By U OŠ „Milosav Koljenšić“ na Slapu održana promocija treće zbirke poezije za djecu autora Gorana Duksa Popovića, a pod nazivom „Ćup blaga na kraju duge“.
Prijateljstvo između pjesnika, učenika i direktora Aleksandra Katnića se nastavlja. Imao sam čast da u ovoj divnoj školi održim promociju svoje druge zbirke poezije za djecu pod nazivom “ Zlatni spomenar „, a nakon toga su direktor Aleksandar Katnić i učenici na panoima u dvorištu škole istakli moje stihove kao i stihove Dragana Radulovića i drugih poznatih crnogorskih pjesnika za najmlađe i time mi priredili veliku čast i zadovoljstvo. Naišavši i ovaj put na toplu i srdačnu dobrodošlicu pjesnik je čitao svoje stihove nakon čega je poklonio dvadesetak svojih knjiga za učenike i školsku biblioteku, a učenici su imali priliku da postavljaju pitanja i da se druže sa pjesnikom. Napravljene su i zajedničke fotografije.
Promoter zbirke poezije „Ćup blaga na kraju duge“, Mijodrag Đurović , istakao je da u ovoj knjizi čitaoce čeka zaista lirsko obilje – blage i vedre pjesnikove riječi u kojima je ljubav , optimizam , igra , mašta , razumijevanje.
Istinsko razumijevanje za djecu i sve dječje duše. Pjesnička zbirka je od finog tkanja svijeta djetinjstva koji je toliko bogat da u njega stanu sve radosti i tuge, sva maštanja i svekolike igre , psi, mačke, prinčevi, konjski magarac , moderna baka i zaboravni đed , cirkus i koza i tako redom.
Igra , kao izvor kreacije za djecu , ali i za odrasle, u stihovima zbirke i njenom bogatom značenju ima plemenitu dimenziju. U pjesmi “ Hajde da se igramo “ , dva dječaka će obnoviti druženje i igru ,a time i prijateljstvo svojih familija jer igra ima moć da izmiri zavađene.
Na promociji “ Ćup blaga na kraju duge“ , Gorana Duksa Popovića svoje stihove čitao je profesor Novica Gardašević, a učenici : Lana Pavićević, Nada Mrkić, Iva Lučić i Desanka Milatović su recitovali poeziju.
Još jedan privremeni dom satkan od to sjajnih pjesničkih slika, rimovanih istina, vrcavog humora i šarenog smijeha čiji eho odzvanja iza oblaka, pronašla sam u knjizi poezije Ćup blaga na kraju duge mog dragog prijatelja i poznatog crnogorskog pjesnika Gorana Popovića, istakla je uvažena magistarka Ana Pejović na promociji održanoj 04.10.2022 godine u KIC- u Budo Tomović. Hvala mu što mi je osim povjerenja darovao najljepše sklonište za moju načetu dušu.
Svi smo mi ovđe, poštovana publiko, prividno veliki i jaki, prilično izranjavani i nepovratno odrasli, pa stoga i jedva dostojni visočanstva zvanog dijete. Ta kruna koju, poput svetačkog oreola, nosi svako dijete na planeti ima svoju svijetlost, svoj tajni kod i svoju nadčulnu istinu u kojoj će svako odraslo biće sposobno da voli pronaći izgubljeni dio sebe. S djetetom počinje novi svijet riječi, novi svijet mašte i oplemenjeni svijet mišljenja. U tom je svijetu pjesnik Popović pronašao tajnu nebeskog glasnika i nesebično nam je poklonio, da se i mi ovakvi kakvi smo, podružimo s onim nestašnim homoludensom u nama. Upravo ta igra koja se u nama dešava dok čitamo njegove pjesme namjenjene namlađima, postaje paradigma čarobnog osjećaja slobode, uzvišenosti i topline oko srca. Niko kao pjesnik ne ogoli istinu u nama, niko kao dijete ne strgne sa nas štit na kojem samo piše da smo veliki.
U ovoj zbirci, čija naslovna sintagma interpretira simboliku potrage, bajkovitu želju za uspjehom i personifikovanu sliku raja, smješten je veliki broj motivski i tematski različito oblikovanih pjesama. To obilje motivskih jedinica i njihova osobena stilsko-jezička transpozicija prilagođena mentalnom habitusu đeteta, dokaz je da je pjesnički subjekt duboko pronikao u svijet dječije mašte, u taj prostor koji zahtjeva čistotu, dobrotu i ljubav u svom iskonskom obliku. Otuda i ne čudi što pjesma koja ima otvaralačku funkciju u ovoj zbirci nosi naziv „Hajde da se igramo“.
Pjesnički subjekt motiv igre oblikuje kao simbol bezbižnosti, potpune slobode, otvorenosti za druženje, dodijeljujući mu jednu uzvišeniju funkciju, a to je prevazilaženje nesuglasica koje su nastale među roditeljima, pa zato kaže: „To što tvoji sada s mojima ne zbore/a vodiše nekad lijepe razgovore/što im srećni dani postadoše sivi/mi im zato nijesmo ni najmanje krivi. (…) Imali su lijepo i čarobno carstvo, /a sada nam brane igru i drugarstvo.“ Pjesnik je u pravu kada kaže da đetetu druženje i igra nikada ne smiju biti zabranjeni…jer sreća i radost svakom đetetu na svijetu mora biti dozvoljena.
Hronotop igre kao centralni hronotopski konstrukt u ovoj zbirci interpretiran je kroz različita motivska i asocijativna polja tvoreći jedno simbolično mjesto trajanja – mjesto u kojem nema dječijih suza, bola, patnje i nesreće. Zaštićeni ljubavlju i pažnjom odraslih, posebno svojih baba i đedova, ogrnuti maštom i bezbrižnom srećom, đeca u Popovićevoj poetici poprimaju simboliku anđeoskih bića koja im zasluženo i pripada. Motivske jedinice koje su pjesniku poslužile da interpretira svijet đeteta su mnogobrojne, raznovrsne i prije svega edukativne, pa ih je skoro nemoguće sve nabrojati, zato ćemo pomenuti samo neke: drugarstvo, ljubav, hrabrost, pamet, snaga, vjera, radost, mašta, razne životinje i biljke, godišnja doba, fudbaler, molitva da rata ne bude, parkovi, šećerleme, ekologija, pješčane plaže itd.
Popovićeve pjesme-zagonetke oblikovane kao stihotvorene pitalice ukazuju na činjenicu da je učenje kroz mentalnu igru najbolji vid edukacije đeteta jer igra misli pokreće moždane receptore kojima se na zanimljiv i lak način šire polja njihovih interesovanja, saznanja i usvajanja znanja. Takve su pjesme „Gospodin LJ…“ (lješnik), „Gospodin L … (limun), „Gospodin N… (nar) i dr. Igra riječi kojima pjesnik vješto barata postaje čvrsta podloga za usvajanje novog gradiva, jer su đeca u tim logičkim zadacima brilijantni i nepogriješivi ispitanici.
Jedan od najboljih poznavalac dječije književnosti u Crnoj Gori, dugogodišnji univerzitetski profesor istoimenog predmeta, pokojni prof.dr Novo Vuković u svojim teorijskim tekstovima ističe da analiza konstruktivnog nukleusa dječije poezije u sebe uključuje „tri stava: (1) stav o autonomnosti dječjeg svijeta, (2) stav o igri i fantaziji kao pokretačkim silama aktivnosti dječjeg svijeta i (3) stav o humoru kao atributu dječjeg odnosa prema svijetu.“ (Vuković, 1989: 91)
U zbirci „Ćup blaga na kraju duge“otkrivamo da pjesnički subjekt interpretira osobenu autonomnost dječijeg svijeta oblikujuću različita hronotopska staništa u kojima su đeca epicentar slobode, igre, smijeha, bezbrižnosti, ljubavi, mašte i td smještajući ih podjednako u otvorene i zatvorene prostorne oblike poput parka, ulice, plaže, livade, kuće, škole, pozorišne zgrade itd. Motivi igre i fantazije oblikuju impozantan broj pjesama i postaju paradigmatsko obilježje Popovićeve zbirke pa se u tom kolopletu zabave i mašte uspostavljaju bezbrojna asocijativna polja kojima putuju ti mali-veliki ljudi. I na kraju da pomenemo i taj vrcavi humor kojim pjesnički subjekt paralelno zabavlja i djecu i odrasle ne ostavljajući ni milimetar prostora za suze, tugu, razočarenja, nepravdu, mržnju, bol od ratnih razaranja i slično. Pjesnikov humor je eliksir za paralelne duševne stanice, i đece i odraslih, ali i najadekvatniji pokazatelj kako se smijehom liječe sve nepravde, ljutnje i kazne zbog nestašluka. Pjesnikov humor je u svojoj namjeri da zabavi, nasmije, oslobodi, opušti i razveseli eksplicitan i dosljedan. Zna pjesnik kako se osmijehom liječe sve rane, kako se tuge pretvaraju u sreću, kako se od suza prave ukusni kolačići smijeha.
Još jedan važan jezički znak iskazan u ovoj zbirci predstavlja i leksičko-morfološki oblik riječi kojim se Popović služi, a to je upotreba crnogorskog jezika sa svim njegovim osobenostima počev od arhaizama do modernizama, pa je svijet djela ove zbirke upotpunjen, jedinstven i nacionalno važan segment naše kulture i pismenosti. Potraga za suštinskom čistotom djetetove duše i njenim transpozicijama u svijet odraslih predstavlja, takođe, jedno veoma važno sintagmatsko odredište koje se grana i raspliće gradeći tako polje nadčulnog poetskog fundusa Gorana Popovića, pjesnika čiji metaforični igrokazi simbolišu iskonsku sliku nasmijanog dječijeg lica i postaju ikonički znakovi apsolutne sreće, slobode i ljubavi. Hvala pjesniku koji je probudio dijete u nama i poklonio nam bar djelić bestežinskog stanja kojim se lakše i ljepše dodiruju i oblaci i oblici za neko ljepše trajanje.
Comments