Isidora Ivanović je mlada Danilovgrađanka koja je svoj obrazovni i karijerni put usmjerila ka logopediji. Završila je master studije na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu, sa prosječnom ocjenom 10, a trenutno je doktorantkinja na istom fakultetu.

U nastavku možete pročitati kakve savjete Isidora daje roditeljima u vezi sa razvojem i unapređenjem govornih vještina kod djece, kakav je njen stav o položaju ove oblasti u Crnoj Gori, te kako bi se to moglo promijeniti i poboljšati. Napominjemo da je Isidora jedna od mladih i uspješnih ljudi koji su se, nakon fakultetskog obrazovanja u inostranstvu, vratili u Crnu Goru sa željom da svojim znanjem unapređuju sistem.

Kako si otkrila svoju strast prema logopediji i zašto baš ovaj poziv?

Odabir fakulteta je bio sasvim slučajan. Oduvijek su me privlačile društvene nauke, ali nijesam znala za koju od njih bih se opredijelila. Jednog dana sam sa ocem gledala reportažu o Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu, preciznije o jednom smjeru na fakultetu – Logopediji, što je kod mene probudilo interesovanju za ovu oblast. Nakon detaljnijeg informisanja o samoj profesiji i shvatanja da logopedija podrazumijeva prožimanje više nauka, oblasti, kao što su psihologija, lingvistika, medicina itd, odlučila sam da to bude moj budući poziv.

Isidora Ivanović, Foto Privatna arhiva

Da li nam možeš reći nešto više o svom obrazovnom putu i koji bi segment istakla kao najznačajniji?

Nakon završene srednje škole u Danilovgradu, polagala sam prijemni ispit na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu. Prijemni ispit sam uspješno položila u julu 2015. godine i bila među 40 studenata koji su te školske godine na teret budžeta upisali smjer Logopedija. Nakon 4 godine, u septembru 2019. godine sam diplomirala sa prosjekom 9.6. Iste godine sam upisala master studije, koje sam završila naredne godine sa prosjekom 10. 2021 godine sam upisala doktorske studije na istom fakultetu koje i dalje pohađam. Najznačajniji segment u toku mog školovanja svakako jeste to što sam od strane Vijeća Univerziteta proglašena za studenta generacije, što je došlo kao potvrda mog velikog truda, zalaganja, discipline i odgovornosti.

Šta smatraš svojim najvećim uspjehom u obrazovanju i karijeri?

 Kruna mog uspjeha u obrazovanju jeste znanje koje sam stekla na fakultetu, a za koje se  nadam da uspješno primijenjujem u praksi. Što se tiče uspjeha u karijeri, moj najveći uspjeh jesu djeca sa kojom radim i sa kojom zajedno napredujem.

Koje su to najčešće poteškoće na koje nailaziš u svom svakodnevnom radu sa djecom i roditeljima?

Logopedski posao koliko je lijep, toliko je i stresan, zahtijeva mnogo energije, posvećenosti, empatije i požrtvovanosti. Pored toga što radimo sa djecom, stalno komuniciramo i sa njihovim roditeljima, usmjeravamo ih, dajemo savjete za rad kako bismo svi zajedno postigli najbolje rezultate. Naravno, pored toga navela bih da je svako dijete jedinstveno, pojava za sebe i da se mi svakom djetetu moramo individualno prilagoditi.

Isidora Ivanović, Foto Privatna arhiva

Da li smatraš da se savremeni roditelji dovoljno bave razvojem i unapređenjem govornih vještina svoje djece?

Ne. Smatram da uloga roditelja treba biti svakome na prvom mjestu i da se današnji roditelji moraju mnogo više angažovati oko podsticanja razvoja svoje djece. Ovo se ne odnosi samo na govor, već i na sve druge sfere dječijeg razvoja.

Da li možeš dati savjet roditeljima kakve vježbe mogu biti korisne u svakodnevnom radu sa djecom?

Roditelje prije svega treba posavjetovati da se broj sati ispred ekrana smanji što je više moguće, čak da djeca do 3. godine ne treba ni jedan minut da provedu ispred istog. Sa djecom se moramo igrati, moramo im pjevati pjesmice, pokazivati/čitati slikovnice, edukativne kartice, knjige, i to je ono što je njima jedino potrebno i dovoljno za pravilan rani razvoj.

Kakav bi savjet dala mladim ljudima koji razmišljaju da se opredijele baš za ovaj poziv?

Činjenica da su logopedi deficitaran kadar u Crnoj Gori govori nam da je odabir ovog zanimanja koristan za pojedinca, a nužan i neophodan za našu državu. S obzirom na sve veću incidencu djece, ali i odraslih kojima je neophodna pomoć logopeda, posla može biti za svakog ko zna na pravi način da ga obavlja. Logopedija je jedna divna oblast, u kojoj se pojedinac može baviti i naukom i praktičnom djelatnošću. Budući da je logopedija relativno mlada nauka, pred stručnjacima je široko polje koje se može istraživati i samim tim, nadograđivati, jer ništa nije toliko individualno i varijabilno kao dječiji razvoj. S druge strane, dosadašnja saznanja pružaju logopedima spektar metoda i tehnika koje se mogu primijeniti u praksi i koje dovode do izvanrednih rezultata u radu sa klijentima.

Kako vidiš budućnost logopedije u Crnoj Gori i šta misliš da je potrebno za unapređenje ove oblasti?

Prije svega, istakla bih da je sadašnjost logopedije u Crnoj Gori veoma skromna. Ni sa jedne strane se ne posvećuje dovoljno pažnje ovoliko bitnom aspektu života, a svakodnevno smo svjedoci sve većeg broja djece sa razvojnim poremećajima, sa raznoraznim genetskim sindromima, odraslih sa moždanim udarima, različitim tipovima demencija itd. Odrasle sam navela iz razloga što populacija sa kojom logopedi rade nijesu samo djeca do polaska u školu, kako se obično misli, već i odrasla populacija, koja iz nekog razloga ima govorno-jezičke probleme. Neophodno je da se nadležni konačno adekvatno pozabave ovim problemom, jer su potrebe svakodnevno sve veće i veće, a naši resursi uskoro neće biti dovoljni da odgovore na sve zahtjeve. Neophodna nam je adekvatna strategija djelovanja, koja između brojnih stvari, podrazumijeva i zapošljavanje većeg broja stručnjaka, a u dogledno vrijeme i otvaranje obrazovne institucije, na kojoj će stasavati nove generacije logopeda.

Isidora Ivanović, Foto Privatna arhiva

Koja je tvoja prva asocijacija na Danilovgrad i da li možeš izdvojiti jedno mjesto u njemu kao svoj najdraži kutak?

Prva asocijacija na Danilovgrad mi je svakako bezbrižno i prelijepim uspomenama ispunjeno djetinjstvo, provedeno na stadionu i igralištu, koje bih i izdvojila kao za mene posebna mjesta u gradu.

Da li svoju budućnost vidiš u Crnoj Gori ili tvoji planovi ipak bivaju orjentisani ka inostranstvu?

Svoje planove za budućnost sam uvijek gradila sa mišlju da ću živjeti i raditi u Crnoj Gori, pa tako i dan danas. Iz Beograda sam se vratila upravo iz razloga da sve svoje znanje ovdje praktično implementiram, primijenim i da na taj način unaprijedim logopedsko djelovanje u državi.

Intervju radila Maša Đurović