Prekornica postaje Park prirode

Prekornica je kamenita planina koja zahvata centralni dio Crne Gore odnosno prostor između Nikšićkog polja i Maganika sa sjeverozapada i sjevera, kanjona Morače sa istoka, Bjelopavlićke ravnice i rijeke Zete sa zapada i juga sa pravcem pružanja sjeverozapad – jugoistok (dinarski pravac). Konačno je kako kaže savjetnik za životnu sredinu opštine Danilovgrad Vuk Iković zaživjela ideja da se ova oblast proglasi Parkom prirode.

-Glavne vrijednosti koje nominuju Prekornicu za park prirode su šume. Endemski bor munika, bukva i hrast su vrste koje čine šume ove planine i koja je puna malih katuna, a najveći od njih su na Ponikvici na kojoj se nalazi i jezero kojeg hrane brojni izvori. Šume sa katunima i povremena naselja na Studenom, Vukotici, Rujištima i Gostilju su glavni resursi ovog lokaliteta zahvaljujući kojima može da se pokrene lokalna ekonomija od koje bi najveću korist imali mještani. Sve je ovo samo zamisao, a mnogo će teže biti napraviti konkretan akcioni plan i materijalizovati ga. Ipak sve je moguće ukoliko bude postojala “politička” volja koja je izostala u slučaju Parka prirode „Rijeka Zeta“. Inicijativa je potekla od strane Opštine Danilovgrad, a pored iskorišćavanja vrijednosti Prekornice, pokretač zaštite su i glavni problemi ovog prostora kao što su nepravilna sječa drveća, požari i krivolov. Opština je uputila zahtjev za izradu studije Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine početkom 2020. godine. Pripremljen je nacrt studije o proglašenju ovog prostora zaštićenim prirodnim dobrom. Trenutno se vrše pripreme za javnu raspravu. Područje koje je istraživano obuhvata prostor preko Štitova, Ponikvice, Rebrčnika, Vukotice, Lisca pa sve do Studenog i Gostilja, obrazložio je Iković.

Plan

Lokalna uprava je već obavila niz sastanaka dogovora u cilju prezentovanja plana očuvanja Prekornice. Tako su razmijenjena mišljenja sa nadležnima iz Uprave za šume područna jedinica Danilovgrad, predsjednicima mjesnih zajednica i lokalcima koji su do sada bili aktivno uključeni u proces održivog korišćenja vrijednosti ove planine. Takođe, održan je i sastanak sa predstavnicima Agencije u cilju optimizacije režima zaštite tj. budućeg načina korišćenja resursa kao što su šume, pašnjaci, katuni i razna poljoprivredna dobra.

-Kao neko ko je dobro upoznat sa istorijatom eksploatacije ovih šuma, mještani su na sastanku insistirali da se i prva i druga zona proširi jer bi se tako smanjili budući pritisci od neodržive i prekomjerne sječe.

S druge strane Urava za šume smatra da je prevelika površina pod zaštitom tj da je funkcija šuma primarno ekonomska i da o tome treba voditi računa u suprotnom će se smanjiti kvalitet šuma, ali u isto vrijeme Uprava za šume nema podatke o ekološkim i indirektnim gubicima koji su nastali ekonomskom sječom i požarima na prostoru Prekornice.

Studija je analizirala prostor površine oko 200 kvadratnih kilometara od kojh predlaže da oko 150 bude proglašeno parkom prirode, ističe Iković.

Zone

Prema njegovim riječima zaštita je organizovana u tri zone. Prva koja ima najveću i najoriginalniju vrijednost obuhvata prostor koji pokrivaju najočuvanije šume bora munike i smrče. Ona čini oko 15 km2 parka. Druga i treća zona su slične površine i zauzimaju oko 130 km2. Veći dio šuma bukve i četinarskih šuma je ušao u drugu zonu. U ovoj zoni je prihvatljiva samo sječa koja omogućava brži oporavak šumskog blaga i unaprjeđuje njeno zdravstveno stanje. Drugim riječima nije planiran nastavak ekonomske sječe, ali jeste sječa za obezbjeđivanje drveta za ogrijev mještanima i sječa koja će ukloniti stabla koja su oštećena od požara i vremenskih neprilika kao npr.snjegova. U trećoj zoni su dozvoljene ekonomske sječe, lov i razvoj naselja.

-Kada su u pitanju šumski resursi mi smo u Crnoj Gori zanemarili njihovu zaštitnu ulogu i zato ove incijative koje dolaze sa lokalnog nivoa ohrabruju. Poznavanje uloge formiranja i održavanja plodnosti zemljišta neophodnog za proizvodnju biljaka i uzgoj životinja podrazumijeva i obezbjeđivanje stalnog dotoka čiste vode. Samim tim, šumska staništa su potencijal za pokretanje drvoprerađivačke industrije, a istovremeno i dom nekih ugroženih biljaka i životinja. Osim toga što nam daju sirovinu, šume štite zemljište, filtriraju vodu, daju šumske plodove, smanjuju olujne vjetrove, akumuliraju poplavne vode, štite saobraćajnu infrastrukturu i slično. Jednostavno rečeno kada zbrišete jednu šumu izgubljena je harmonija u kojoj su bili brojni virusi, bakterije, gljive, biljke i životinje. Tada virusi i bakterije napuštaju taj prostor i pokušavaju se prilagoditi novoj sredini i na tom putu može doći do mutacija. Posljedice možemo samo pretpostaviti što danas pokazuje epidemija izazvana novim koronavirusom koja je posebno pogodila najsiromašnije grupe stanovništva.

Tužno je da sječom šuma nijesmo ni ekonomski ojačali naprotiv,ugušili smo finalnu proizvodnju pa nemamo organizovane fabrike iverice i namještaja jer izvozimo trupce, a uvozimo gotovi namještaj, a pri tome ostajemo bez sigurnih radnih mjesta. To je doprinijelo i povećanju šumskih krađa. Zato je izgubljena dobit i ekološka šteta nastala šumskom krađom u 2019. godini iznosila oko 8,5 miliona eura, a što je više od vrijednosti našeg desetogodišnjeg izvoza namještaja koji je iznosio svega osam miliona eura.

Ljudi koji se najviše oslanjaju na ekosisteme su ljudi sa sela koji žive od poljoprivrede, od prirodnih resursa, i oni su najviše pogođeni lošim politikama. Ko god smatra da samo bogate zemlje mogu da riješe ekološke probleme je u velikoj zabludi jer zanemarivanje problema poput sumanute sječe i sve većih požara dodatno povećava siromaštvo. Iz tog razloga treba da počnemo da sprovodimo aktivnu zaštitu a to je materijalizacija propisa na terenu u saradnji sa građanima i svim opštinskim i državnim subjektima, naglasio je Iković.