranje svijeta“(1986), “Slike zrenja“(1988),“Kamene ćutnje“ (1988), “Slobodno padanje“ (1992) i „Dnevni red“(1996) a iza njega je ostalo  dvanest knjiga koje nijesu ugledale svijetlost dana za njegovog života.

 Polazeći od osnovne pretpostavke da napisanu knjigu upokojenog pjesnika niko nema pravo mijenjati a pogotovu ne njeno ime ovim povodom objavili smo izbor pjesama iz bogate riznice poezije Rajka Šćepanovića. Kao što rekosmo, Rajko je za sobom ostavio veliki broj  knjiga spremljenih za štampu koje nije uspio da objavi za svoga života jer je smatrao da je važnije da pomogne mladim piscima da objave svoju knjigu a svoje ostavljao za kasnije. A onda ga je smrt pretekla. Pretekla u namjeri da prikaže svoje viđenje svijeta. Te tako ispada da je ono što je kazao a kazao je mnogo toga postalo „nekazano“ sve dok to neko ne objavi i to onako kako je on napisao, bez mijenjanja i jednog slova.

Posle njegove smrti objavljena je trilogija njegove neobjavljene poezije u kojoj je priređivač promijenio originalne nazive knjiga poezija te je tako knjiga „Muška zanimanja“ preimenovana u „Iverje snova“, knjiga „Ukrštene riječi“ preimenovana u „ Iza svoje sjenke“ i knjiga „Postojbina nade“ u „Peta strana svijeta“. Srećom za knjigu „Zeleni monolzi“ priređivač nije znao jer bi nesumnjivo i njoj promijenio ime.

Ne želimo da ulazimo u razloge preimenovanja imena knjiga pokojnog Rajka Šćepanovića, ko, kako  i zašto je to uradio.

Sigurno nije iz zle namjere. Ali to nije niko imao pravo da uradi, to je činjenica i tačka! Nezapamćeno u istoriji književnosti. Čak i prava!

Mi samo želimo da se njegove neobjavljene knjige zovu onako kako ih je on nazvao. Toliko mu dugujemo. Da ne mijenjamo njegovu riječ.

Istorija će potvrditi veličinu Rajkove poezije a budućim naraštajima ostavljamo u nasleđe da ocijene i daju svoj sud.

Zbog skromnih novčanih sredstava napravili smo mali izbor poezije nadajući se da ćemo u skorije vrijeme pronaći sredstva za obimniji i studiozniji prikaz djela Rajka Šćepanovića jer nas je on svojim činjenjem i pisanjem toliko zadužio. I ne samo nas! Iz poštovanja prema njemu i njegovom djelu a vođeni njegovom pjesmom Nekazano prilikom osnivanja našeg udruženja dali smo ime udruženju Nekazano. I postigli smo da smo danas jedno respektabilno međunarodno udruženje. Stekli smo ime. Objavljujemo časopis za kulturu i umjetnost , kao i časopis za Haiku – oba nose ime Nekazano. Imamo i portal koji se zove tim imenom. Rekoh da objavljujemo časopis za kulturu i umjetnost Nekazano. Svaki broj časopisa namijenjen je uspomeni na nekog od književnika i umjetnika Crne Gore i regiona. Tako smo iz poštovanja prema Rajku prvi broj namijenili njemu i održali smo promocijuu Dvorcu kralja Nikole kojoj je prisustvovao veliki broj njegovih poštovaoca i prijatelja. Ispred Udruženja književnika Crne Gore prisustvovali su Veselin Rakčević i Perivoje Popović. Veselin je kao i Rajko  pokojni i njemu smo priredili jedan broj i promovisali na istom mjestu. Na njemu je govorio večeras prisutni Perivoje Popović, veliki književnik i prijatelj Rajkov, kao i prijatelj udruženja Nekazano. Kao iskusnijeg i dugogodišnjeg Rajkovog prijatelja zamoliću ga da nam kaže viđenje Rajkove poezije i njega lično.

Perivoje Popović je pozdravio prisutne i udruženje Nekazano čitajući djelove iz svog prikaza pod imenom O pjesničkom izboru iz djela Rajka Šćepanovića „Nekazano“, sačinio književnik Labud Lončar, u izdanju istoimene izdavačke kuće, Bar, 2023. „ Prepun divlje snage

Iz tmine izbija izvor

Donoseći na svijet

Svježinu dobina…“

Rajko Šćepanović: IZVOR

Ovaj skromni i iskreni pjesnički i ljudski sabrat, koji pokušava da nastavi davno započetu životnu i stvaralačku priču o Rajku Šćepanoviću, sasvim namjerno na etičko čelo Šćepanovićeve refleksije, koja je po mnogim odlikama i dalje savremena i autentična. Ono što je obavezno da se doda uz ovu ocjenu jeste i doživljaj i odjek  rečenog gdje smisao niti u jednom slovu ne tamni nego u ponom smislu jača  kreatorska svjetlost i njena svjetlot dopire do nekih novih do tada nesagledanih prostora u kontekstu vremena koje je nažalost isuviše zlom pritisnuto, a naš Rajko Šćepanović je vjerovao da će njegov, već apostrofirani izvor pronaći na svom blagoslovenom toku „i naš ozareni lik“ i da neće doći doba:

                                                                       „Kad se od zemlje

                                                                        Otima ljepota

                                                                        A od neba boje,

                                                                        Procvjeta samoća

                                                                       Što se umnožava…“

                                                                     R. Šćepanović: „ Cvijet“

Ipak ovo ne znači da Šćepanović nije vjerovao u ljude i njiovog tvorca znao je kao što mi danas i običnim vidom možemo da vidimo da je Poezija besmrtno privlačna i da kad čovjek-pjesnik, promijeni svijetom, ovim ovdašnjim, prolaznim i ode na onaj vječni, koji se imenuje kao bolji, kao svijet bez bola, onda se na zemaljskoj strani postajanja neminovno ruši jedan obični svijet – budući, da svaki čovjek sobom čini mikrosvijet ovoga vijeka i ovdašnjeg živovanja. Posebno je na dobitku onaj drugi, rekosmo, bolji svijet, kada se ugasi ovozemaljsko trajanje istinskog pregaoca, čovjekoljupca bez mane i straha kakav je nesumnjivo bio i neumorni istraživač čovječnosti, iskušenik ljubavi prema svemu što je pjesničko, stvaralačko, visokospoznajno, blagorodno i bogougodno – da, to je bio i tako uvijek gledajući naprijed hodio Rajko Šćepanović.

Rajkovim odlaskom sa ovoga svijeta ovaj naš mali i kratkotrajni život ovozemaljski osiromašen je za bogatu humanističku i stvaralačku lepezu nadahnuća i pregalaštva kakva se rijetko srijeće i kakvom se rijetko ko može kao takav ocijeniti. Prolaznost je osiromašena za jednu neiscrpnu suštinsku energiju dobra – sreća je što postoji vaskresenje i što će tom energijom biti silno ukrašena vječnost koja je beskrajna i neprekidna u svoj svojoj punoći i prostranstvu duha…

Uprkos svemu, pjesnički svijet Rajka Šćepanovića ispunjen je valjanim, jezgrovitim, metaforičnim, stilski i jezički preciznim slikama stanja duše, duhovnosti i materijalnosti ovovremene, savremene kontroverzne zbilje. Nijedna od karakteristika koja posebno naglašava stvarnost postojeću ili mašti dostupnu, nije izmakla dobrovidećem pjesničkom oku Rajka Šćepanovića.

Odazvao se ljubavi kao nenadmašnoj snazi koja pokreće život. Potom tišini koja životu kao takvom daje poseban smisao, boju i nadu. Svijet je stvoren po volji ali i po kazni Gospodnjoj, što je u njegovom stvaranju Šćepanović i te kako prepoznao i označio u punoj pjesničkoj zrelosti, imajući pritom u vidu i sliku, i emociju, i misao koje mogu da razumiju ćutanje kamena, zemlje i neba, da u slobodnom padanju i neminovnom uzdizanju uspostave dnevni red i red dnevi koji dolaze za pjesnika, za čovjeka, za čovječanstvo, što često nije u stanju da spozna razliku između osvita i sumraka, između jutarnje vedrine i predvečernjeg naoblačenja. Taj posebni trenutak kada se svjetlost pretvara u mrak i kad bi ponovo mraku trebalo da se otme svjetlo, naročito je zanimao pjesnika Rajka Šćepanovića. U svim pomenutim objavljenim knjigama vrijednog i odanog stvaraoca naslova tišine  dobrano se uočavaju upravo komponente nadmetanja mraka i svjetlosti, dana i noći, sunca i tame pod nebesima i na njima kao videćem dijelu opštega prostranstva. Ono nas neprekidno okružuje i čini spokojnima ili nespokojnima, dostojnima ili nedostojnima imena Čovjek, datog po slici i prilici Stvoritelja.

Rajko Šćepanović se imao rašta roditi i kao pjesnik i kao čovjek. Zato njegovo trajanje kroz vrijeme vaskrsava i raste te tako, neminovno podrazumijeva  čast i ponos – za sve koji su ga voljeli i znali, ali i prekor za one koji nerazumno, ali i bezuspješno hoće da ga zaborave. Gospod, LJudi i pravda su na Rajkovoj strani, jer On je volio i znao, vidio u svom pjesničkom osvjetljenju sve dobre ljude ovoga svijeta, svu veličinu i malog i velikog stvaralačkog truda.

                Posle ovih riječi iskrenog prijatelja Šćepanovića pjesnikinje Srećković i Jovanović pročitale su još po par pjesama iz knjige Nekazano a nakon toga moderatorka i domaćica večeri sjajna Vesna Kovač zahvalila se gostima na prisustvu i iznijela nadu da je ovo samo  početak kulturne saradnje sa Nekazano a o čemu će se naknadno dogovoriti. Lončar se ispred udruženja zahvalio Biblioteci Mihailo Miho Vuković a posebno Vesni Kovač na sjajno pripremljenoj i realizovanoj promociji.

Nakon toga Vera Šćepanović supruga pokojnog Rajka pozvala je prisutne na bogato pripremljenu trpezu i piće koje je spremila što su svi prihvatili i uz bogatu trpezu i piće evocirali su uspomene na dragog prijatelja.

Advertisement

Društvo

Pravo građana na odlučivanje: Može li lokalna bez mjesne samouprave?

Autor je predsjednik Savjeta mjesne zajednice Spuž i projektni koordinator u Centru za razvoj nevladinih organizacija

Objavljeno

on

By

Petar Knežević

Ministarstvo javne uprave je 31. maja 2024. godine stavilo na javnu raspravu nacrt Zakona o lokalnoj samoupravi. Glavna novina novog Zakona jeste uvođenje asimetrične decentralizacije kroz propisivanje statusa grada, koji jedinica lokalne samouprave može dobiti ispunjavanjem kriterijuma razvoja. Uz status grada, jedinica lokalne samouprave preuzima i niz nadležnosti iz oblasti koje pripadaju Vladi predškolsko obrazovanje, primarna zdravstvena zaštita, prostorno planiranje i socijalna zaštita.

Izrada novog Zakona, kojem je prethodila i izrada Analize funkcionisanja sistema lokalne samouprave u Crnoj Gori, je takođe prilika da se revidiraju i ostale odredbe.

Za razvoj demokratije izuzetan značaj predstavljaju prilike koje se otvaraju građanima da direktno utiču na donošenje odluka. Ovaj način učešća, koji se ne vezuje za njihovo biračko pravo da biraju svoje predstavnike u državnoj i lokalnoj zakonodavnoj vlasti, nazivamo participativna demokratija.

People stood in a queue, patiently waiting for their turn to participate in the voting process.

Ilustracija

Participativna demokratija se naročito naglašava na lokalnom nivou, gdje građani zadovoljavaju većinu svojih potreba i ostvaruju osnovna prava. Samim tim, Zakon o lokalnoj samoupravi ima priliku da, definisanjem načina na koji građani imaju pravo da učestvuju u donošenju odluka, stvori sve preduslove za podizanje nivoa učešća građana, samim tim, i kvaliteta donesenih odluka, osjećaja vlasništva i uključenosti građana u javne poslove.

Derogiranje mjesnih zajednica?

Mjesne zajednice predstavljaju najniži nivo upravljanja, te važnu kariku koja služi kako bi donosioci odluka imali uvid u potrebe i želje građana u vezi pitanja koja se direktno ili indirektno odnose na njih. Nacrt Zakona o lokalnoj samoupravi predlaže da mjesna zajednica može imati od 50 do 4000 stanovnika. U praksi, to bi značilo da bi MZ Spuž morala da se razdvoji na dvije mjesne zajednice, imajući u vidu da trenutno broji 4001 stanovnika. Ovo ograničenje u broju nije potkrijepljeno nijednom preporukom ili zaključkom analize.

Nadalje, nacrt Zakona propisuje da su organi mjesne zajednice predsjednik MZ i zbor. Ovom odredbom se negira sama suština trenutno jedinog organa – Savjeta MZ – da bude predstavničko tijelo, u kojem će se voditi računa o odlučivanju u dogovoru među raznovrsnom grupom stanovnika, uzimajući u obzir starost, pol, mikrolokalitet iz kojeg dolaze. Ako se bira samo jedna osoba da vodi mjesnu zajednicu, postavljaju se dva pitanja: da li jedna osoba ima kapaciteta da na volonterskoj osnovi izvršava sve obaveze i organizuje aktivnosti na adekvatnom nivou, i da li će jedna osoba moći jednako da se stara o uvažavanju interesa svih građana, naročito u većim mjesnim zajednicama. Sa druge strane, zbor ne može ni u teoretskom niti praktičnom smislu biti organ. Zbor je oblik neposrednog učešća građana, propisan kao takav članom 275, dok se u praksi ne može očekivati sazivanje zbora češće od jednom godišnje, što nije dovoljno za konstantnu involviranost građana u donošenje odluka.

Mjesna zajednica Spuž

U članu 248 nacrt Zakona propisuje da mjesna zajednica donosi godišnji program rada. Umjesto na godišnji ciklus, fokus mora biti stavljen na dugoročno djelovanje. Zakon mora propisati obavezu mjesnih zajednica da izrade Plan razvoja, čiji rok neće biti ograničen na tekuću godinu, imajući u vidu da se mnogi procesi koje mjesna zajednica započinje mogu trajati više godina, poput planiranja velikih infrastrukturnih projekata.

Zakon takođe mora prepoznati potrebu mjesnih zajednica za finansijskom podrškom svojim aktivnostima. Iako članovi Savjeta nemaju naknadu za svoj rad u Savjetu, niti rade ovaj posao sa tim ciljem, veći dio aktivnosti ima troškove. Za pokrivanje tih troškova mjesne zajednice se obično oslanjaju na ograničena sredstva iz budžeta Opštine i donacije. Uspostavljanje sistema finansiranja mjesnih zajednica na osnovu predloženih aktivnosti, sa obavezom da o istim izvještavaju i pravdaju Opštini, bi doprinio razvoju mjesnih zajednica u skladu sa njihovim potrebama. U praksi, mjesne zajednice bi jednom ili više puta godišnje mogle da predlože Opštini više aktivnosti koje će realizovati, uz predlog potrebnog budžeta, te bi javne finansije bile trošene za zadovoljavanje osnovnih potreba građana na mjesnom nivou.

Institut „slobodna stolica“, kroz koji predstavnici nevladinih organizacija mogu učestvovati u raspravama u skupštini Opštine bez prava odlučivanja, je takođe predviđen ovim zakonom. Nasuprot trenutnom rješenju, institut „slobodna stolica“ bi trebalo otvoriti i za predstavnike mjesnih zajednica, naročito kada se raspravlja o pitanjima od značaja za tu mjesnu zajednicu. Na taj način, građani bi mogli, preko svojih predstavnika u Savjetu mjesne zajednice, uticati na donošenje odluka u lokalnom parlamentu.

Osim mjesne zajednice, građani imaju pravo i na direktno učešće u donošenju odluka, koristeći jedan od mehanizama: inicijativa, građanska inicijativa, zbor građana, referendum (mjesni i opštinski), peticija, predlog i žalba. Iako je najavljen fokus na mehanizme direktnog uključivanja građana u donošenje odluka, ovaj dio Zakona je ostao nepromijenjen.

Iako se Zakonom postavila osnova ovih mehanizama, Opštine rijetko naprave konkretne korake kako bi ove mehanizme aktivirali. Ono što nedostaje Zakonu u ovom dijelu jesu mogućnosti koje prate razvoj tehnologije i obrasce ponašanja ljudi u 21. vijeku. Prije svega, ovo se odnosi na aktivnije korišćenje tehnologije za elektronsko predavanje podnesaka, kao i elektronsko praćenje aktivnih podnesaka.

Za korišćenje nekih od mehanizama, poput građanske inicijative, potrebno je da se sakupi određeni broj potpisa građana. Vlada i Skupština Crne Gore već imaju funkcionišući sistem e-peticija putem kojeg građani mogu elektronski potpisati peticiju. Uvođenjem sličnog mehanizma za mehanizme učešća u vršenju javnih poslova na lokalnom nivou, građanima bi bilo višestruko olakšano da se izjasne i doprinesu donošenju odluka u interesu svih građana.

 

Osim olakšavanja korišćenja ovih mehanizama, moramo osigurati da nadležni organi ne ignorišu podnesene akte, već da odgovore na svaku podnesenu inicijativu, bilo prihvatajući ili odbijajući, i u skladu sa istom pokrenu odgovarajuće postupke. Kaznene mjere za odgovorna lica za neizvršavanje već propisanih mjera bi mogle doprinijeti primjeni ovih odredbi.

Imajući u vidu da se lokalnim samoupravama ostavlja na diskreciju da definišu način funkcionisanja zbora građana, dolazi se u situaciju da građani na razni način imaju pristup ovom mehanizmu. Neke opštine definišu da pravo učešća imaju građani koji stanuju u toj mjesnoj zajednici, dok neke dozvoljavaju i vlasnicima nepokretne imovine u toj mjesnoj zajednici, a koji ne stanuju u istoj, da učestvuju na zborovima. Opština Danilovgrad definiše da su to „građani sa područja za koje se zbor saziva“. Nameće se pitanje ko su ti građani, i na koji način utvrđujemo to? U skladu sa uporednom praksom iz Evrope, ovo pravo bi trebali ostvarivati građani koji imaju prebivalište ili boravište u toj mjesnoj zajednici, to jest građani koji su svoj život (trajno) vezali za to mjesto.

Vezivanje pravo participacije za posjedovanje nepokretne imovine vuče korijene u feudalnom društvu, kada su odlučivali isključivo zemljoposjednici. U praksi, to može značiti da osoba koja ima imovinu u 15 raznih mjesnih zajednica, odlučuje u svima, te samim tim, ima 15 puta više prava na odlučivanje od pojedinca bez imovine ili sa imovinom u samo jednoj mjesnoj zajednici.

 Uključivanje osoba koje nisu državljani Crne Gore a koji stanuju na teritoriji date mjesne zajednice u ovaj opseg je važno iz više razloga. Stranci koji legalno borave u Crnoj Gori, i koji su trajno vezali svoje živote za Crnu Goru u jednakoj mjeri doprinose javnim prihodima – plaćaju PDV, poreze i doprinose na lični dohodak, porez na nepokretnost i sve ostale propisane dažbine. Jedna od potreba stranaca jeste da se integrišu u naše društvo. Učešće u donošenju odluka je jedna od ključnih pretpostavki da se stranci integrišu i osjete uključenim u život zajednice. Na ovaj način se upoznaju sa oblicima donošenja odluka koji vuku korijenje vjekovima unazad, poput zbora građana.

U mnogim razvijenim demokratskim državama, poput Danske, Norveške, Finske, Nizozemske, Španije, Švedske i drugih, stranci koji borave u toj državi imaju pravo učešća na lokalnim izborima. Na ovaj način stranci imaju priliku da se integrišu u društvo i obogate život u zajednici, često donoseći sa sobom i kreativne ideje koje će unaprijediti život svih građana.

Prije donošenja važnih odluka, poput donošenja Zakona o lokalnoj samoupravi, mora prethoditi detaljna analiza trenutnog stanja i potencijalnih rješenja. Analiza funkcionisanja sistema lokalne samouprave u Crnoj Gori, koju je izradilo Ministarstvo javne uprave, ne analizira u dovoljnoj mjeri pitanje direktnog učešća građana u donošenje odluka na lokalnom nivou kroz mjesne zajednice ili direktne mehanizme. Samim tim, na osnovu Analize nacrt Zakona ne može dati odgovarajuće rješenje za smisleno uključivanje građana u donošenje odluka. Analiza mora detaljno razmotriti koji su uzroci i posljedice ovog problema, i u skladu sa tim donijeti odgovarajuće zaključke i preporuke. Samim tim, dolazimo u zatvoreni krug: da bismo propisali efektivne mehanizme učešća građana, potrebno je da građani učestvuju u donošenju Zakona. Kada jednom izađemo iz tog kruga, i kada mehanizmi budu skrojeni po mjeri građana, ulazimo u pozitivnu povratnu spregu.

Nastavite čitanje

Društvo

Izložba Matice crnogorske „13. jul 1941 – Godine prkosa i ponosa“ otvorena u školi „Vuko Jovović“ u Danilovgradu

Danas smo se okupili kako bismo odali počast onima koji su, vođeni hrabrošću i ljubavlju prema slobodi, ustali protiv okupatora i postavili temelje antifašističke borbe, poručeno je juče na otvaranju izložbe „13. jul 1941 – Godine prkosa i ponosa“ u osnovnoj školi „Vuko Jovović“ u Danilovgradu.

Objavljeno

on

By

Foto: Matica crnogorska

Izložbu je Matica crnogorska priredila povodom jubileja, 80 godina Trinaestojulskog ustanka i prilagodila učeničkom uzrastu. Autori izložbe su Adnan Prekić, Jadranka Selhanović, Ivan Ivanović i Danilo Ivezić.

Tokom otvaranja izložbe kojoj su prisustvovali Veso Popović, predsjednik Ogranka Danilovgrad MC; Danka Barović, poslovni sekretar MC i Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar SUBNOR-a, istaknuto je da u Crnoj Gori 13. jul nije samo datum, već simbol našeg nepokolebljivog duha i zajedništva.

– Tog dana, narod Crne Gore je ustao protiv tiranije, pokazujući svijetu da je sloboda vrednija od svega. Ustanici su svojim djelima zapisali stranice istorije koje ćemo vječno pamtiti i prenositi budućim generacijama. Izložba pred nama nije samo retrospektiva događaja, već i podsjetnik na snagu jedinstva i hrabrosti. Fotografije, dokumenti i svjedočanstva pričaju priču o ljudima čija je borba bila ispunjena prkosom prema nepravdi i ponosom zbog pripadnosti narodu koji nikada nije klonuo pred izazovima – poručili su iz škole uz zahvalnost Matici crnogorskoj.

01-DGD-13-jul

– Ovaj poklon omogućava da duh Trinaestojulskog ustanka živi među našim đacima, podsjećajući ih na vrijednosti koje su oblikovale našu istoriju. Ovi panoi će biti dragocjen izvor znanja i inspiracije za sve buduće generacije učenika, podstičući ih da cijene slobodu i pravdu za koju su se naši preci borili – rekli su iz škole „Vuko Jovović“.

Đacima i njihovim nastavnicima se ovom prilikom obratio i sekretar Saveza boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, organizacije koja baštini tradiciju narodnooslobodilačke borbe, i član Matice crnogorske, Dragan Mitov Đurović. On je podsjetio da 10 vjekova crnogorske istorije ima na stotine i hiljade značajnih datuma.

02-DGD-13-jul

– Od Tuđemila preko Vučjega dola i Grahovca, pa da se prisjetimo i ovih svježih datuma, Neretve, Sutjeske… Kažem svježih zato što nije tako davno bio Drugi svjetski rat, kada su među jugoslovenskim i crnogorskim partizanima posebno mjesto zauzeli borci sa područja Danilovgrada na ratištima širom zemlje. Među tim značajnim datumima zasigurno je najvažniji u novijoj istoriji Dan ustanka crnogorskog naroda za koji je, rekli su vam to sigurno vaši predavači istorije, Žan Pol Sartr rekao da može služiti na ponos narodima Evrope, a možemo dodati: i na ponos svim narodima u Crnoj Gori. Stoga Matica crnogorska, koja na najbolji način baštini tradiciju svih naroda u Crnoj Gori, ovom izložbom želi da podsjeti, želi da ona bude živi opomenik da je 13. jul 1941. bio i ostao naš svijetli datum. A toga datuma valja se sjetiti i zbog čovjeka čije ime nosi vaša škola, zbog velikog heroja i junaka, prosvjetnog radnika Vuka Jovovića čijim su stazama nauke otišli kasnije u poslijeratnoj izgradnji mnogi mladi ljudi – rekao je Đurović i dodao da je Crna Gora je zemlja koju valja voljeti i valja čuvati.

– Jer Crnogorci su, zapisano je, jedini narod na planeti koji nikad nije trgovao svetim parčetom zemlje koji se zove domovina – rekao je Đurović.

Učenicima i gostima obratila se i direktorica škole Mirjana Keković. U okviru svečanog programa hor OŠ „Vuko Jovović“ je izveo pjesmu italijanskih partizana „Bella ciao“, učenici su recitovali poeziju Mire Alečković, Konstantina Simonova i Desanke Maksimović, a promovisana je i knjiga „Kako rastu krila“ crnogorske književnice Tamare Senić koja predaje Muzičku kulturu u ovoj školi.

Nastavite čitanje

Facebook

Najčitanije