By 
Svjedoci smo poslednjih dana ,,Sizifovog posla“ naših sugrađana oko izvjesnog transparenta. Neću reći ,,jedni kače drugi pale“ jer ne postoje ni jedni ni drugi već postojimo samo mi – građani/ke Danilovgrada, komšije, prijatelji, rođaci i ne trebamo se dijeliti na naše i njihove, ove ili one jer ta podjela nije ništa dobro donijela i predstavlja lažnu podjelu jer prava podjela može samo glasiti ko je dobar čovjek a ko nije.
U vremenu krize, pandemije bolesti, slobodno mogu reći i opšte nemaštine i socijalne nesigurnosti – mi, obični građani se bavimo dnevnim politikanstvom i podjelama iz prošlog vijeka, a 70% nas sjutra nije sigurno da će svom djetetu imati da napravi ručak, neće imati staroj majci ili ocu da kupi ljekove ili ne zna kako će sjutra otići na posao u drugi grad da zaradi 10 ili 15 eura. Razmislimo malo o tome.
U Danilovgradu imamo miran život, bezmalo se svi između sebe poznajemo, zajedno sjedimo u kafanama, zajedno nam djeca u školu i na treninge idu, zajedno se vozimo 32-ojkom i 34-orkom, zajedno se družimo na manifestacijama, posjećujemo se na slavama i za praznike, zajedno smo se kao djeca družili i iste dječje probleme dijelili a sada smo našli da se dijelimo na ove i one pa me zanima da li smo zapravo cijelog života u zabludi živjeli da imamo mnogo više toga što nas spaja nego razdvaja ili je ipak nešto drugo u pitanju?
Nismo mi baš tako neuk i nerazuman narod, samo kad hoćemo. Svi mi ovdje živimo u našem Danilovgradu kuća do kuće, u našoj, zajedničkoj Crnoj Gori koja je Ustavom određena kao građanska i svaki građanin je jednak, ali nažalost, kako bi Orwel rekao – neki su malo ,,jednakiji“, pa mi se sve čini da ovi ,,jednakiji“ žele da nas jednake malo razdvoje, vještački podijele i zavade a zbog čega, vjerujem da svi mi odlično znamo ( ako želimo da znamo ).
Hajde malo da razgovaramo o neasfaltiranim putevima, o socijalnim pitanjima, o nenamjenskom trošenju novca građana, o partijskom zapošljavanju, o karikiranju političke zbilje gdje je bitnije šta lično misli neki političar kojeg mi građani plaćamo od toga da se budžet usvoji na vrijeme, hajde da pričamo malo o tome zašto djecu liječimo sms-ovima, hajde malo da pričamo o enormnom broju službenih vozila, o stanovima pod povoljnim uslovima, o činjenici da nam je stopa nezaposlenosti izuzetno velika, o radu na crno a ne da se prebrojavamo po nacionalnim osnovama a za to vrijeme ćemo da dižemo potrošačke kredite da bismo prehranili sebe i svoju porodicu.
Nikako mi nije jasno kako to mi možemo juče da sjedimo za istim stolom u kafani a danas da se jurimo po gradu i prozivamo ko je Crnogorac a ko Srbin ili kako se već ko deklariše? Pa zaboga, zar nije bitno ko je kakav čovjek, ko je kakav karakter a ne kako se ko lično izjašnjava? Zašto bi meni bilo bitno kkao se moj komšija izjašnjava? To je nečija lična stvar i osjećaj a jedino zbog čega može biti bitno jeste da bih ja znao da mu sjutra čestitam nacionalni praznik ili neki vaan datum koji se vezuje za njegov lični osjećaj i tu se sva priča oko toga mora završiti.
Pa svi mi, obični građani, smo svjesni toga da politički prvaci u skupštinskom restoranu sjede zajedno, druže se i šale međusobno dok ih mi plaćamo, a zatim kad dođu za skupštinsku govornicu kreću sa zapaljivom retorikom kao zabavom za široke narodne mase i mi, obični građani ne smijemo nasijedati na to. Ne dijele se oni na naše i vaše, na ove i na one a pogotovo ne onda kad treba više stotina ili hiljada eura mjesečne apanaže da podignu sa skupštinske blagajne i jedino kad se dijele je onda kad treba da zarad sitnih političkih poena ili lične frustracije podignu malo tenzije, jer zaboga, u državi teče med i mlijeko pa ćemo se baviti nacionalnim temama i prebrojavanjima jer smo sve ostalo jako dobro riješili.
Moramo se baviti sobom i svojim životom jer se političari itekako bave nama samom činjenicom da su uspjeli da nas podijele na ove i na one i da na tim podjelama zajedno, ponavljam – zajedno, godinama opstaju, upravo na naš račun.
U pamet se, građani!
Comments