Participativna demokratija na lokalnom nivou: Izazovi i put ka transparentnosti u mjesnim zajednicama

Nedavno reaktiviranje Savjeta mjesnih zajednica i omogućavanje uključivanja građana u proces odlučivanja na lokalnom nivou predstavljaju ključne elemente participativne demokratije. Mjesne zajednice igraju ključnu ulogu u ostvarivanju ovog cilja jer omogućavaju građanima da izraze svoje mišljenje, predlože ideje i učestvuju u donošenju odluka koje se odnose na njihovu zajednicu. Međutim, iako postoji zakonski okvir koji definiše ulogu mjesnih zajednica i osigurava sredstva za njihov rad, suočavamo se s izazovima u praksi.

Mjesne zajednice, kao oblik neposrednog učestvovanja građana u lokalnom odlučivanju, imaju širok spektar nadležnosti. Građani imaju pravo da daju predloge i učestvuju u pripremi razvojnih programa, donošenju investicionih planova, izgradnji infrastrukture, komunalnim investicijama i nadzoru nad izvršenim radovima. Takođe, imaju pravo da podnose inicijative za promjenu prostornih planova, uređenje prostora, zaštitu životne sredine i drugim oblastima od interesa za lokalno stanovništvo.

Međutim, uprkos ovim zakonskim pravima, svjedoci smo da je u proteklom periodu mali broj mjesnih zajednica bio proaktivan u učestvovanju u životu svoje lokalne zajednice. Slabo učešće građana na javnim raspravama, tribinama i nedovoljan broj inicijativa ukazivali su na degradaciju ovog instituta. Stoga je ključno motivisati građane da se aktivnije uključe i iskoriste svoje pravo glasa kako bi doprinijeli boljoj zajednici.

Mjesne zajednice

Na području opštine, kao ispunjenje osnovnog preduslova participativne demokratije, osnivaju se mjesne zajednice, kao oblik neposrednog odlučivanja i učestvovanja građana u poslovima od interesa za lokalno stanovništvo, u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, Statutom Opštine Danilovgrad i Odlukom o mjesnim zajednicama koju je usvojila Skupština opštine.

Mjesne zajednice imaju širok spektar nadležnosti, koje uključuju:

Davanje predloga i učestvovanje u pripremi razvojnih programa i donošenju višegodišnjih investicionih planova opštine, izgradnji javne infrastrukture, izvođenju komunalnih investicija i nadzoru nad izvršenim radovima.
Učestvovanje u pripremi programa snabdijevanja vodom na seoskom području.
Davanje predloga za sanaciju deponija komunalnog otpada i učestvovanje u njihovoj sanaciji.
Davanje predloga za uređenje i uljepšavanje prostora, uređenje i uljepšavanje šetališta i učestvovanje u tome.
Davanje inicijativa za dodatno uređenje saobraćaja (saobraćajna signalizacija, uređenje prilaza itd.).
Podnošenje inicijativa za promjenu prostornih i urbanističkih planova.
Obavještavanje nadležnih organa opštine o problemima i potrebama stanovnika mjesne zajednice u oblasti uređenja prostora i zaštite životne sredine.
Učestvovanje u organizovanju kulturnih, sportskih i drugih priredbi i manifestacija.
Učestvovanje u izgradnji, održavanju i zaštiti lokalnih i nekategorisanih puteva.
Učestvovanje u upravljanju, izgradnji, održavanju i zaštiti seoskih vodovoda, groblja i drugih komunalnih objekata.
Podnošenje inicijativa za rješavanje socijalnih potreba stanovnika.
Učestvovanje u zaštiti i spasavanju od elementarnih nepogoda.
Podnošenje predloga i inicijativa u drugim oblastima života i rada od interesa za lokalno stanovništvo.

Slaba angažovanost građana u mjesnim zajednicama

Svjedoci smo da je prethodnih godina, ako ne i decenija, bio mali broj onih mjesnih zajednica koje su proaktivno učestvovale u životu svoje lokalne zajednice. Slabo učešće građana na javnim raspravama, tribinama, mali broj sugestija i žalbi na dokumenta koja su se razmatrala potvrđivalo je degradaciju instituta mjesne zajednice. U narodu je nastala i ostala krilatica „Pita se kao predsjednik mjesne zajednice“.

Kada se osvrnemo na Odluku o mjesnim zajednicama i ono što ona pak propisuje – Ipak se pita. I ne samo on, već svaki građanin sa njime. Koliko će se taj glas čuti i dobro artikulisati zavisi od njegove svijesti, građanske.

Finansiranje mjesnih zajednica

Sa jedne strane imamo infrastrukturu lokalne samouprave, višemilionski budžet i preko 300 zaposlenih (što ne znači i da svi rade nešto), najčešće i partijsku infrastrukturu i uticaje, sa svim polugama moći i odlučivanja, a na drugoj građanina koji ima pravo da se samoorganizuje, bira između sebe i potencijalno raspolaže sa prostorijama u kojima najčešće nema ništa, građanina koji je rijetko oslobođen partijskog uticaja, sa sredstvima za zadovoljavanje potreba lokalnog stanovništva u mjesnoj zajednici, koja se obezbjeđuju u skladu sa zakonom i odlukom o mjesnim zajednicama. U prvom, to su sredstva koja su budžetom Opštine određena za tekuću godinu. Za 2023. godinu ta sredstva su u iznosu od 15.000€.

Kada uzmemo u obzir da je u Danilovgradu pravo glasa na posljednjim parlamentarnim izborima imalo 13.176 punoljetnih građana, što u koncu predstavlja i onaj broj koji ima prava učestvovati u procesima donošenja odluka, kada uzmemo u obzir da su sredstva opredijeljena za rad mjesnih zajednica 15.000€, dolazimo do podatka da se za učešće danilovgradske javnosti, odnosno građanina, u procesima donošenja odluka izdvaja cijelih 1.13€ (slovima: jedan euro i trinaest centi) po glavi punoljetnog stanovnika (Ni za sladoled, mliječni). Da se do kraja razumijemo, ova sredstva su opredijeljena za rad Savjeta mjesnih zajednica, ne za rješavanje i organizovanje infrastrukturnih, socijalnih, kulturnih ili bilo kakvih drugih projekata – za rad.

Kako su se ranije raspoređivala ta sredstva govore i dostupne informacije – u 2019. godini smo od strane Sekretarijata za finansije i ekonomski razvoj Opštine Danilovgrad dobili informacije da je, prema mjesnim zajednicama na teritoriji Opštine Danilovgrad, za 2018. i 2019. godinu isplaćeno ukupno 38.288,70€, od čega je najviše sredstava opredijeljeno Mjesnoj zajednici Spuž, ukupno 13.436,87€, i to 4030€ 2019. godine i 9406,87€ 2018. godine. O ovome smo pisali 2020. godine (Link ovdje). Dakle, nije ni svaki građanin isti. Onaj u Spužu je dobijao i za kornet. Od jagode.

Na stranu iritantni humor autora teksta, stvari se mijenjaju na bolje ili makar dobijaju takav privid – vođeni pozitivnim primjerima nekoliko mjesnih zajednica koje, proteklih mjeseci, na terenu prave one opipljive i vidljive promjene. Iz kabineta Predsjednika Opštine, sa govornica na Zborovima stižu riječi ohrabrenja građanima – da se organizuju, rade i da će imati punu podršku svih političkih aktera, ili tačnije i pravilnije lokalnih, opštinskih službi (onih čiji su u koncu osnivači građani). U govorima nekih bi se moglo zamjeriti potenciranje, pa gotovo isključivanja, onih građana koji su podržavaoci suprotnih političkih opcija, onih koje su tri decenije vršile vlast. Nemojmo zamjeriti, sve je to u žaru borbe. Da bismo popravili stanje u Opštini, makar nama građanima, van izbornih ciklusa, partijski interesi moraju biti sa strane, a ako ih koristimo, koristimo ih za guranje pozitivnih promjena u svojim zajednicama. Lobirajmo za projekte, uređenja prostora, organizacije manifestacija. Iskoristimo ih za obezbjeđivanje više sredstava za rad.

Samodoprinos

Odluku o uvođenju samodoprinosa, donose građani neposredno, tajnim glasanjem, u skladu sa zakonom. Odluka se smatra donijetom kada se za nju izjasni većina od ukupnog broja građana koji imaju biračko pravo i prebivalište na teritoriji na kojoj se sredstva prikupljaju, kao i građani koji nemaju biračko pravo i prebivalište na području na kome se sredstva prikupljaju, ako na tom području imaju nepokretnu imovinu (lokalno stanovništvo), a sredstvima se poboljšavaju uslovi korišćenja te imovine. Član 102 govori da o obliku i načinu neposrednog izjašnjavanja građana odlučuje Skupština većinom glasova od ukupnog broja odbornika dok Član 103 govori da inicijativu za donošenje odluke o samodoprinosu mogu podnijeti najmanje jedna trećina od ukupnog broja odbornika ili najmanje 20 % od ukupnog broja birača na teritoriji za koju se odluka donosi. Uz inicijativu za uvođenje samodoprinosa, podnosi se program kojim se utvrđuju izvori, namjena i način obezbjeđivanja ukupnih finansijskih sredstava za realizaciju samodoprinosa. Predlog odluke o samodoprinosu utvrđuje Skupština većinom glasova od ukupnog broja odbornika. Odlukom o uvođenju samodoprinosa utvrđuje se: namjena, područje, vrijeme za koje se uvodi samodoprinos, ukupan iznos sredstava koja se prikupljaju, obveznik samodoprinosa, lica koja se oslobađaju obaveze, visina samodoprinosa (osnovica, proporcionalna stopa i dr.), način obračunavanja i ostvarivanja nadzora građana nad namjenskim korišćenjem sredstava i druga pitanja od značaja za uvođenje samodoprinosa.“

Izgleda da lokalna samouprava i građani imaju različite perspektive i prioritetne interese kada je riječ o funkcionisanju mjesnih zajednica. Građani, s jedne strane, žele aktivno učestvovati u donošenju odluka i poboljšanju uslova života u svojim zajednicama, dok se sa druge strane čini da sredstva koja su im namijenjena nisu dovoljna za ostvarivanje značajnijeg uticaja i inicijativa. Ovakav odnos iziskuje potrebu za boljom komunikacijom i saradnjom između lokalne vlasti i građana, kako bi se osiguralo kvalitetno upravljanje i bolji uslovi života za sve.

U cilju promovisanja veće participacije građana u radu mjesnih zajednica, ključno je osnažiti svijest građana o njihovim pravima i mogućnostima za aktivno učešće u odlučivanju. Takođe, transparentnost u radu organa lokalne samouprave i otvorena komunikacija sa građanima mogu doprinijeti izgradnji povjerenja i saradnje.

U pogledu finansiranja mjesnih zajednica, potrebno je kritički razmotriti postojeći pristup i razmisliti o mogućim izmjenama kako bi se osiguralo adekvatno i pravično finansiranje ovih tijela. Možda je vrijeme da se pronađu nove metode i izvori finansiranja, kao što su samodoprinosi, kako bi se povećao budžet mjesnih zajednica i omogućila realizacija konkretnih projekata od interesa za lokalno stanovništvo.

Transparentnost

Transparentnost u finansiranju i trošenju sredstava mjesnih zajednica predstavlja ključni element odgovornog i efikasnog upravljanja javnim resursima. Građani imaju pravo znati kako se koriste njihovi novčani doprinosi i kako se donose odluke o raspodjeli sredstava u njihovim zajednicama. Na primjerima Mjesnih zajednica Vražegrmci i Spuž, vidimo pozitivne korake ka unapređenju transparentnosti kroz upotrebu webplatformi za komunikaciju i informisanje građana.

Mjesna zajednica Vražegrmci i Spuž prepoznale su važnost transparentnosti i postale su inovativne u načinu na koji komuniciraju s građanima i pružaju informacije o finansiranju i trošenju sredstava. Pokrenule su webplatforme koje omogućavaju brzu komunikaciju, promociju lokalnih potencijala i čak prodaju proizvoda iz njihovih zajednica.

Kroz ove webplatforme, građani sada mogu lako pristupiti informacijama o budžetu mjesnih zajednica, detaljima o projektima koje su planirali ili realizovali, kao i planiranim aktivnostima u zajednici. Ovo je značajan korak ka većoj transparentnosti jer omogućava građanima uvid u to kako se koriste sredstva koja su namijenjena za unapređenje uslova života u njihovim zajednicama.

Osim toga, webplatforme omogućavaju građanima da izraze svoje mišljenje i predlože nove ideje putem online anketa i javnih konsultacija. Ova interaktivna komunikacija omogućava mjesnim zajednicama da bolje razumiju potrebe i interese građana, te prilagode svoje aktivnosti u skladu sa tim.

Kroz promociju lokalnih potencijala i prodaju proizvoda, mjesne zajednice Vražegrmci i Spuž pokazuju inicijativu u osiguravanju dodatnih izvora finansiranja. Ova samoodrživa praksa omogućava im da angažuju lokalne proizvođače i preduzetnike i unaprijede ekonomsku situaciju u svojim zajednicama. Ovakav pristup takođe pruža dodatni sloj transparentnosti jer građani mogu vidjeti kako se prikupljeni prihodi reinvestiraju u zajednicu.

Ipak, iako su ovi primjeri inspirativni i na svojim počecima, postoje i dalje izazovi u osiguravanju potpune transparentnosti finansiranja i trošenja sredstava. Lokalne vlasti i mjesne zajednice trebaju zajednički raditi na jačanju sistema izvještavanja i nadzora kako bi se osiguralo da svi građani imaju jednak pristup informacijama i mogu aktivno učestvovati u upravljanju javnim resursima.

U zaključku, transparentnost u finansiranju i trošenju sredstava ključna je za izgradnju povjerenja između građana i lokalnih vlasti. Kroz primjere Mjesnih zajednica Vražegrmci i Spuž vidimo pozitivan pomak ka većoj transparentnosti i uključivanju građana u procese donošenja odluka. Međutim, ovo je samo početak, i dalji napori trebaju biti usmjereni ka jačanju sistema izvještavanja i nadzora kako bi se osigurala potpuna transparentnost i odgovornost u upravljanju javnim resursima u svim mjesnim zajednicama.

Konačno, važno je istaknuti da je angažman građana ključan za izgradnju održive i prosperitetne zajednice. Kroz saradnju, dijalog i zajedničke napore, mjesne zajednice mogu postati centar pozitivnih promjena i napretka, pružajući bolji standard života za sve građane.

U nadi da će se mjesne zajednice i građani Danilovgrada zajedno angažovati kako bi izgradili bolje sjutra, ostaje pitanje: „Kako ćete vi doprinijeti razvoju vaše mjesne zajednice?“