Razvoj Danilovgrada, Projekat “Raj na zemlji” i danilovgradski kolektor

Danas smo imali priliku posjetiti Crnagooracoop i razgovarati sa gospodinom Nedeljkom Babićem o njegovoj decenijskoj viziji Danilovgrada ali i temi koja prijeti da ugrozi svaki budući projekat u ovoj opštini.

Kada sjedite i slušate čovjeka koji je ispratio nekadašnjeg predsjednika SFRJ, dobar dio posleratnih predsjednika Crne Gore, par lokalnih administracija, sastajao se sa svim velikim svjetskim imenima biznisa i politike, svaka riječ ima posebnu težinu. O nagradama i priznanjima koje je lično ali i sa Crnagoracoop donio u Crnu Goru najbolje svjedoči kolekcija priznanja i sertifikata u njegovoj kancelariji.

Smještena na ulazu u Danilovgrad, fabrika Crnagoracoop-a građena je sedamdesetih godina prošlog vijeka. Proizvodi koji su tada izlazili iz njenih mašina bili su među najpopularnijim u zemljama bivše Jugoslavije, a prednjačili su oni sa likom Čiča Gliše bez kojih se nije moglo zamisliti djetinjstvo miliona.

Tokom devedesetih fabrika je privatizovana i bila je među prvima koje su otišle u privatno vlasništvo. Vremenom, stala je i proizvodnja kultnih slatkiša, ali i opala prodaja kafe kao posljedica nelojalne konkurencije. Preuzimanjem fabrike, Babić je, kako navodi za naš portal, tada preuzeo i 11 miliona maraka skrivenih dugova.

Vjerujte, da ste tada došli ovdje ne bi vam bilo svejedno. Ne biste mogli od bruke snimiti fabriku. Ulagali smo u nju sve vrijeme. Sve što sam zaradio, kroz druga poslovanja, uložio sam do zadnje pare, vjerujući da je to samo još ovaj put, još ovaj… Podigao sam i vratio 12 kredita. Preživjeli smo sve transformacije. Sada smo jedina fabrika konditora u Crnoj Gori, sve su druge zatvorene. Preko 50 proizvoda izlazi iz naših pogona.”, prisjetio se Babić.

Nedeljko Babić, Foto Portal Volim Danilovgrad

“Mi plaćamo sve poreze u cent i nećemo drugačije po cijenu zatvaranja. Pri uvozu sirovina, poput sirove kafe, biljne masti i ostalih, plaćamo PDV potom tri odsto od vrijednosti fakture sirove kafe dajemo za carinjenje, plus euro na svaki kilogram.

Poštovanje konkurencije, Foto Portal Volim Danilovgrad

To su ogromni troškovi na velikim količinama robe. Još ako ste ostvarili razliku između prodajne i nabavne cijene i na to ide dodatni porez svakog 15. u mjesecu. Osim sirovina, imam trošak ambalaže, plina i struje koju moram da platim na vrijeme. Za vrijeme epidemije korona virusa naše poslovanje je teklo jednako i tokom cjelokupnog perioda mi smo svoje obaveze redovno izmirivali.”, naglašava on.

Kafa proizvedena u Crnoj Gori od 2017. godine se može kupiti u više od 10.000 marketa širom Sjedinjenih Američkih Država (SAD), u koje je danilovgradska firma Crnagoracoop krajem februara te godine otpremila prvi kontejner robe.

“Ostalo mi je da izguram projekat “Raj na zemlji” i mirne duše mogu dalje.” – uz osmijeh na licu nam govori Babić.

 

Dio idejnog rješenja “Raj na zemlji”, Projektant Mladen Krekić – Mladen Krekić je između ostalog projektovao i podgorički Atlas Capital Centar

Nedeljko Babić je 2010. godine, imajući lucidni uvid u dalji razvoj Crne Gore, Danilovgrad zamislio kao Opštinu koja će biti mješavina modernog, zelenog i održivog planiranja i razvoja.

“Za deset godina vi ćete imati gotovo 90 000 stanovnika Danilovgrada. Zapamtite šta vam govorim. Planiranje prostora mora biti drugačije.

Zamislite, ja vodim fabriku smještenu u Danilovgradu i putem medija saznajem da će se na samo 200 metara od pogona, koji proizvodi konditorske proizvode, proizvode za djecu, graditi kolektor otpadnih voda sa pripadajućim prečišćačem.

Da li ste vi svjesni da u takva postrojenja udaljena u svijetu minimum 10 kilometara od naseljenog područja.” – sa pravom negoduje Babić.

Dio idejnog rješenja “Raj na zemlji”, Projektant Mladen Krekić

Nedeljko je 2010. godine angažovao projektanta Mladena Krekića da, za potrebe “Novog Danilovgrada”, kreira idejno rješenje modernog poslovno stambenog naselja.

Tako je i nastao projekat “Raj na zemlji” koji bi se danas naslanjao na rijeku Zetu, Park prirode rijeka Zeta i predstavljao simbol pametnog i pažljivog planiranja prostora. O ekonomskoj dobiti za cjelokupnu zajednicu možemo, za sada, samo da nagađamo. Tada, kao i danas, kako nam navodi Nedeljko, u lokalnoj upravi nema sluha.

Urbanistički planovi su se od 2010. godine do danas mijenjali i prilagođavali potrebama mnogih firmi i preduzeća a zelena vizija razvoja grada uvijek čekala neko bolje vrijeme.

Da li je to vrijeme došlo?


Nastaviće se…