Naslovna - Danilovgrađani - Posjeta baki i deki: Pismeni rad djevojčice koja se sjeća boravka u Kosiću
Igra nekad (Ilustracija)

Posjeta baki i deki: Pismeni rad djevojčice koja se sjeća boravka u Kosiću

Evo da vam se javi i jedna baka koja živi u Kosiću. Dugih pedeset godina poznajem ovaj kraj, zadnjih dvadeset i živimo, suprug i ja.

Ovdje su naša unučad pravila prve korake , bosi provodili ljetni raspust. I tako sve dok im Kosić nije postao mali. Jedna od naših unuka ga voli i pamti baš jako jako. Ona živi u Americi. Prije neki dan je imala pismeni sastav i njena mama mi ga je poslala. Možda će i vama biti zanimljivo da ga pročitate.

“Cma Gora nije velika kao Francuska, zato ću vam ispričati sve o njoj.

Sve u svijetu je malo. Zakoračite iz aerodroma (koji može stati otprilike 1000 puta u jedan Dulles aerodrom) i putevi su uski, na ivici raspadanja.  Veoma je ušuškano, ugodno, kao ćebe kraj ognjišta (zato što je uvijek najmanje 30 slepeni).

U vožnji do kuće moje bake i dede vidiš dućane koje drže judi koji zapravo imaju stalne mušterije, i svaku od njih poznaje.

Možete da svratite do jednog dućana da uzmete slatki, hladni sladoled u kornetu ili toplu šušteću kesicu supe (nikad voće, zato što svako gaji svoje voće) i tu je ovaj najčešće sivi ispucali beton, i ako vas znaju (a najčešće vas znaju), nasmijaće se i druželjubivo će započeti razgovor.

Odjednom čitavo mjesto se okupi da te zagri i odbija da te pusti, čak i nedeljama nakon što odeš.

Nesto drugačije je kuća moje bake i dede. Sagradila je porodica moje mame, prije dugo vremena, i stara je i divna i moje je omiljeno mjesto na svijetu. Ima malih mjesta svugdje, sa svojim hladnim pločicama i uspavljivim vazduhom, ima ova soba iza, sa tamnom zavjesom koja se povuče da bi otkrila ogromne zamrzivače. gde je sve od mlijeka do sladoleda od pistaća natrpano; tu je ovo dvorište, Bože, ovo dvorište. Ako je vaš životni cilj da živite u velikoj drevnoj kući i da se budite svakog jutra jedino u obavezi da se divite svojim jagodama i zasadite drvo jabuke, onda bi ovo bio vaš najbolji raj.

I takav kakav je, to i jeste bio moj najbolji raj.

Kada sam bila mladja (tamo nisam bila godinama) tu napolje bi bio bazen, stvar napravljena od plastike i čvrstog materijala i mi bi smo se natrpali unutra i prskali se dok nam ne bi dosadilo. To nam je bilo prvo upoznavanje sa nevjerovatnim svijetom hedonizma, zato što šta smo htjeli to smo i dobili, bio je to raj, naravno.

Kad sam jedne godine doputovala a bazena pred kućom nije bilo, bila sam očajna jer sam ga voljela, i da je bilo potrebno, sama bih ga postavila, samo da mogu da nastavim s prskanjem. Ali su mi onda rekli:  izvini, srećo, bazen je mali i vi svi ste velike djevojke i dječaci sada, ali možemo da idemo na plivanje negdje drugo, u redu?

Kako nas je bilo sedmoro djece i mnogo tetaka, ujaka, baka i deda i drugih gostiju, podijelili smo se u grupe i otišli na plažu. Satima smo se vozili do tamo, ali je plaža baš slatka.

Nije to plaža od žutog pijeska kakve su duž ove obale, tamo su duge plaže od neravnog sivog kamenja, tako lijepe naspram vode, i nećete izbjeći da tamo posiječete stopalo ili iskidate japanku, ali je vrijedno toga, a stopala će vam od toga očvrsnuti.

Svaki detalj svega toga je pun emocija, božanstven. I sve tamo volim,”

Takođe pogledajte

OŠ “Blažo Mraković”, Škole za 21. vijek

U okviru projekta ,,Škole za 21. vijek”, Osnovnu školu “Blažo Mraković” u Donjem Zagarču, je …

Heklane torbe iz Danilovgrada osvajaju svijet

Heklane torbe, pogotovo one u čije kreiranje mašta umiješa svoje prste, nikada nisu i neće …

Оставите одговор

%d bloggers like this: