By 
Bilo da su u pitanju edukativne aktivnosti, rad na terenu ili pružanje uvida u potencijalna rješenja za društvene probleme, Vuk Iković je jedna od onih osoba koja svojim znanjima definitivno doprinosi zajednici.
Organizacija KOD, Crnogorsko društvo ekologa, Opština Danilovgrad, su neke od organizacija kroz koje smo imali prilike upoznati ovog biologa. Asertivan, pouzdan i proaktivan Vuk je prije svega, iz našeg iskustva, uvijek bio tu da brani argumente prave strane bez obzira na funkciju iz koje je zauzimao stav.
Upravo se realizuje projekat Crnogorskog društva ekologa – mapiranja skadarskog duba u Crnoj Gori. U toku je sakupljanja njegovih žirova i formiranje velikog broja pojedinačnih rasadnika u kojima se planira podizanje najmanje 10.000 sadnica. Veliki broj njih će biti posađen upravo u Parku prirode rijeka Zeta. Sjajan povod da razgovaramo sa Vukom, predstavimo ga onima koji ga manje poznaju ali i napravimo presjek onoga što nas očekuje u narednom periodu.
Foto Privatna arhiva
Vuče, hvala na vremenu. Nekako se na početku svim sagovornicima volimo zahvaliti za ovaj vrijedan resurs. Reci nam tako za početak kako je teklo tvoje vrijeme u Danilovgradu, odrastanje i školovanje i zašto si se odlučio za Biologiju i uopšteno prirodu i njeno očuvanje?
Raspala se Jugoslavija i nametnusmo sebi sankcije. Tada se većina nas stalno ili povremeno vraća selu. Selo daje sve što ti treba, samo treba znati uzeti. Ako uzimaš bez zamke i mreže onda ima za svakoga dovoljno. Na selu shvatiš koliko toga treba da uradiš od kad položiš zrno kukuruza u zemlju dok ne staviš tijesto u pećnicu. Vidiš da hrana raste na grani, a ne na pjaci.
Počeo sam sa školom na Ljutotuku. To su najljepše škole za razvoj djeteta jer je seoska škola, škola u prirodi. Školski odmor nam nije trebao jer su časovi bili i u učionici i u dvorištu. Ponekad smo zimi na kraju časova nasipali jedan dio dvorišta vodom. Tokom noći voda se zaledi. Na tom ledu smo sjutra imali časove fizičkog. Grijali smo se na drva koja smo mi slagali i unosili u školu. U povratku iz škole obavezno se svrati u neki vinograd ili voćnjak. Tada je to bio veliki vinograd „13. Jul“ iz kojeg su nam berači iznosili grožđe žute, roze, ljubičaste, crne boje.
Poslije četiri godine prelazim u gradsku školu. S obzirom na stečene navike na Ljutotuku to je za mene bio šok. Sve aktivnosti se održavaju u učionici. Odmor 10 do 20 minuta. Sportski betonski poligon, nije trava kao na Ljutotuku. Nema voćnjaka i vinograda u blizini škole. Danas potencijal seoskih škola nije iskorišćen, svega oko 5% danilovgradske djece ide u seoske škole.
TV serija “Opstanak” je podstakla pitanja odakle dolazi život i kako funkcionišu stvari oko nas i u nama. Najviše odgovora sam nalazio u biologiji i tako počinju studije.
Foto Privatna arhiva
Šta je to što čini Danilovgrad tako posebnim?
Posebnost Danilovgrada – jedna ušuškana ravnica koja je ispresijecana rijekama. Sa jedne strane je planina Garač, a sa druge Prekornica. Lokalitet idealan za kombinaciju zaštite prirode i razvoja informacione tehnologije, poljoprivrede i turizma. Ako imaš znanje ovdje ti je dovoljno 4 sata aktivnog rada dnevno i da živiš u potpunom blagostanju.
Tužno je što taj potencijal pretvoramo u problem. Kralj Nikola je slao perjanike da provjere da li su rodili Bjelopavlići. Ako su rodili onda je bio siguran u biološki opstanak naroda i mogao se baviti drugim životnim, državnim temama. Danas se plodna ravnica pretvara u nasip građevinskog materijala i to funkcioneri predstavljaju kao razvoj. Postajemo idealno mjesto na kojem studenti evropskih univerziteta mogu da uče kako se ne upravlja prostorom. Pozitivna stvar je što će sigurno neko drugo društvo izvući pouku i nadograditi svoje vrijednosti na našim greškama.
U uvodu smo naveli nekoliko organizacija kroz koje djeluješ. Koliko je sve to teško postići? Zapravo koja sila tjera da se toliko radi za opšte dobro?
Ako hoćeš da to što radiš bude trajno i vrijedno onda moraš da se oznojiš. Čovjek je tu da se ostvari, da se utka u jednu priču koju pletu generacije koje su tu bile i koje dolaze. Rađaš se sa tom klicom, ako sam sebe ne vodiš onda te vodi sredina.
Ono što ne mogu da ostvarim kroz jednu organizaciju ostvarujem kroz drugu. Kada politička klasa zatvori vrata jedne institucije onda moraš djelovati kroz društvene organizacije. To je način da ostvariš ideju, riješiš problem i kreiraš novu vrijednost. Nije lako ali baš zato je dobar osjecaj kad napraviš pomak.
Rad na terenu, Foto Privatna arhiva
Nekako je dobra većina ljudi, makar onih koje mi poznajemo, programirana da traži rješenja. Šta je po tebi u našem društvu pokretačka snaga tog poriva? Previše problema ili nešto drugo?
Veliki problem rađa veliko rješenje. Što više imaš to je teže odreći se svog imanja. Što manje imaš to ćeš prije rizikovati. Najčešće kada nemaš strah da nešto izgubiš onda pokrećes promjenu. Kad nam je sve potaman nećemo puno forisirati moždane vijuge.
U našem genetičkom materijalu se dešavaju brojne mutacije. One mogu da izazovu ozbiljne zdrastvene probleme zbog kojih možeš da umreš ili da ojačaš. Tako jedan organizam može da postane jači i otporniji. I njegovo potomstvo će biti jače prenošenjem nadograđenog genetičkog materijala. Kao što se u jednom organizmu javlja ozdravljenje nakon određenog broja mutacija, tako u društvu se nakon mnoštva problema (mutacija) javlja Revolucija sa velikim rješenjima. Na nama je hoćemo li iskoristi taj revolucionarni momenat ili ćemo nastaviti da živimo u kolotečini iz koje se izliva otrovana voda.
Vuk Iković, Foto Screenshot TV Vijesti
Kakav je Danilovgrad po tom pitanju? Da li su Danilovgrađani dovoljno proaktivni, šta nas po tebi sputava i kako da se organizujemo?
Dosta Danilovgrađana nije više u Danilovgradu. Dosta mladih i kreativnih ljudi je ugušeno. Dobili su šansu u drugoj državi gdje će njihove ideje zametnuti klicu. Konstantno gubimo glavni resurs tj. čovjeka. Prije 50 godina Danilovgrad je imao priblžno isti broj stanovnika kao i danas. Priraštaj postoji ali vrtimo se oko istog broja što znaci da imamo konstantno napuštanje grada. Tješiti se time da se broj povećava na račun ljudi sjevera Crne Gore i blizine Podgorice je tužno, pasivno i samouništavajuće.
Jedan dio stanovništva da bi preživio se prilagodio sistemu vladanja koji ne dozvoljava da uspiješ izvan partije. Klanovski, plemenski mentalitet guši zajednicu i to traje dok problemi preplave tvoj život, a politička klasa ne može da gura probleme pod tepih.
Ono što nas sada sputava je usporeno povezivanje u organizovanu grupu građana. Dovoljno je da se 3% građana okupi oko zajedničkog cilja i sve je moguće. Afrička poslovica kaže: “Ako želiš da ideš brzo, idi sam, ako hoćeš da stigneš daleko, idi zajedno sa nekim”.
Crnogorsko društvo ekologa (CDE) je pokrenulo sjajan projekat mapiranja skadarskog duba u Crnoj Gori. Uspjeli smo udruženim snagama spasiti jedinku u Tomaševićima. Ipak to je tek početak. Reci nam nešto o projektu, planiranim aktivnostima i kako Danilovgrađani mogu dati svoj doprinos?
Skadarski dub (lužnjak) je gradio bogate šume Bjelopavlićke ravnice do prije 100 godina. Danas imamo tu i tamo po neko stablo. Obalna šuma pored rijeke Zete je bila hrastova šuma. Posjekli smo je za ogrijev, pa sad dominira vrba. Formiranjem poljoprivrednih kompleksa i širenjem naselja ostala su pojedinačna stabla ili male ostrvske zajednice hrastove šume.
Kolege iz CDE-a rade na evidentiranju svih, pogotovo starijih stabala ovog hrasta, i na formiranju 10.000 novih sadnica kako bi pokrenuli proces revitalizacije šuma. Ovaj hrast može, i treba da bude jedan od simbola parka prirode “Rijeka Zeta” zajedno sa, takođe endemičnom, mekousnom pastrmkom.
CDE poziva Danilovgrađane da jave da li na njihovim ili okolnim imanjima postoji stablo skadarskog duba. CDE takođe ohrabruje lokalno stanovništvo da učestvuje u sakupljanju i odgajanju sadnica ovog hrasta, i tako daju direktan doprinos obnovi svojih šuma i ekosistema. Sve informacije, pitanja, sugestije mogu da pošalju na email: dr************@***il.com, što može biti prvi korak u priključivanju ovoj inicijativi.
U ovom trenutku su najdragocjeniji žirevi. Većina nama poznatih stabala skadarskog duba ove godine nije rodila, pa je svaka informacija o lokalitetima na kojima živi skadarski hrast od velike koristi.
Projekat je na samom početku. Možda jedan od njegovih rezultata bude i novi izgled Danilovgrada. Možemo razgovarati i o ekonomskim šumama ovog hrasta, i za njih oformljenom malom drvoprerađivačkom postrojenju koje će praviti finalne proizvode za lokalno stanovništvo i park prirode. Možemo govoriti i o brojnim drugim uslugama hrasta. Ali najprije moramo podržati povratak tih šuma. Zato ovim projektom započinjemo obnovu šuma skadarskog duba sadnjom 10.000 mladih stabala, i pozivamo sve zainteresovane da se priključe.
Skadarski dub u Tomaševićima
Sa portala Volim Danilovgrad smo preuzeli podizanje 1 000 sadnica ove vrste. Iskreno, ne vidimo preveliki problem odvojiti svoje vrijeme za ovaj poduhvat. Da li bi predstavio našim čitaocima koliko vremena i kakvih obaveza bi iziskivalo podizanje nekoliko desetina ili stotina jedinki? U čemu bi bila podrška CDE i šta je to što bi Danilovgrad dobio ovakvim aktiviranjem zajednice?
Moguće je sakupiti najmanje 50 žirova za minut. Nije teško izdvojiti dvoje kolica zemlje za sadnju 100 žireva u odbačenoj plastičnoj ambalaži. Tokom redovnog nalivanja bašte možemo izdvojiti dodatnih 5 minuta za nalivanje sadnica lužnjaka. Tako ubrzano krećemo u oporavak šuma i svog prostora. Jedan od najvećih motiva za nas, pored zdravlja prirodnih sistema, je to što onima koji ostaju iza nas poklanjamo nešto od neprocjenjive vrijednosti, kao što je i nama neko to poklonio, ili za nas sačuvao. Ukoliko u tome uspijemo, onda se može kazati da mi koji činimo ovaj grad stvarno možemo da se organizujemo u efikasnu zajednicu. “Društvo postaje veliko kada stari ljudi sade stabla u čijem hladu neće nikada sjedjeti” (Grčka poslovica).
CDE može da obezbijedi sve potrebne savjete, podršku, saksije – ambalažu za sadnju, žireve, pa i zemlju i prostor za odlaganje. Potrebno je samo da se javite.
Park prirode Rijeka Zeta, Landža
Koji je tvoj stav o planiranom prečistaču u Landži? Zašto kolektor ne bi trebalo graditi u Landži i koja bi bila bolja namjena ovog prostora?
Prečistač je potreban ali ne na ovom mjestu. Landža je danas najjeftinije, a sjutra najskuplje rješenje za izgradnju postojenja za otpadne vode.
Svaki centar grada treba da ima rezervni prostor koji će mu služiti da nadomjesti određene ekonomske, društvene, ekološke nedostatke. U slučaju Danilovgrada to je Landža koja treba da ima higijensku i dekorativno-estetsku ulogu. Gradsko jezgro se guši jer brojni poslovni objekti se grade tik uz glavne puteve. Ako hoćete da se parkirate ispred tog objekta vi pravite saobraćajni zastoj. Par takvih vozila i nastaje saobraćajni čep, što kulminira nedostakom parking mjesta. Sve to prilično usporava cirkulaciju kroz grad, manje je prostora za pješake pogotovo za ljude iz centra grada. Ovo pasivno izaziva povećanu tjeskobu, stres, paniku. Tako građanin počinje da izbjegava svoj grad i na kraju imamo otuđenog čovjeka bez utiska.
Funkcioneri se brane time što se građani nijesu ranije bunili. To je kao kad okrivljujete kišu zato što ste se skvasili. Građani imaju obavezu da se bune i građani imaju pravo na grad. Pri tome oni su svoj dio posla završili time što su platili funkcionere da im urade najbolji prečistač.
S jedne strane je moguć gubitak Landže, a sa druge strane je moguće finansijsko ropstvo opštine. Administracija ima veliki zadatak, dati rješenje kojim će se izbjeći obje mogućnosti. Postoje tehnologije tretmana fekalnih voda koje ne zahtijevaju izgradnju velike infrastrukture. Nepotrebni su vam bazeni i filteri. Samim tim nemate ni mulj, koji onda ne morate da tovarite, odvozite i ne morate plaćati njegovo skladištenje. Dobro povezana kanalizaciona mreža i mikrorganizmi koje uredno unosimo u vodokotlić čine vodu prihvatljivom i poželjnom za riječni tok. Takva tehnologija se već nekoliko godina primjenjuje u Crnoj Gori. Ukoliko postoji spremnost funkcionera ovaj problem može biti riješen.
Landžu ne treba da izbjegavamo zbog toga što se tamo filtriraju fekalne vode, već da idemo tamo zato što je to park skadarskog hrasta i sportsko-rekreativna zona. Ona je dio centra grada, mjesto susreta gdje se čovjek raduje čovjeku.
Nakon posla i škole odete u Landžu na partiju basketa i odbojke. Ne morate da zakupite sportsku halu radi treninga i rekreacije jer je gradska uprava sa mještanima uredila grad po mjeri čovjeka. Ako Landža bude gradski park onda će cijene nekretnina u centru grada imati veću vrijednost a ugostiteljski objekti veću posjećenost.
To je mjesto na 5 do 10 minuta udaljeno za svakog trećeg stanovnika opštine. To je prostor na 10 minuta pješke od osnovne škole i gimnazije. Stvoreno za učionice na ovorenom, plastenik učionice, u kojima će učenici ne samo proizvoditi hrastove već učiti kao da izračunaju lisnu površinu primjenom matematičkih formula i da odrede koliko je hrastova dovoljno da svako eliminiše svoj CO2 koji dolazi iz auspuha i sagorijevanjem ogrijevnog drveta. Ako djeca odrastaju u prirodnom okruženju onda će kasnije i više cijeniti i brinuti o prirodi i zdravoj hrani.
Reci nam nešto o organizaciji KOD. Kako je počeo tvoj angažman u toj organizaciji i da li možda u budućnosti predstoji njena transformacija u političku partiju?
KOD je šifra za rješenje.
Kada kroz jednu organizaciju uspiješ da materijalizuješ svoju ideju onda si dio nje.
U KOD-u sam zbog mogućnosti da konkrerno utičem na probleme zajednice – kada fale stabla sadimo ih, kada vidimo da nema rjesenja – nudimo ih, kada fali stručnosti – istražujeno konkretnu temu da bismo pronašli put kojim kao zajednica trebamo ići. U KOD dolaze ljudi koji žele suštinske, a ne zamaskirane promejne zajednice. Njihove ideje i rad postaju dio programa čija primjena tansforimiše ovaj sistem u zdravo, pravedno i efikasno društvo.
Neko nas vidi kao NVO, neko kao medij, a neko kao političku organizaciju. A istina je da smo alat u rukama građana koji treba da pomogne da se formira zdravo, bogato, samostalno društvo. Tako idemo ka opštem dobru.
U najkraćem, mi smo reakcija na stvarnost. Ali ne reakcija pričom već akcija koja znanjem i radom treba da doprinese transformacji društva u bogatu i samostalnu zajednicu.
Zone zaštite Park prirode rijeka Zeta
Park prirode rijeka Zeta – Učestvovao si u radnim grupama, izradi studije zaštite… Svi znamo da zbog mnogo faktora sve teče usporeno. Ipak vjerujemo da ovaj prostor uz dobro upravljanje čeka preporod. Koje su tvoje lične projekcije razvoja parka i koliko bi tu građanin trebao biti ključan (uključen)?
Jedan grad su izgradili ljudi. Nije nastao sam od sebe. Od par ljudi je potekla ideja ali su ga svi zidali. Ako je neko iz grada shvatio da rijeka treba da bude na prvom mjestu i da čista i puna ribe dočeka svakog novorođenog građanina to će moći postići samo sa mještanima. Da bi mještani doživjeli rijeku kao svoju, pravila koja su propisana treba da važe za sve. Ako si meni oduzeo mreže za jegulju onda ih oduzmi i mom komšiji. Kad riba prestane da ti vjeruje to će biti tvoj kraj.
Davno je Evropa prevazišla tehnokratski princip upravljanja zaštićenim prirodnim dobrima i u centar upravljačkog mjesta stavila korisnika imanja koja grade jedan park prirode. Mi smo se sa tehnokratskog vratili na partitokratski sistem upravljanja. To je princip po kojem politička klasa doživljava vlasnika imanja samo kao nekog ko kosi livadu u praku prirode i plaća porez za nju.
Park i grad treba da se razvijaju u skladu sa potrebama građana, a ne investitora koji su tu jer im je Danilovgrad na usput.
Ako primijenimo formule koje su uspjele u nekim drugim zaštićenim dobrima onda se od parka godišnje može prihodovati najmanje jedan million eura, a ukupni budžet opštine se kreće oko 5 miliona eura.
Okosnica može biti sportski ribolov, kajak ture, prozvodnja hrane sa oznakom geografskog porijekla, prijateljski odnos industrijskog sektora prema rijeci, međunarodna naučno-istraživačka stanica, prostor u kojem dolaziš da bi ohladio živce iz stresne gradske vreve.
Koja je to konkretna aktivnost koju može da realizuje svaki Danilovgrađanin?
Većina nas živi u ravnici u kojoj vjetar jedva duva. mala su strujanja, čak oko 50 dana godišnje su bez vjetra. Volimo da zapalimo razno smeće, granje, čak i plastiku. Mi koji palimo ćemo prvi udahnuti otrov i smrad. Crni dim dugo ostaje u kotlini a onaj dio koji ode visočije vraća nam se kišom. Dobro bi bilo da se oslobodimo ove loše navike. Ostavimo otpad neka truli. Grane, lišće i trava će se brzo pretvoriti u plodnu zemlju i imaćemo materijala da zasijemo još 100 žireva.
Zasadimo po jedno stablo svake godine. Može to biti neka višnja, a može biti i hrast kojeg se nećemo sjetiti samo na Badnji dan. Ako prskamo voćke, javimo komšiji ako drži pčele da ih zatvori da ne uginu. Bez njegovih pčela vaše kruške i jabuke će imati mnogo manji prinos. Jer kada si dio zajednice pokazuješ brigu i saosjećanje – kada rasteš ti raste i tvoj komšija i obratno. Istraživanja kažu: Farmer zarađuje čak 3,5 puta više od oprašivanja nego pčelar od meda, zahvaljujući istim pčelama. Prihod poljoprivrednika je 60% veći ukoliko ima pčele, bilo da su domaće ili divlje. Ako zasadiš višnju oblačinku dovoljno je tretiranje plavim kamenom i/ili biljnim preparatima. Ne moraš je prskati otrovom, tako će biti dobro i tebi i komšiji i pčeli. Zato je potrebno da uvažavamo i nadopunjavamo naše djelatnosti koje vode dobru svih nas. To je put ka srećnom i bogatom društvu.
Foto Privatna arhiva
Toliko je stvari koje se tiču prirode, ekologije i održivog razvoja o kojima bismo voljeli pričati sa tobom ali nam format intervjua isto ne dozvoljava. Ostavićemo prostora da pošalješ prvu poruku čitaocima portala Volim Danilovgrad a u nekom narednom periodu rado bismo porazgovarali o mehanizmima dolaska do promjena, ekosistemskim servisima i održivosti u Danilovgradu.
Upirati prstom u mozak bilo koga je vrlo opasna stvar. Davanje savjeta i poruka na silu može napraviti više štete nego koristi. Najbolja poruka je djelo. Nije dovoljno preporučiti i poželjeti, potrebno je zasukati rukave. Ako nemaš volju onda nećeš trajati i rukavi će spasti. Petar I je Crnogoracima sa praktične tačke bio manje više nedostupan, neuvjerljiv, sve dok nije donio krompir.
U svakom slučaju od nas zavisi. Čovjek može sebe da dograđuje ili razgrađuje. Ili znaš ko si ili ne znaš. Možeš da se staraš o sebi ili će neko drugi to da radi. Ako se drugi stara o tebi, nećeš dobiti koliko ti treba već koliko ti se da. Veća težnja za ciljem je veća šansa za uspjehom. Ako te je strah da težiš i tražiš onda ćeš izgubiti i ono što imaš. Na tom putu ćeš doživjeti šaptačke diverzije, ali nemoj da nasijedaš na provokacije.
Comments