“Zašto još uvijek nijesi spremna? Ljubavi, moramo da idemo na slavu… i nemoj tako da me gledaš!” podsjeća me na popodnevne obaveze iz friends & family socijalizacijskog paketa najdraži momak na svijetu. “Ali ljubavi nemam šta da obučem! Zamisli da se tamo pojavim u onoj novoj haljini! Sve starije gospođe bi uzdahnule i to “eeeee” bi značilo hiljadu riječi…” “Reputaciju domaćice sigurno nijesi zaradila prošle godine kada si na našoj slavi pitala moju majku gdje je naručila pitu i kifle”. “Pa vidiš, ako odem sada kod tvoje tetke, to će zasigurno biti socijalno samoubistvo… Svi će pričeti o meni u najgorativu… Ali znm, jednostavno moram da odem… Moram!”
Hmm… Da li stvarno moram? Moranja i trebanja nastaju kao rezultat najranijih prilagođavanja spoljašnjoj sredini, kada je bilo neophodno da se lične potrebes klone i obezbijedi preživljavanje u uslovima gdje unutrašnji zahtjevi nijesu podržani. Ovo prilagodjavanje se ogledalo u “gutanju” sadržaja iz spoljašnje sredine bez svjesnosti o ličnoj istini. U ovu grupu spadaju i porodične vrijednosti, običaji, uvjerenja, sujevjerja… odnosno, sve ono za šta ne znamo do kraja zašto, ali “valja se”, “treba”, “mora se”… Moje MORAM se dakle, javlja u situacijama kada mi nedostaje unutrašnji osjećaj samousmjeravanja ličnih potreba i prevashodna uloga mu je bila da zaštiti organizam od bola, bilo stvarnog ili zamišljenog. Ono nije na odgovarajući način analizirano, prerađeno, sažvakano i svareno, već je strano tijelo koje je preuzeto od drugih i zadržano. Kao i kada progutamo zalogaj bez zvakanja ovo uvjerenje ne može nas nahraniti pa ga moramo “povratiti” i odbaciti ili nanovo uzeti sa “žvakanjem”.
Ljudska bića postaju civilizovani članovi društva tako što u sebe unose vrijednosti, stavove, ponašanja i mišljenja okoline bez njihovog preispitivanja. Ovaj mehanizam stoji i iza obrazovnog sistema i usvajanja gradiva u školi. Osoba osjeća nešto kao dio sebe, dok je to zapravo dio okoline koji je uzela prisilno. Upravo zato se ga osjeća kao svoj se i opire njegovom izbacivanju, iako je ono strano tijelo. Neke od rečenica koje nam mogu signalizirati da nije riječ o autentičnom sadržaju su: „Moraš uvijek vrijedno raditi“, „Moraš druge uvijek staviti ispred sebe“ I slično. Brojne narodne umotvorine takođe spadaju u ovu kategoriju.
Kada pribjegava moranjima i trebanjima, osoba se odriče slobode izbora i radi ono što se od nje očekuje. Ukoliko bi dala prednost svojim autentičnim potrebama, naišla bi naotpor i osudu okoline. Osjećaj krivice i stida prati pokušaje da se odbaci sadržaj i ide za ličnom potrebom. Osoba nema priliku razviti sopstvenu ličnost do kraja, jer veliki dio energije usmjerava na kontrolisanje stranih tijela u sebi. U ekstremnim slučajevima čak može doći i do raspada ličnosti, posebno ako se progutaju suprotna shvatanja, koja se pokušavaju pomiriti i usaglasiti. Vrlo je važno da razviti sposobnost da se „odgrize“ i „sažvaće“ iskustvo kako bi se uzeli njegovi hranjivi sastojci, a odbacili nepotrebni.
“Super su se obukla!” pohvaljuje moj stajling ponosni partner, dok popravljam karmin spremna da pijem kafu sa drugaricama, umjesto odlaska na slavu u majici sa natpisom: “Ništa ja više ne moram, ja sam se namorala”.
Tekst je objavljen u časopisu “Ljepota & Zdravlje CG”
Izvor: Bloginja.me
Comments