Jesenji radovi u voćnjaku

U voćnjaku zbog prevencije i smanjenja zastupljenosti pojave biljnih bolesti i štetočina, koje prezimljavaju na i ispod opalog lišća , najbolje ga je sakupiti, izneti iz voćnjaka i spaliti, pa tek onda ići na đubrenje i obradu voćnjaka. Po potrebi otkloniti i eventualno zaostale mumificirane plodove kao i suve grančice.

Zemljište na kom rastu i plodonose voćke, mora sadržati sve hranljive, neophodne sastojke. Đubrenje se direktno odražava na plodnost i strukturu zemljišta, reguliše se trajanje vegetacije, porast vegetativne mase, poboljšava rodnost i kvalitet plodova, kao i otpornost prema niskim temperaturama, bolestima i štetočinama.

Jesenska ili osnovna gnojidba obavlja se nakon berbe. U tom periodu u zemljište se unose gnojiva sa izraženim fosforom i kalijumom, a sa manjim sadržajem azota. Najčešće su to 7-20-30, 8-16-24 i dr. formulacije gnojiva. Količina ovog gnojiva zavisi od samog zemljišta, odnosno od prisustva elemenata u njemu, što se prethodno utvrđuje hemijskom analizom.

Osnovnu gnojidbu podrazumjeva i gnojidba organskim gnojivima tj. stajnjakom koje se obavlja svake treće ili četvrte godine. U novije vrijeme vrši se i folijarna prehrana, poslije berbe, a prije opadanja listova.

Kad dvije trećine lista opadne pristupa se hemijskoj zaštiti primjenom pesticida na bazi bakra tzv. „plavo prskanje“ ili „plavo kupanje“ voćaka. Treba napomenuti, da je pojedine prouzrokovače biljnih bolesti moguće spriječiti samo tretiranjem u vrijeme zimskog mirovanja, pa se preporučuje da se ovo tretiranje nikako ne izostavlja.

Zašto je važno obaviti plavo prskanje?

Od jesenjih radova voća veoma je bitno obaviti ‘Plavo prskanje’. Jesenje ‘Plavo prskanje‘ ima za funkciju da zaštiti voće u narednoj sezoni, odnosno da dezinfikuje voćke kako bi naredne sezone bile kvalitetne i zdrave, bez prenosnika bolesti. Glavna funkcija zimskog prskanja je da se bakarnim preparatima mogu dobro zaštititi grane i stabla. Na taj način se dezinfikuju spore, micelije, hife i ostale vrste nametnika koji se nalaze na biljkama.

Kako obaviti jesenje plavo prskanje voćaka?

Neophodno je da lišće opadne u velikoj mjeri kod biljke. Na taj način grane mogu da se bolje isprskaju, odnosno kvalitetno tretiraju. Zato je važno napomenuti da se prilikom prskanja biljke ne prskaju isključivo listovi. Kada se radi zimsko prskanje, potrebno je da se kvalitetno i dobro biljka okupa. Prska se kompletna biljka, grane, stablo i kompletno deblo.

Pored prskanja voća potrebno je znati da se jesenje ‘Plavo prskanje’ može primenjivati i na drugim vrstama biljaka, kao što su ukrasne biljke u vrtu ili neke trajnice. Ukoliko se tretira ukrasni vrt, naročito je važno kod ruža obaviti ‘Plavo prskanje’. Kod ruža će prskanje spriječiti stanje flekavosti na listovima, kvalitetnije prizemljavanje grana i omogućiće biljci da ima kvalitetnije i ljepše cvjetove.“

Jedno od najboljih rješenja za zimsko prskanje je preparat na bazi bakra, odnosno bakarnog oksihlorida. Bakarni oksihlorid sadrži aktivnu materiju i fiksaciono sredstvo, koji omogućavaju da se preparat dugo zadrži na samom stablu, čak i ukoliko u toku zime ima dosta padavina, zaključio je naš sagovornik, Vladimir Milutinović.

Takođe, kasno u jesen ili početkom zime primjenjuje se i tzv. “ bijeljenje voćaka“ kako bi ih zaštitili  od pucanja kore i nakupljanja mahovine i lišajeva. Za tu namjenu priprema se suspenzija po slijedećoj recepturi: u 5 l vode doda se 5 kg gašenog kreča, 0,3 kg kuhinjske soli i 0,5 kg močivog sumpora ( Chromosul 80 ). Ovom suspenzijom vrši se premazivanje debla i donje račvište grana.

Ako se primjenjuje jesenska rezidba voćaka, obavezno je sve rezove premazati voćarskim voskom ili bar one veće jer u protivnom svaki rez predstavlja ranu i idealno mjesto za ostvarivanje zaraze.

U zimskom periodu često voćnjaku štete nanosi divljač, naročito zec, a rjeđe srna, voluharica i dr. U nedostatku hrane, kad je visok sniježni pokrivač, zec lako dohvati niže pa i više grane i u znatnoj mjeri ih oštećuje. Najsigurniji, ali i najskuplji način zaštite je ograđivanje voćnjaka žičanom mrežom. Najčešće se zaštita od zečeva vrši omotavanjem pojedinačnih stabala plastičnom mrežom za tu namjenu.

Pročitajte i: Jesenja sadnja voćki

ZAŠTITA VOĆNJAKA OD GLODARA I DIVLJAČI

U zimskim mjesecima glodari se hrane mladom korom voćaka, što dovodi do sušenja i propadanja stabala, posebno u mlađim nasadima do pet godina starosti. Zbog toga, tamo gdje nije moguće ograditi voćnjak, što iziskuje i ne baš tako malu investiciju, voćari se snalaze različitim metodama zaštite.

Međutim, danas na tržištu možemo nabaviti namjenske mreže za zaštitu od štetnih glodara, ali i od ostale divljači (zec, srna, divlje svinje i dr.). Navedene mreže se postavljaju doslovce u jednom potezu, a kasniji nadzor gotovo da i nije potreban. Naime, mreže su fleksibilne, pa se s rastom debla širi i navedena zaštitna mreža. Dakle, jednom postavljena daje trajnu zaštitu, a nije je potrebno čak ni pričvršćivati, odnosno vezati.

Mreža ne pruža utočište štetnim insektima koji kod primjene organskih materijala (slama, kukuruzovina, letvice i sl.) lako prezime u njima.

Kada je u pitanju suzbijanje glodara, posebno kod blagih zima što pogoduje njihovom razmnozavanju jedni od najopasnijih su poljski miševi i poljske voluharice.

Kada se poljski glodari prenamnože, mogu uništiti čitave zasade. Osim toga, brzo se premještaju, te kad nestane hrane na jednoj površini, brzo prelaze na drugu.

Da bismo znali koje su rupe od glodara aktivne, tj. nastanjene, tokom pregleda površine potrebno je zatrpati zemljom sve pronađene rupe. Idući dan su ponovno otvorene one rupe koje su aktivne. U te rupe stavljamo zatrovane mamce i potom ih zatrpamo zemljom.