Žalbe iz više naselja: Za neprijatne mirise u Danilogradu nema rješenja

U danilovgradskom naselju Orašje već dvije nedelje mještani ne mogu opstati od neprijatnih mirisa.

Kako saznajemo, protekle dvije večeri mirisi su nepodnošljivi. Šta je uzrok neprijatnih mirisa, kako nam kažu čitaoci iz ovog naselja, ne mogu utvrditi. Podsjećaju na izlivene fekalije ističu.

Mještani su ogorčeni i ne znaju kojoj lokalnoj službi da se obrate kako bi riješili problem. Slično je i sa stanovnicima drugih naselja poput Martinića, Spuža, Viša…

„Dana 24.10.2022. godine, službenici Službe komunalne policije izvršili su obilazak više naselja, između ostalih i Orašja u Danilovgradu, zbog prijave neprijatnih mirisa od strane mještana. Tom prilikom je utvrđeno da je od strane više mještana izvršeno nasipanje zemljišta (privatno vlasništvo) kokošijim đubrivom.

Riječ je o dugogodišnjem problemu koji se periodično javlja u Danilovgradu, tačnije u prigradskim naseljima, a službi komunalne policije, za sad, nije poznato da na državnom ili lokalnom nivou postoji props koji reguliše predmetnu materiju, odnosno propis koji tretira neprijatne mirise.

Uzimajući u obzir navedeno, ovim putem Vas obavještavamo da predmetni problem nije u nadležnosti Službe komunalne policije, kao i da nam nije poznato koja inspekcija na državnom nivou ima u svojoj nadležnosti postupanje po pitanju prijave neprijatnih mirisa.“, kazali su nam iz danilovgradske Komunalne policije.

Zakonsko uporište

Zakon o poljoprivrednom zemljištu ne uzima u obzir đubrenje poljoprivrednih površina, već posredno govori o ovoj temi. Naime u članu 3. navedenog zakona stoji da se poljoprivredno zemljište iskorišćava i to, između ostalog, time što se unapređuju livade i pašnjaci. Glavni način unapređivanja jeste đubrenje kojim se vraćaju hranljive materije zemljištu i na taj način obezbjeđuje tako prijeko potrebna kontinuiranost u poljoprivrenoj proizvodnji, prenio je ranije portal Seljak.me

Član 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu takođe precizira da se poljoprivredno zemljište koristi za poljoprivrednu proizvodnju. Samo u nekim izuzecima i ako je  zakonom tako propisano može se koristiti i za ostale namjene (kao što je gradnja kuća = pretvaranje u građevinsko zemljište), ali je primat svakako na poljoprivrednoj proizvodnji.

Pitanja koja su od strane platforme seljak.me upućena na adresu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede nisu dobila svoj epilog. Propise o načinu đubrenja livada ne mogu se naći, a da li ih imamo i gdje su – opet je pitanje za nadležna ministarstva.

Komunalna policija uputila je na Upravu za inspekcijske poslove (UIP), kao nadležan organ za navedenu problematiku. Iz UIP-a upućeni na veterinarsku inspekciju (Uprava za bezbijednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove) ali takođe, bez odgovora.

Kako su  odgovorili iz ekološke inspekcije – nakon brzog zaoravanja po đubrenju sprečava se pojava neprijatnih mirisa.

Jedna od država u kojoj postoje propisi o načinu đubrenja/Kanada

Inače, u nekim drugim državama postoje propisi o minimalnoj udaljenosti đubrenih livada od susjednih kuća, rijeka, vodoizvorišta i sl. Svakako da se ne radi o velikim udaljenostima, već se radi o nekoliko desetina metara pa do oko stotinjak metara razdaljine.

Prerada fecesa u stajnjak/kompost – rešenje za probleme

Kada se postavlja pitanje da li preraditi sirovi feces u stajnjak ili kompost – odgovor je svakako. Razgrađeni feces u obliku stajnjaka pogodan je izvor mikro i makroelemenata za biljke, a aplikovanje sirovog fecesa sa farme može biti uzrok potpunog spaljivanja korijenja nekih biljaka.

Još jedan važan detalj je i miris koji se oslobađa prilikom primjene fecesa na zemljište. Kada se vrši aplikacija sirovog đubriva tada je isparavanje amonijaka sumporvodonika, skatola, merkaptana ali i brojnih drugih organskih jedinjenja na izuzetno viskom nivou. To će uzrokovati i dobro poznate pobune komšija i susjeda. Sa druge strane miris koji je prisutan kod komposta nije neugodan, u značajnoj mjeri je redukovan i ne bi trebalo da se osjeća.

Iako je stajnjak ili kompost pogodniji što se tiče mirisa, njegova prerada može zahtijevati vrijeme koje je poljoprivredniku u intenzivnoj proizvodnji dragocjeno. Sve u svemu, treba naglasiti važnost vraćanja hranljivih materija poljoprivrednom zemljištu, podržati farmere u svom poslu i bolje shvatiti njihovu ulogu u društvu. A zakon je na strani farmera, barem dok ne dobijemo odgovore od nadležnih.