Intervju, Nikolina Grgurović: Iskustva iz Italije, Njemačke i Amerike oblikovala su moj pogled na svijet

Nikolina Grgurović, studentkinja održive arhitekture i pejzažnog dizajna, tokom svog obrazovanja provela je nekoliko godina u različitim dijelovima Evrope, gdje je imala jedinstvenu priliku da upozna različite kulture, sisteme i stilove života. U intervjuu otkriva kako je izgledao prelazak iz crnogorskog u italijanski obrazovni sistem, šta ju je najviše iznenadilo tokom boravka u Njemačkoj, zašto bi svakom studentu preporučila Work&Travel program u Americi, kao i šta misli o potencijalu Crne Gore za održivu arhitekturu. Govori o razlikama u mentalitetu Italijana, Njemaca i Amerikanaca, izazovima i prednostima života u inostranstvu te o tome gdje sebe vidi u budućnosti – daleko od Crne Gore ili ipak u rodnom kraju.

Nikolina Grgurović, Foto Privatna arhiva

Počela si studije na UDG-u u Podgorici, a onda nastavila master u Italiji. Kako je izgledao taj prelazak iz crnogorskog u italijanski obrazovni sistem? Da li je i koliko bio izazovan taj period?

Prelazak sa crnogorskog na italijanski obrazovni sistem bio je značajan izazov, naročito jer Italija ima visok ugled u svijetu arhitekture, kako kroz svoju bogatu istoriju, tako i kroz savremeni rad. Najveći izazov za mene bio je, vjerovatno, dokazivanje i isticanje kvaliteta arhitekture i mog načina razmišljanja koji potiču iz Crne Gore. Međutim, studiranje sa kolegama iz različitih djelova svijeta donosi posebnu čar, jer imate priliku da direktno čujete i razmjenjujete iskustva o onome o čemu ste do tada učili iz knjiga. Takva vrsta povezivanja i razmjene mišljenja čini studije u inostranstvu zaista posebnim. S druge strane, samostalni život u novoj zemlji predstavljao je veći izazov, ali s obzirom na to da Italijani po mentalitetu nisu mnogo različiti od nas, mogu reći da sam se prilično brzo i lako uklopila u sistem.

Pored studija u Milanu, godinu dana si provela u Njemačkoj na Erasmus programu, gdje si i radila praksu u poznatoj njemačkoj kompaniji. Kakav je bio osjećaj živjeti i raditi u Njemačkoj i šta si iz tog iskustva ponijela sa sobom?

Nakon Crne Gore i Italije, koje su u mnogim aspektima slične, posebno kada je u pitanju mentalitet ljudi i sistem, Njemačka je za mene bila potpuno drugačije iskustvo. Boravak u Njemačkoj donio mi je brojne prilike, ali taj period života pamtim i kao pomalo tamnu fazu. Po mom mišljenju, ograničeni međuljudski odnosi i veoma striktna pravila u sistemu predstavljaju karakteristike koje za mene simbolizuju Njemačku. Što se tiče studiranja, imala sam priliku da se upoznam s novim tehnologijama, posebno u svijetu arhitekture, jer sam studirala na univerzitetu koji se fokusira na istraživanje i eksperimente. Posao u Njemačkoj bio je ogroman izazov i iskustvo, sa puno uspona i padova, ali definitivno je bio period u kojem sam napredovala kao arhitektica. Život u Njemačkoj nosi svoje izazove, a ono što bih posebno izdvojila jeste to da Njemci većinu dana provode na poslu, što može biti pomalo frustrirajuće, pogotovo kada vremenske prilike nisu naklonjene. Kao neko ko je većinu svog života proveo u Crnoj Gori, za mene je ključni faktor – balans, a čini se da što sjevernije idete u Evropu, taj balans postaje sve teži. Njemačka me naučila da više cijenim svoje vrijeme i da sam mnogo organizovanija, ali me je, s druge strane, podsjetila koliko volim ravnotežu između svih aktivnosti.

Dvaput si učestvovala u Work and Travel programu u Americi – kakvo je bilo to iskustvo?

Ako postoji jedna stvar koju bih preporučila svim studentima, to bi definitivno bio Work&Travel program. Iako zahtijeva strateški pristup i početnu finansijsku potporu, za mene je ovaj program bio period velike promjene i ličnog rasta. Amerika je u svakom smislu drugi svijet – osjećala sam se kao da nisam na Zemlji. Sve je drugačije – od uličnih znakova do načina komunikacije i svakodnevnih običaja. Samo upoznavanje američke kulture predstavlja nevjerovatno iskustvo, a sticanje novih prijatelja, takođe, ima svoju čar. Amerikanci su, za razliku od Njemaca, mnogo lakši po pitanju komunikacije i sklapanja prijateljstva. Uživaju u razgovorima o svojoj kulturi, ali isto tako vole da čuju o vašoj. Pored toga, Work&Travel mi je otvorio mnoga vrata, posebno kada je riječ o samostalnom životu nakon programa.

Nikolina Grgurović, Foto Privatna arhiva

Kakve su bile reakcije Italijana, Njemaca i Amerikanaca kada si saopštila da dolaziš iz Crne Gore? Da li si nailazila na neka zanimljiva pitanja ili stereotipe?

 Italijani su, zapravo, najupućeniji i znaju dosta o Crnoj Gori, Njemci malo manje, ali i oni su solidno informisani, dok Amerikanci uglavnom nisu. Bilo je mnogo simpatičnih situacija kada bih ponosno pričala o svom porijeklu, a osoba koja me sluša iz pristojnosti klimne glavom i na kraju bude oduševljena onim što je čula, a zatim pita: „A, izvini, gdje je tačno Crna Gora?“ Pitanja su uglavnom uobičajena – kako zvuči jezik koji govorimo, kako zvuči muzika koju slušamo i slično. Definitivno, kada pokažem slike prirodnih ljepota, poneko se sjeti, ali ljudi uvijek sa oduševljenjem slušaju o Crnoj Gori. Stariji ljudi uglavnom znaju za Crnu Goru, posebno kada spomenem Jugoslaviju, a stereotipi su često povezani sa visinom.

Koje su, po tvom mišljenju, glavne razlike u načinu života u Italiji, Njemačkoj i Americi? Gdje si se najbrže uklopila, a gdje ti je bilo najteže?

Glavne razlike u načinu života definitivno se odnose na odnos prema ljudima. Ja sam veoma empatična osoba i to je nešto što mi odmah zapadne za oko. Kao što sam već pomenula, Italijani su dosta slični nama, Amerikanci su možda i najfleksibilniji kada je riječ o komunikaciji, dok su Njemci vrlo rezervisani. Druženje ili bilo koja vrsta okupljanja u Njemačkoj zahtijeva detaljno planiranje i strogo poštovanje vremena. Što se tiče radne kulture, u Italiji je vrlo fleksibilna, u Njemačkoj veoma ozbiljna, gdje su tačnost i efikasnost ključni, dok je u Americi radna kultura više zasnovana na produktivnosti i „hustle“ mentalitetu. Generalno, Italijani, kao i mi, ne žive da bi radili, dok je kod Njemaca i Amerikanaca to nešto što predstavlja veći izazov.

Studirala si održivu arhitekturu i pejzažni dizajn – ako bi mogla da preneseš neki strani koncept u Crnu Goru, šta bi to bilo?

 Održiva arhitektura je veoma široka grana, posebno danas, kada se svakodnevno radi na eksperimentiranju i traženju rješenja koja mogu zadovoljiti potrebe ljudi, a istovremeno imati manji negativan uticaj na životnu sredinu. Crna Gora ima ogroman potencijal za održivu arhitekturu, međutim, smatram da su mnogi aspekti još uvijek nedovoljno razvijeni. Što se tiče „small scale“ implementacije, definitivno bih se fokusirala na kvalitetnu analizu prostora i šireg konteksta kako bi dizajn zadovoljio sve aspekte okruženja i korisnika. Takođe, kao zemlja koja je bogata prirodnim resursima (drvo, kamen, glina), treba podstaknuti njihovu upotrebu. Jedan od mojih omiljenih koncepata je definitivno biomimetički dizajn i implementacija sistema za prikupljanje kišnice, kao i reciklaža sive vode za ponovnu upotrebu.

Što se tiče „large scale“ implementacije, ključan je strateški pristup urbanom i pejzažnom dizajnu, gdje je analiza najvažnija. Smatram da Crna Gora ima vrlo dobru podlogu, kao i netaknutu prirodu koju treba očuvati, pa bi implementacija biodiverzitetskih koridora bila od velikog značaja. Alati poput placemaking-a i naturebased solutions (rješenja zasnovana na prirodi) mogu ojačati dizajn u pogledu funkcionalnosti, naročito u vezi s javnim zelenim površinama, ali i podstaknuti socijalnu koheziju te unaprijediti biodiverzitet u globalu.

Italija je poznata po modi, Njemačka po disciplini, a Amerika po slobodi – da li je život u tim zemljama uticao na tvoj stil života, način razmišljanja?

Mislim da sama činjenica da živite u inostranstvu, bez obzira na to gdje to bilo, značajno utiče na budući način života i prilagodbu novoj sredini i ljudima. Za mene je Njemačka definitivno bila prekretnica u jednom smjeru, dok je Amerika uticala na mene na neki drugi način. Način života u ovim zemljama se po mnogo čemu razlikuje, ali mogu reći da sam uspela da izvučem mnogo pouka iz tih iskustava.

Koja država ili grad za tebe predstavlja idealno mjesto za život?

Ovo je pitanje koje često postavljam sebi i na koje još uvijek nemam odgovor. Mislim da mi je život u Sjedinjenim Američkim Državama najviše odgovarao, jer mi se dopada njihov „otvoreni“ mentalitet, ljubaznost ljudi, iako je ponekad prikrivena. Međutim, to takođe zavisi od sveukupnog načina života. Smatram da ne mogu donositi konačan sud na osnovu iskustva sa Work&Travela, sve dok ne doživim stvarni život, kakav sam donekle iskusila u Njemačkoj. Crna Gora za mene ima posebno mjesto, daleko od svega, i mislim da ako se ukaže prilika da ostvarim svoje zamisli u pogledu arhitekture, za mene bolja država ne bi postojala.

Koja je tvoja prva asocijacija na Danilovgrad i da li možeš izdvojiti jedno mjesto u njemu kao svoj najdraži kutak?

Moja prva asocijacija na Danilovgrad svakako je dolina rijeke Zete, koja nosi mnogo uspomena iz mog djetinjstva. Kad pomislim na Danilovgrad, Zeta je moj simbol. S druge strane, uvijek kada bih odlazila iz Crne Gore, posebno iz Danilovgrada, voljela bih da se okrenem i pogledam gdje je Garač – planina koju takođe pamtim iz djetinjstva. Za mene je Garač grandiozan i, u suštini, veliki spomenik Danilovgradu.

Da li svoju budućnost vidiš u Crnoj Gori ili tvoji planovi ipak bivaju orjentisani ka inostranstvu?

S obzirom na jako intenzivnih 5 godina studija, mislim da mi za početak treba predah koji ću definitivno pronaći jedino u Crnoj Gori. Što se tiče budućnosti, mislim da me dosta toga vuče u inostranstvo. Volim Crnu Goru cijelim svojim srcem, ali takođe smatram da bih jako brzo doživjela zasićenje i željela bih da istražujem dalje. Mislim da je Crna Gora, bez izuzetka, najbolja država za život po mnogim stvarima, ali takođe smatram da je jako limitirana u pogledu ličnog razvoja i mentaliteta.