By 
z CZIP-a su kazali da su nemar, neznanje ali i loša namjera, razlozi zašto ovih dana gdje god da se uputimo, vidimo požare na našim livadama i šumama. Čini se, kažu, da nema brda koje ne gori, a dim i pepeo osjećamo, vidimo i udišemo na čitavoj terotoriji države.
„U najvećem broju slučajeva radi se o požarima koji nastaju nakon paljenja livada, pašnjaka, biljnog otpada ili bilo koje druge vrste otpada. Požari izazvani na ovaj način, veoma lako se otrgnu kontroli i prošire na velike površine, a nerijetko zahvate i šumski kompleks“, navodi se u saopštenju.
Zabluda je, kažu, da je paljenje livada i biljnog otpada rješenje već naprotiv, ovaj čin samo donosi štetu, kako prirodi, tako i ljudima.
„Vatra djeluje direktno i indirektno na biljke, odnosno na vegetaciju i ekosistem u cjelini. Izuzetno visoke temperature koje se javljaju prilikom požara mogu da unište nadzemni ali i podzemni dio biljke, što ima za posljedicu promjenu u izgledu predjela. Požarima se uništava ogromna količina biljne mase koja je prisutna na livadi, odnosno uništava se kompletna mikroflora i mikrofauna na opožarenom području, ali dolazi i do smanjenja sadržaja humusa u zemljištu i do narušavanja njegove strukture. Osim biljaka, jednako su ugrožene i životinje, koje ovim putem gube svoje stanište“, kazali su iz CZIP-a.
Umjesto paljenja livada zbog kojeg naša okolina postaje zagađena dimom i pepelom, smatraj uda je moguće na imanju predvidjeti mjesto za odlaganje biljnog otpada koje će se vremenom razgrađivati, a na kraju biti korisno kao organska materija koja može dodatno obogatiti zemljište.
Potreba za mijenjanjem ove loše navike je, ističu, sve veća jer su u posljednjih par godina veoma izražene posljedice po ekosistem, kvalitet vazduha i zdravlje svih nas.
„Kada se paljenje poljoprivrednog otpada otrgne kontroli, dešavaju se i šumski požari pri čemu se direktna šteta najčešće predstavlja kao ekonomski problem i izražava se u metrima kubnim izgubljene drvne mase. Međutim, ono što brojevi ne mogu pokazati je stvarni uticaj na ekološku fukciju šume. U potpunosti uništen biljni i životinjski svijet, zagađenje tla i vazduha, posljedice su koje možemo da vidimo i do 70 godina kasnije, koliko je jednoj opožarenoj šumi potrebno da se oporavi. Vatra djeluje direktno na vegetaciju i ekosistem u cjelini, ostavljajući za sobom pustoš koja se oporavlja narednih nekoliko decenija. Blizu 60% teritorije Crne Gore je pokriveno šumama, koje se na osnovu očuvanosti, raznovrsnosti i vrijednosti svrstavaju među najkvalitetnije u Evropi. Veliko bogatstvo koje imamo, nesavjesnim ponašanjem i odnosom prema prirodi, možemo izgubiti bukvalno za jedan dan“, navodi se u saopštenju.
Iz CZIP-a dodaju da kaznena politika kada su požari u pitanju, gotovo da u potpunosti izostaje.
„Izražena je potreba za boljom međusektorskom saradnjom između svih službi: komunalne policije i inspekcije, vatrogasnih stanica, lokalnih samouprava koje bi prvenstveno trebale da se bave prevencijom požara. Uporedo sa pojačanim inspekcijskim nadzorom, potrebno je raditi na edukaciji građana jer je evidentno da nedostatak svijesti o posljedicama paljenja livada i otpada donosi štetu svim građanima Crne Gore i prirodnom bogatstvu koje imamo“, kazali su.
Upravljanje resursima na način koji to danas činimo, kako su kazali, izlaže naše dragocjene šume velikom riziku i negativnim uticajima.
Apeluju na nadležne službe i institucije da se u sezoni intenzivnih požara, preduzmu konkretne mjere i sprovedu strožije kontrole.
Apeluju i na građane da ne pale poljoprivredni otpad, već da se edukuju i informišu o alternativnim rješenjima za pripremu imanja pred sezonu i na taj način daju svoj doprinos očuvanju životne sredine i zdravlja ljudi.
Comments