Unošenje stranih vrsta: Sadnjom na Gostilju i Vukotici se narušio prirodni ambijent i ravnoteža

Iković je za portal Volim Danilovgrad naveo da se pošumljavanje vrši obično tamo gdje je šuma izgorela ili tamo gdje je sječena. Svrha sadnje , kako nam je kazao Iković, je stvaranje novih šuma koje će sačuvati i stvoriti plodno zemljiše i obezbijediti lakši pristup vodi. Takođe nove šume će smanjiti suše i olujne vjetrove i stvoriti nova staništa za životinje, a povećaće se prinos ljekovitog bilja i pečuraka. Osim toga prostor će postati ljepši i zdrastveno otproniji što otvara mogućnost njegovog korišćenja u rekreativne i turističke svrhe.

Pošumljavanje u Crnoj Gori treba biti jedan od prioriteta i ohrabruju sve češće akcije sadnje drveća od strane institucija.  Međutim kod nas se i dalje forsiraju sadnice koje se najlakše mogu proizvesti i to su obično vrste koje nijesu izvorne i čije sjeme čak nije iz Crne Gore. Ovo nam se desilo i na poslednjoj akciji sadnje na Vukotici u Danilovgradu. Ikovića zabrinjava da institucije i funkcioneri neće da se miješaju u svoj posao. Čak zabrinjava što Opština nije promijenila upute pošumljavanja koji su dati Studijom zaštite Prekornice gdje je naznačeno da nije dozvoljeno unos stranih, agresivnih vrsta. 

Uprava za šume unosi strane vrste na područje Gostilja – Vukotice

Na pitanje zašto je problematično saditi vrste koje ne potiču sa datog prostora, Iković nam je kazao da strane vrste potiskuju izvorne vrste biljaka i mogu sa sobom da nose određene bolesti na koje druge biljke i živtinje nijesu otprone. Tako je u ovom slučaju umjesto bora munike sađen crni bor koji nikad nije rastao na ovom podučju. Tako crni bor može da istisne ljekovite biljke i šumske plodove poput divljih jagoda koje su sastavni dio šuma bora munike. Munika gradi šume zahvaljujući kojim Vukotica i Studeno imaju jedinstveni izgled i kvalitet vazduha. To je jedan od razloga zašto je Vukotica tretirana kao vazdušna banja. Drugi razlog zašto treba vršiti pošumljavanje munikom jeste taj što munika raste na najsiromašnijem zemljištu, tamo gdje ostala drveća ne mogu da opstanu. Izvorno drveće je mnogo otpronije na klimatsku krizu nego drveće koje ne potiče sa tog prostora i brže ce i napredovati i gradiće jače i otpornije šume.

Zato nam treba centralni rasadnik u kojem ćemo proizvoditi drveće od našeg sjemena, kazao nam je Iković. U ovom rasadniku možemo formirati i sadnice izvornog voća koje možda neće imati velike prinose ali će im kvalitet biti bolji. U tom rasadniku će se održavati i školski časovi i vježbe studenata biologije i poljoprivrede. Same radove u rasadniku mogu obavljati i studenti koji će sticati i primjenjivati znanje u rasadniku i dobijati nadoknadu za obavljeni posao, zaključuje Iković.