Diktatura algoritma 1.: Kako algoritam podriva razum, dijalog i demokratiju stvarajući viralni, a ne dijaloški prostor

Više ne možemo pričati ružičasto kao prije desetak ili petnaest godina – da internet, a pogotovo društvene mreže potspješuju dijalog i sučeljavanje različitih argumenata. Argumenti više i ne znamo šta su, zamijenile su ih etikecije i dehumanizacija sagovornika, a glavni sudija na mrežama – algoritam – nagrađuje buku i bijes i sve ono što izmamljuje (afektivnu) reakciju.

I tako, dok vjerujemo da demokratija počiva na ideji informisanog građanina, na pretpostavci da ljudi donose političke odluke na osnovu provjerenih činjenica, argumenata i javne debate, u digitalnom dobu taj ideal sve više dolazi u pitanje: Razlog tome je način na koji društvene mreže i njihovi algoritmi oblikuju javni prostor.

Algoritmi najčešće nagrađuju sadržaj koji izaziva snažne emocije — bijes, strah, polarizaciju ili skandal — jer takve objave generišu više reakcija, dijeljenja i angažmana. Nasuprot tome, ,,hladni“, da ne kažemo umjereni, objektivni sadržaji, kompleksne analize, istraživačko novinarstvo i sadržaji koji zahtijevaju vrijeme i pažnju često ostaju potisnuti, jer nisu dovoljno “viralni” u logici platforme. Tako javna sfera, umjesto da bude prostor racionalne rasprave i informisanja, postaje prostor brzih impulsa i emocionalnih reakcija. To je pogotovo vidljivo u društvu kao što je naše koje se odlikuje tenzičnim temperamentom, afektivnošću, niskim stepenom političke zrelosti i medijske pismenosti i sklonošću ka konfliktnoj komunikaciji.

U tom procesu demokratija slabi, jer se građani sve manje oslanjaju na ozbiljan javni dijalog, a sve više na fragmentirane, senzacionalne informacije prilagođene algoritamskoj ekonomiji pažnje. U crnogorskom društvenom kontekstu, ovaj problem dodatno produbljuje izražena sklonost ka brzom osuđivanju i nedovoljnoj spremnosti da se razumiju uzroci drugačijih stavova i interpretacija.

U tom smislu, društvene mreže nas samo udaljavaju od rješenja i kolektivnog konsenzusa. Sve tendira da postane viralan prostor u kojem samo hranimo platforme svojim reakcijama, a ne racionalan prostor dijaloga u kojem treba da se razumijemo.

Kriza istine u medijima: Kad je kriminalac korisniji na ekranu nego u zatvoru