Društvo
Udruženje Bjelopavlića “Bijeli Pavle” uputilo pismo predsjednici Zorici Kovačević: „Voljeli bismo da Vas na kraju svi zajedno ispratimo“
Udruženje Bjelopavlića „Bijeli Pavle“ uputilo je otvoreno pismo predsjednici opštine Danilovgrad Zorici Kovačević. Pismo prenosimo u cjelosti u nastavku
Nužda nas je natjerala da Vam se ovim putem i na ovaj način obraćamo ispred Udruženja Bjelopavlića “Bijeli Pavle” iz Danilovgrada. Naime, svjedoci smo da se ovih dana u našem gradu, i ne samo u Gradu, događaju neobične scene, kakvih, bar ne ove vrste, nikada prije u istoriji naših Bjelopavlića nijesu viđane. Šire se transparenti po ulicama pa se potom pale i druge razne i nemile scene koje sve više podsjećaju na zbivanja u dalekim zemljama, koje na žalost šalju slike primitivizma, podjela i sukoba među i onako osiromašenim građanima.
Smatramo da smo ipak daleko od toga, na primjer Avganistana i da, uvažena predsjednice, Vi vašim autoritetom i funkcijom koju nosite u ime svih građana naše Opštine uradite sve da mnogo svjetlije i ljepše slike iz našeg grada idu u svijet od onih koje šaljemo ovih dana.
Vi ste, uvažena predsjednice, koliko se sjećamo cvijećem dočekani prilikom izbora za predsjednicu svih građana, ne valjda samo partijskih drugova. Iskreno, voljeli bi smo da Vas na kraju svi zajedno ispratimo. Da to bude onako, kako je uvijek bilo u tvojim, u našim Bjelopavlićima; kao pravu odivu koja je znala da iz svoje oskudne torbice svima podjednako podijeli taj nasušni kolač, onako od srca, da bi te pamtili, rado srijetali i sa dobrom sjećali.
Uvažena predsjednice, živimo u nadi da više nikada neće biti onih litija, bar ne onim povodom kada se po Crnoj Gori hapsilo, a u našim, u tvojim Bjelopavlićima ponajviše. Odavno tada naš kraj nije ličio više i jače na 1948. godinu kao nedavno kada su hapšeni nedužni ljudi. Vaši građani predsjednice. Vi tada ni riječ o tome ne rekoste. Možda zato što nijeste imali udjela u svemu što se tada dešavalo. Vrag će ga znati, zar ne? Na čast onima koji su odlučivali o tome.
Živimo u nadi uvažena predsjednice, da će Vaša energija, vaše iskustvo u danima koji dolaze biti više posvećeni da, primjera radi, stvaramo da oni koji znaju a to su mladi ostaju i mijenjaju ovaj i onako arhaični ambijent. Da nam pamet i razum konačno budu ispred bilo kakvog partijskog. Da sačuvamo njih, te mlade ljude. A oni bolje od nas Sinjavinu, Landžu, te prirodne resurse što se nemilice i bez reda raznose poput našeg kamena,šuma i to malo ravnice što već nije pretočeno u građevine.
Bavimo se draga predsjednice besmislom, šiju se noveuniforme po Opštini kao da nam naša policija i naša vojska nijesu dovoljna uniforma. Nekome već odavno podjele i zla volja međusobno ponajbolje odgovaraju. Dugo to traje draga predsjednice u Crnoj Gori. Bjelopavlići su na žalost već odavno dobar poligon za tako nešto. Nastojite predsjednice, sa vaše strane da ostanemo neomraženi jedni prema drugima. I onako smo i suviše mali i slabašni i povrijeđeni i uvrijeđeni da nam ne trebaju dodatni jadi.
S nadom u Boga da ćemo sačuvati jedni druge kako god mislili i krstili se i klanjali se da ćete Vi uvažena predsjednice, dati vidan doprinos u svemu tome čak više nego do sada primite iskrene pozdrave od članova našegUdruženja.
Društvo
Bolest i muka Todorovića
Radoje i Sanja prehranjuju troje djece sa 90 eura dječjeg dodatka, četvrto je na putu, a sve je krenulo po zlu kada je Radoju otkrivena teška bolest…
Nova godina se uvijek vezuje za Djeda Mraza, želje, poklone. Sanja i Radoje Todorović iz Bratonožića, sela udaljenog od Podgorice tridesetak kilometara, dozvoliće sebi “luksuz” da i oni, poput njihove djece, Lazara, Miloša i Uroša, koji imaju dvije, tri i četiri godine, povjeruju u novogodišnju magiju. Znaju da će njihov dom obogatiti Milica, koja treba da se rodi za Novu godinu, a hoće da vjeruju i da će Radojev ljekarski nalaz pokazati da se kancer povukao.
„Završio sam tri ciklusa i trebalo je da primim završnu terapiju, ali su mi zbog hemioterapije niski leukociti, pa od ponedjeljka moram pet dana da primam po šest boca. Nakon toga, ide završna terapija, a onda snimanje i… Vidjećemo šta će biti. Doktorica je rekla da mi garantuje da će se nakon ovih terapija povući i da će biti u redu. Rekao sam joj da to ne smije da mi radi, jer šta ako ne bude tako. Vidjećemo. Znam samo da više neću ići na hemioterapiju. Kosa mi je otpala, smršao sam 15 kilograma, ne mogu putem da idem. Da sam znao da ću ovakav biti, ne bih pristao na hemioterapiju, pa šta bude”, priča Radoje za “Vijesti”.
Ali, pristao je. Morao je. Život je u pitanju…
Apel čuli građani, nadležni i institucije nijesu
“Sve je do avgusta bilo dobro. Živjeli smo u Podgorici, kao podstanari, ja sam radio, dječaci rasli, a supruga trudna. I radovali se Novoj godini jer ćemo posle tri sina dobiti kćerkicu, Milicu. Ljeti smo išli na selo, djeca vole selo. Jedno jutro sam krenuo da se obrijem i vidio veliku kilu na vratu. I sve je krenulo kako ne valja”, kaže Radoje.
Pregledi, biopsija, dijagnoza koja nije do kraja uspostavljena i onda su se angažovale kolege s posla, porodica, prijatelji i sakupili 3.000 eura. Radoje je otišao za Beograd, gdje je operisan. Operacija je dobro prošla, a ljekar mu je na odlasku za Crnu Goru rekao da doktori pogledaju testise. Onda novi nalazi, pregledi, nova operacija. Ovoga puta u Podgorici.
“Ustanovili su da je kancer krenuo sa desnog testisa. Makli su ga, a metastaza je otišla na stomak, grudni koš, vrat”, priča tridesetpetogodišnji Radoje.
Iz Podgorice se sele u Bratonožiće, u prađedovsku kuću gdje su uslovi loši, nemaju ni kupatilo, ali nemaju ni izbora. Radoje više ne može da radi i izdržava porodicu, supruga Sanja treba uskoro da se porodi, a od primanja imaju samo dječji dodatak od po 30 eura po djetetu. Premalo za jedan život, a koliko je tek malo za pet-šest života.
“Nemamo materijalno obezbjeđenje porodice. Predao sam za tuđu njegu, pa dako makar to dobijem. Supruga nema državljanstvo, a ne može da putuje da prikupi dokumentaciju. Termin za porođaj je 1. januar i moraćemo i porođaj da platimo jer nema osiguranje, kako ja ne radim, a njeno državljanstvo još nije sređeno. Možda bi bilo drugačije da smo se vjenčali. Ne znam. Čim ovo prođe i kako prođe, možda…”, zaćuta Radoje.
A nastavak je trebalo da glasi da možda uslijedi i vjenčanje, nego se plaši da nije previše želja.
Radoja put do Podgorice zbog hemioterapije dodatno iscrpljuje. Ima nesvjesticu, mučninu, bolove, malaksao je, ali bori se. Mora – zbog sebe, Sanje, ali, kako reče, najviše zbog Lazara, Miloša, Uroša i Milice koja tek treba da se rodi.
“Lakše bi bilo da imamo smještaj u Podgorici, da ne moram ovoliko da putujem. U oktobru sam se obratio Vladi, ali niko mi nije odgovorio. Marina Medojević se odmah angažovala da pomogne, građani pomažu koliko mogu. Firme ‘Cerovo’ i ‘7. avgust’ su se javile da promijene krov na kući”.
Banka hrane je upoznala javnost sa slučajem Radoja Todorovića i njegove porodice i da im je pomoć hitno potrebna. Upoznala je i institucije i pozvala ministre zdravlja, socijalnog staranja i unutrašnjih poslova, premijera, gradonačelnicu.
Njihov apel čuli su građani i pojedine firme. Ne i nadležni.
Služba gradonačelnice, kako su saopštili iz Banke hrane, obavijestila ih je da zbog održanih lokalnih izbora ne mogu pomoći.
Todorović se nada da će uz pomoć dobrih ljudi uspjeti da u Podgorici djeci obezbijedi siguran krov nad glavom. I da će Nova godina zaista biti nova.
“Kada su mi rekli da je kancer i da su krenule metastaze, nijesam znao kako iz bolnice da izađem. Malo sam sjeo da razmislim. Prvo mi je bilo kako će djeca da se podignu. Sinovi znaju da im je tata bolestan i da ima ranu. Sjednu pored mene i kažu – ‘polako, da ne diramo ranu, to tatu boli’. A mene duša boli. Šta mi treba? Zdravlje! Da sam zdrav, ništa drugo mi ne bi trebalo, jer sve mogu stvoriti za svoju porodicu. Ovako…”.
Svi koji mogu i žele da pomognu mogu to uraditi uplatom na žiro-račun: 540-32155016-45, Erste banka, na ime Radoja Todorovića.
Prijatelji porodice Todorović su pokrenuli akciju prikupljanja pomoći i na platformi Gofundme.
Društvo
Grgurović: Uspješno riješen problem Q groznice u Danilovgradu
Opština Danilovgrad objavila je da je problem Q groznice, koji je u prethodnom periodu izazvao značajne poteškoće među farmerima i stanovništvom, konačno riješen. Prema riječima predsjednika opštine Aleksandra Grgurovića, na farmama u ovom području više nema zaraženih životinja.
Zaražena grla, kod kojih je dijagnostikovana bakterija Coxiella burnetii, eutanazirana su i uklonjena sa posljednje dvije farme na kojima je bolest bila prisutna. Ovaj proces obavljen je u skladu sa Zakonom o veterinarstvu, pri čemu su životinje spaljene na bezbjedan i efikasan način, čime je izbjegnuto potencijalno zagađenje tla i vode koje bi moglo nastati ukopavanjem.
Grgurović je istakao da je saradnja sa resornim ministarstvom bila ključna u rješavanju ovog problema, ali i najavio dodatnu pomoć lokalnim stočarima. „Opština će pružiti podršku farmerima koji su pretrpjeli gubitke kako bismo im pomogli da se što prije oporave i nastave sa svojim radom,“ rekao je Grgurović.
Q groznica, zoonotska bolest koja može uticati i na ljude, izazvala je zabrinutost u Danilovgradu ali i brojne proteste pri ukopavanju eutanaziranih grla, od trenutka kada je prvi slučaj prijavljen. Zahvaljujući preduzetim mjerama, situacija je sada pod kontrolom.
Opština nastavlja da prati situaciju i pruža podršku poljoprivrednicima kako bi se obezbijedila stabilnost u stočarskoj proizvodnji i očuvalo javno zdravlje.
You must be logged in to post a comment Login