By 
Prema mišljenju naučnika, za raštan se zna još iz vremena drevnog Egipta, kad su ga tadašnji „šefovi gradilišta“, uz jednu smokvu i čen bijelog luka, davali robovima koji su gradili piramide. U antičkoj Grčkoj smatran je za biljku koju je stvorio sam Zevs, da bude hrana i lijek ratnicima i čuvarima Olimpa.
Zbog brojnih pozitivnih karakteristika (kako po pitanju uslova koje zahtijeva prilikom uzgoja, tako i po benefitima za ljudsko zdravlje), prepoznatljiv je simbol trpeze Brđanskih plemena. Jedan od razloga svakako je i taj što izuzetno dobro podnosi sušu, koja je u Piperima i Bjelopavlićima jako česta i veoma duga.
Naime, u slučaju suše, raštan zaustavlja svoj rast, pa „pera“ postaju tvrda i kožasta, da bi nakon kiše, ponovo počeo razvijati nova, kvalitetnija i otpornija. Osim toga, dobro podnosi i niske zimske temperature, do -10 ºC, a neko kraće vrijeme može „izdurat“ čak i na -15 ºC.
Foto: Milovan Marković, Stijena Piperska (privatna arhiva)
Obično se sije krajem februara i početkom marta, a u „baštinu“ se sadi u aprilu. Drugi ustaljen rok za sjetvu raštana je u julu, a za sadnju krajem avgusta (nakon vađenja krompira), poslije prvih obilnijih kiša. Osim na specijalno predviđenom mjestu u bašti, stari Piperi su praktikovali da ga sade i „po među luka“, s tim, što su onda morali biti obazrivi kad „plijeve“ travu iz „lučnjaka“ (dok je raštan mlad), kako ga ne bi počupali. Prije sadnje obično su čekali „poladicu“ i kišu, kako bi uštedjeli sebi vrijeme na zalivanje, ali i vodu iz „ublova“ i „bistijerni“, koje, u ovim posnim i krševitim krajevima, ionako nema dovoljno.
Foto: Milovan Marković, Stijena Piperska (privatna arhiva)
Što se konzumacije tiče, listovi raštana beru se postepeno, dok su još mladi i nježni. Tamnozelena boja i „mesnata pera“ znak su da je svjež i spreman za upotrebu. Kada živa u termometru naraste, listovi se „skvrče“, i tada se raštan „podabira“. Taj višak, koji bi inače bacili, idealan je za goveda, koja mnogo vole da ga jedu.
Ovaj „kralj kupusa“, kako ga na Stijeni Piperskoj često zovu, veoma je bogat vitaminima A, C, E, K i B6, vlaknima i bjelančevinama. Takođe, sadrži ogroman broj minerala – gvožđe, mangan, bakar, kalcijum i kalijum, te je stoga odličan za jačanje imuniteta, borbu protiv anemije (malokrvnosti), kao i prevenciju kancera. U narodnoj medicini koristio se i za liječenje reume, tako što su zglobovi i mišići zavijani listovima raštana, da „izvlače bol“.
Od njega se spremaju veoma ukusne salate i još bolja variva, a po tradiciji, najbolja su ona zgotovljena na suvom mesu.
Piše: Milovan Marković
dopisnik portala VD iz Pipera
Comments