Jugoslavija je pred Drugi svetski rat bila peta sila u svijetu po proizvodnji svile, a onda je prednost data nafti i sintetici koja se od nje pravi. Dudovi (murve) su posječeni, skupe mašine uništene i surovo ugašena industrijska grana od koje je bilo samo koristi.


Svilenu bubu u Bjelopavlićima seljaci su proizvodili usputno i nehajno, ko god je imao dud u dvorištu. Buba se hranila  lišćem murve.

Svilena buba je posebna vrsta gusjenice koja izrađuje čauru svile, ali i sebe obmotava svilom. Ona unutar čaure zapravo pravi postelju i preobrazi se u lutku. U svakoj čauri je nit svile duga 1.200 do 2.000 metara. Čaure su se  ručno odmotavale.

U Martiniće je svilena buba donijeta sa sjevera Makedonije dok su se najviše uzgajale u periodu između dva rata, tridesetih godina XX vijeka.

Preslica, Foto Vlatko Kadić

Murva je sađena, list korišćen za hranjenje bube a cjelokupan proces obavljao ručno. Da bi se svilena nit odmotala, odnosno da bi lijepak popustio, čaure su morale najpre da se potope u toplu vodu na tačan dan, a potom se preslicom odvajala nit. Osoba koja je to radila više niti bi spajala u jednu i posle s vretena nit premotavala na klupko.

 

Murve u Martinićima, Foto Vlatko Kadić

Prije dva vijeka u Boki je bilo 35.000 stabala murve koje su poslije maslina bile najbrojnije.

U Crnoj Gori najveća proizvodnja se odvijala u Boki uslijed veze sa Mletačkom republikom a kasnije njenim padom i sa Austrougarskom. One su imale jako razvijenu industriju prerade svile. Austrougari su motivisali lokalno stanovništva i lokalne vlasti da sade murve pa su otud one bile, nakon maslina, najbrojniji zasadi.

Rasle su i na glavnom gradskom  trgu u Herceg Novom, a posječene su pred Drugi svjetski rat kada je trg popločan.

Radi podsticanja i unapređenja svilarstva, državna uprava je beplatno dijelila sjeme svilene bube.

I crkvena vlast je podsticala gajenje, o čemu svjedoči zapis da je paroh kotorski Lazar Ercegović  početkom 1871. predao 25 “unača sjemena svilene bube, da se razdijeli”.

Nekadašnja Jugoslavije je decenijama plaćala danak trčanju za raznim svjetskim trendovima, ali cijena modernizacije uvođenjem masovne proizvodnje sintetičkih vlakana pripada redu najskupljih promašaja nekadašnje SFRJ! Zbog sintetike (čitaj monopola naftne industrije) iz Jugoslavije je protjerana širom svijeta cijenjena svilena buba, a njena biljka hraniteljka dud je većinom iskrčen. Napomenimo samo da je pred Drugi svjetski rat u Jugoslaviji bilo više od dva i po miliona stabala bijelog duda, a da danas nema ni nekoliko desetina hiljada!