“Čuš, jes’ baš onako Crnogorka pričala sa čo’jekom! Pa da je stvarno Jelena onako zborila o emocijama Danjo bi odma’ maljem preko pogače! Bilo bi dobro da i danas za neke to pravilo važi!” Tim riječima gospodin za susjednim stolom, kroz osmijeh završava svoje poduže izlaganje i ni krivu ni dužnu me informiše, kao pola kafane uostalom, o dešavanjima iz poslednje epizode popularne domaće serije. Maljem preko pogače! Odzvanja mi u ušima i osjećam kako svaka do jedne od Durmitorki iz mog rodoslova žele da zavale preko labrnje “duhovitog” gospodina.

“Šta misliš jesu li naši djedovi i babe razgovarali kao današnji muževi i žene?” pitam svog partnera u jutrošnjem ispijanju kafe i partnera u životu. “Je li te to zamislila ova stručna kritika? Predlažem da počneš snimati ovakve umotvorine, pa da sakupiš za naučni rad. Mogla bi ga i u bibliografiji navesti kao Avetinja i saradnici iz kafane!”, iza novina mi odgovara i ozbiljno dodaje: ”Naravno da jesu samo što je brak tada bilo nešto drugo…”

 

To drugo znači da su brak ugovarali roditelji i da bazirao se na porodičnom ugledu, status, zdravlju… Podrazumijevao je vezu između porodica, a ne između pojedinaca, muškarca i žene. Imao je svrhu očuvanja loze, imovine i kontrole da potomci ostanu unutar svojih društvenih sistema. Osjećanja pojedinca nijesu predstavljala bazu za dugotrajan muško-ženski odnos.

Stari Grci su ujedinjavali seks i brak, bez romantično obojene ljubavi. Ni u srednjem vijeku brak nije obavezno podrazumijevao postojanje ljubavi između muškarca i žene koji su u njemu. Tek u 19. vijeku se javlja ideja koja je ideal našeg današnjeg društva- ideja ljubavi bazirane na romantičnim postulatima. S tom razlikom što je u romantizmu ona isključivala seks koji je bio “protjeran” u javne kuće, dok su žene koje su uživale u njemu smatrane oboljelima. Kao društvo još uvijek nijesmo bili naučili kako da se nosimo sa preplavljujućom moći romantične ljubavi, a već smo joj priključili zahtjev da mora sadržati i fizičku privlačnost.

Danas živimo u društvu koje jedino u istoriji čovječanstva pokušava ujediniti romantičnu ljubav, brak i seks u kulturni ideal “prave ljubavi”. Margaret Mid ovo naziva najtežim oblikom braka koji je ljudska rasa izmislila. Da stvar bude još i gora sa nadmenošću koja je svojstvena zapadnim kulturama pretpostavljammo da je samo naš pojam braka “brak+ romantična ljubav+ seks” najispravniji. Svaka druga vrsta ljubavi u paru je hladna i beznačajna u poređenju sa ovom. A istina je zapravo da ovaj pristip rezultira značajnim brojem razvoda.

Preduslov održanja današnje bračne zajednice je da postanemo svjesni koliko je veliki naš ideal i koliko poteškoća se realno pojavljuje kada sve gore navedene zahtjeve pokušamo ujediniti u jednu vezu. I ne samo ih ujediniti već se i truditi da svi ti aspekti sve vrijeme velikim intenzitetom budu prisutni u jednom odnosu. Upravo zato što su nesvjesni da je teško odgovoriti ovom društvenom zahtjevu, neki od sinova podgoričkog asfalta predlažu obračunavanje sa životnom sapunicom tako što će je udariti maljem preko pogače u čelo. Svjesnost je velika riječ koja nas čuva od svih životnih zabluda.

“Ako će te tako uznemiravati svaka kafanska izjava predlažem da zakopamo gusle i Njegoševa sabrana djela i emigriramo negdje da se prezivamo na ich” dozva me u sadašnjost najdivniji momak na svijetu. Doziva me u svjesnost…

Tekst je objavljen u časopisu “Ljepota & zdravlje CG” april 2017

Izvor: Bloginja.me