By 
Pisali smo ranije o školskoj bašti u OŠ “Vuko Jovović” koja je pokrenuta i realizovana zahvaljujući NVO Eco Logic iz Podgorice.
Aktivnosti u OŠ “Vuko Jovović” su se odvijale pod projektom „Škola i grad/SCHOOL4CITY – Obrazovanje o konceptu održivih gradova u crnogorskim školama, već drugu godinu realizuju NVO Expeditio – Centar za održivi prostorni razvoj iz Kotora, Zavod za školstvo Crne Gore i organizacija JAS – Jugend Architektur Stadt (Grad arhitekture mladih) iz Esena, Njemačka, a za praktični dio – realizacija ekoloških radionica sa djecom i formiranje male školske bašte bila je zadužena, kako rekosmo NVO Eco Logic iz Podgorice.
Aleksandar je politikolog, građanski aktivista i u Crnoj Gori jedan od začetnika ideje o baštenskim zajednicama zasnovanim na principima urbanog baštovanstva i permakulture. Danas smo sa Aleksandrom razgovarali o urbanoj poljoprivredi, gradskim baštama i njihovoj nužnosti u sveukupnom razvoju lokalnih zajednica i na koncu cjelokupnog društva.
Foto, NVO Eco Logic: Detalj iz Bašte Ekologike na Marezi
Prije svega se moramo zahvaliti na Vašoj spremnosti da sa nama razgovarate jer znamo koliko baštenski život i obaveze na imanju iziskuju vremena. Da se na samom početku osvrnemo na činjenicu povećanog interesovanja za bavljenje poljoprivredom i „terasnom“ poljoprivredom (ipak se nećemo usuditi i reći urbanom). Nažalost, korona virus je uzrok. Trend, muka ili prilika?
I trend i muka i prilika. Uvijek je tako u svakom društvenom trenutku, samo zavisi iz kojeg ugla gledamo. Ali uvijek je neki fenomen za nekoga trend, za drugoga muka. Različiti socijalni slojevi različito shvataju, i iz različitih razloga priihvataju ovu ili onu društvenu promjenu. Kada se sve sabere, i dalje imamo šansu da bezbolno pređemo na nove načine društvenog organizovanja i organizovanja naših zajednica bilo da su u pitanju porodični domovi, urbani prostori ili čak seoski.
Mi u Crnoj Gori smo mali sistem generalno, pa smo manje bili pogođeni globalnim problemima, ali povećana potreba za malom kućnom ili urbanom poljoprivredom u većim državama aktuelna je već duže vrijeme. U svijetu se različiti modeli urbane poljoprivrede razvijaju poslednjih sto godina, ista tema je dodatno aktuelizovana poslednjih pedeset godina kada su veliki gradovi počeli da se susreću sa različitim problemima od demografske neuravnoteženosti, siromaštva, do problema marginalizovanih socijalnih grupa do izazova očuvanja zdravog životnog ambijenta. A poslednji talas interesovanja za urbanu poljoprivredu ubrzao se poslednjih deceniju čemu doprinosi i poslednja kriza Korona virusa.
Ideja o dodatnoj proizvodnji hrane izvan seoskih poljoprivrednih gazdinstava i uvoza nije nova. Ona je korištena za vrijeme ratova i depresija kada su se javljali problemi nestašice hrane. Pred nama je, kako redovno čujemo, izazovan period. Kako se dugi niz godina bavite promocijom urbane poljoprivrede, modelom društvene djelatnosti koja promoviše principe održivosti odnosno održivog razvoja gradova i njegovih lokalnih zajednica, možete li našim pratiocima navesti šta je to zapravo urbana poljoprivreda?
Najradije bih dao odgovor koji je se tiče svih građana (i onih zainteresovanih za ovaj i slične koncepte i onih nezainteresovanih) – urbana poljoprivreda je zapravo alatka za uspostavljanje novih i zdravih ljudskih odnosa i organizovanja ljudi u gradovima.
Foto www.wien.gv.at: „Die Gruppe im Gemeinschaftsgarten“ Seminar am 24. & 25. November 2017: Bašta u Beču
Naravno, urbana poljoprivreda jeste kultivisanje i oživljavanje određenih gradskih prostora (često zapuštenih ili nefunkcionalnih) i to ne samo sa ciljem proizvodnje hrane, već i stvaranja zdravijeg životnog ambijenta koji nam omogućava da grad svedemo na svoju mjeru – a to je više prirode, čistog vazduha, zdrave hrane, a manje asfalta, kafića i fizičke neaktivnosti. Potrebe za urbanom poljoprivredom su nastale iz želje ljudi da ,,opitome“ svoje gradove, prošire zelene površine za odmor, rekreaciju, a poslednjih pedeset godina i za proizvodnju hrane. Benefiti od ovog metoda nisu samo ,,prehrambeni“, odsnosno zdravstveni i ekonomski, već i društveni u najširem smislu. Urbani vrtovi su mjesta gdje se sastaju građani i po svom nahođenju organizuju svoje slobodno vrijeme, hobije, ali i nalaze načine za dalje preduzetničke angažmane. Dobar je primjer jednog urbanog vrta iz okoline Beča koji je od socijalne bašte vremenom postao mala zadružna privredna djelatnost grupe građana i grada Beča.
U jednom od vaših Facebook postova ste se osvrnuli na činjenicu da u političkom diskursu ali i diskursu javnosti, koji se između ostalog tiču i urbane poljoprivrede, nedostaje važan segment – segment čovjeka odnosno ljudi. Kako da dođemo do promjene načina razmišljanja?
Upravo tako. Treba pogledati u nazad i više je nego očigledno. Gradimo gradove, ne misleći na čovjeka i njegove potrebe, već na investicione kriterijume i druge elemente koji nemaju veze sa čovjekovim potrebama življenja. Gradimo ekonomske sisteme i stremimo nekakvom rastu, ali u najgorem položaju u tom mehanizmu je upravo čovjkek, pa se postavlja pitanje za koga sve stvaramo.
S obzirom na to da se poslednjih šest, sedam godina bavim ovom temom i da sam imao prilike da posjetim nekoliko ovakvih inicijativa širom Evrope, jasno je da je iza svake uspješne inicijative bio akcenat na čovjeka, građane i njihove afinitete.
Okupljanje građana u okviru neke nove vizije i misije, buđenje njihove motivacije i aktiviranje njihovih potencijala stvaraju tu specifičnu kulturu malih, ali dugoročnih koraka i promjena i utiču na promjenu razmišljanja. Uključenje građana u proces je ključno. Dovođenje građana na gotovo kod njih ne stvara nikakav odnos prema datoj platformi.
Danilovgrad se ubrzano razvija, očekuju se brže saobraćajne komunikacije sa Podgoricom. Kako da sačuvamo našu Opštinu od grešaka koje čini Podgorica?
Na ovo pitanje bih morao biti banalno jednostavan: učinite sve suprotno Podgorici u strategiji privrednog i urbanog razvoja.
Ne treba smetnuti sa uma da su prirodni resursi, bogatstvo i plodnost zemlje uvijek aktuelni i fundamentalni. Isto tako ne zaboraviti da je poljoprivreda veliki dio ljudske istorije hraniteljka čovječanstva i da je ista preživjela sve ratove i krize i da joj se čovjek uvijek vraćao. Dakle, poljoprivreda hrani, sve ostale grane privrede i sve ostale industrije samo zadovoljavaju potrebe.
Frutak
U tom pravcu ne zaboraviti da je Danilovgrad privredno i poljoprivredno veoma važan centar Crne Gore i da može svoj razvoj zasnovati na bogatstvima koja mu već pruža Bjelopavlićka ravnica i rijeka Zeta sa svojim slivom.
Tradicionalno, Danilovgrad egzistira usko povezan sa selima Bjelopavlića i na neki način je dirigent ne samo sopstvenog, nego i ruralnog razvoja. Dakle, neka je razvoj grada sa srećom, ali se ne smije napraviti disbalans u odnosu na razvoj ostatka Bjelopavlića, ili da se grad Danilovgrad izdvoji iz dosadašnje cjeline praveći oštru razliku između urbanog i ruralnog dijela. To će reći Danilovgrad mora računati na integralan razvoj cijelog područja i mora biti tržišna platforma za ekonomski dio djelatnosti poljoprivrednih domaćinstava i gazdinstava.
Na jednom radijskom gostovanju, predsjednica Opštine je nakon pitanja slušalaca, izrazila interesovanje za pokretanje „Gradske bašte“ u Danilovgradu. Kakva bi, po Vama, trebalo da bude uloga gradskih vlasti kod ovakvih poduhvata?
U ovom pravcu, moje sugestije nisu ništa drugo do prenošenje iskustava i primjera dobre prakse iz gradova poput Berlina, Budimpešte, Ljubljane. Gradske vlasti moraju afirmisati koncepte gradskih ili socijalnih bašti kao recept za skladan urbani razvoj, ali i stvaranje kulture javnog prostora i lokalnog organizovanja zajednice na tom prostoru. U ovom kontekstu mnogo je značajna podrška kako materijalna, tako i u obezbjeđivanju adekvatnih prostora i opremanju infrastrukture, ali i davanju izvjesne autonomije građanima i koordinatorima projekta, jer ovi koncepti moraju da zažive odozdo, samoinicijativno u svakodnevnoj kulturi pojedinca, a ne da se forsiraju i fasadiraju odozgo. Ovaj drugi način bi mogao biti kontraproduktivan i, kako rekoh u nekom od prošlih odgovora, ne bi povezao ljude sa ovim servisom.
Pored proizvedene hrane, koje to pozitivne efekte može imati Gradska bašta i zajednica ljudi okupljena oko nje?
Prije svega, a to uvijek ponavljam – nove ljudske odnose i nove načine organizovanja građana u lokalnoj zajednici. Kultivisanje zemlje i prostora u kojem boravimo takođe kultiviše i nas. U baštenskim zajednicama širom svijeta, bilo da su urbane ili na periferiji gradova ljudi svakog dana uče kako da sarađuju, kako da se organizuju po svojoj mjeri. To je dakle, prvi benefit gradskih bašti. Takođe mnogi građani, među kojima i oni ugroženi mogu konzumirati hranu koju su sami uzgojili. Na kraju i sam grad dobija novi javni i zeleni prostor.
Foto NVO Eco Logic: Detalj sa filmske projekcije na Marezi, Bašta Ekologika
Zavisno od lokalnog konteksta ove inicijative se mogu razvijati u različitim pravcima. Na primjer, neki se posvete oživljavanju zelenih prostora u gradu kao malim oazama, pa su tu angažovane arhitekte i bliske struke; neki su fokusirani na proizvodnju hrane, dok ima i zajednica koje pored bazičnog vrtlarenja organizuju veliki broj kulturnih događaja poput likovnih kolonija, projekcija dokumentarnih filmova, javnih tribina i predavanja itd. U svakom slučaju ove inicijative zbližavaju ljude i artikulišu njihova interesovanja i potrebe u pravcu izgradnje društvene inkluzije, lokalne demokratije i generalno funkcionalne i svjesne zajednice. I najbitnije približavaju grad i građane.
Postoji mogućnost da će mjere koje se tiču fizičkog distanciranja poremetiti potencijalnu Gradsku baštu u Danilovgradu. Da li vidite neki model kako bi Opština mogla iskoristiti plodno zemljište bjelopavlićke ravnice?
Sa realizacijom same gradske bašte se svakako može početi. Trenutna situacija sa aktuelnim Korona virusom se takođe može iskoristiit da ide na ruku. Do finalne realizacije koncepta je potreban, pa i poželjan, duži pripremni period. Samo upoznavanje građana sa konceptom i niz promotivnih aktivnosti, procjena nivoa i vrste potrebe za jednim gradskim vrtom i baštenskom zajednicom; načini na koje gradske vlasti mogu podržati priču itd. Tako da se može već početi, sledeće proljeće je za manje od godinu dana.
Što se tiče načina da se iskoristi plodno tle bjelopavlićke ravnice, opet možemo koristiti talas povratka prirodi i zemlji koju je donio aktuelni virus. Za početak, olakšati posjednicima imanja povratak zemlji, jer suživot sa zemljom nije ni malo lak. Motivisati ljude kroz dodjelu sadnih materijala, aktivnije savjetodavne službe, a mnogima koji dijelom žive od zemlje olakšati i na drugim poljima, jer život na selu je kompleksan i ne podrazumijeva samo poljoprivredu – mnogima treba pomoć oko stambene infrastrukture, obnove puteva, elektro mreže… Na kraju, usljed povećane potražnje prehrambenih proizvoda posle Korone, treba razmisliti i o eventualnoj lokalnoj strategiji otkupa dijela proizvoda.
Sa NVO „Eco Logic“ ste probudili koncept školskih bašti u Crnoj Gori. Poslednjih mjeseci slušamo da svijet nikad neće biti isti. Da li je obrazovni sistem prilika za promjenu trenutne paradigme, s obzirom na to da su klinci „iz“ školskih bašti uvijek veselo prihvatali aktivnosti? Prepoznajete li njihovu spremnost?
Pokretanje koncepta školskih bašti je bio logičan sled koraka i širenje programa Urbanog baštovanstva. Projektom školskih bašti postavili smo dugoročne temelje za inspirisanje i stvaranje novih ekološki svjesnih građana. Do sada smo projekat sprovodili u četiri osnovne škole: dvije u Podgorici i po jedna u Danilovgradu i Ulcinju.
Foto, NVO Eco Logic: Detalj sa radionice
Stvaranje afirmativnog ambijenta najbolje se postiže dugoročnim i temeljnim obrazovanjem. I eto, imali smo sreću da naš program realizujemo već petu školsku godinu. Sa našim programom ne učimo samo o urbanoj poljoprivredi i održivim gradovima, već i o održivom pojedincu, ekologiji, zaštiti životne sredine, ali i o osnovnim stvarima razumijevanja sebe, svojih potreba, ali i potreba drugih kao i samog životnog prostora u kojem se nalazimo.
OŠ „Vuko Jovović“, Detalje sa jedne od radionica, Foto: Bašta Ekologika – Mareza (Privatna arhiva, Facebook)
Do ove godine smo radili sa trećim i četvrtim razredom, a kreiramo i program za peti razred, a ono što nas održava u ovoj misiji je nevjerovatno pozitivan prijem programa i nastavnih metoda od strane djece. Na našim radionicama, ne postoji nezainteresovano dijete. Djeca su spreman da uče, da pitaju, da stvaraju i samo ih treba insirisati i obezbijediti im mogućnosti za učenje i primjenu znanja. Ta djeca već više znaju nego mi u njihovim godinama.
Zone zaštite Park prirode rijeka Zeta
S obzirom da Mareza pripada „Parku prirode rijeka Zeta“ pitaćemo Vas šta mislite kako će teći cjelokupna priča o zaštiti, i kako navode, unapređenju područja?
Bojim se da je to samo slovo na papiru i da se više vodilo računa o formi i prezentaciji iste, nego li o dubljim mehanizmima i realnim načinima realizacije zaštite. Iskreno, kako će sve teći, ja ne mogu reći, jer studija i javne rasprave koje su se organizovale nisu dovoljne da običan građanin bude informisan. Sve se brzo odigralo na tom planu.
Aleksandar Novović, Detalj sa Centralne javne rasprave „Za zaštitu rijeke Zete“
Ono što se moglo zaključiti iz odgovora na javnoj raspravi i dalje komunikacije sa dvije Opštine, može se reći da u tom trenutku još nije postojala nikakva infrastruktura ili organizovanost koje bi obezbijedile adekvatno sprovođenje zaštite. Da ne daljim na tu temu dovolno je ukazati na trenutne fakte: rijeka Zeta se i dalje zagađuje, možemo reći sistemski, ne od pojedinaca, a ekipe za terensko nadgledanje, korekciju i sprovođenje zaštite i dalje ne postoje.
Za kraj, ostavljamo prostora za poruku pratiocima portala Volim Danilovgrad.
Organizovati zajednicu u kojoj živimo je ni malo lak zadatak, a to je uslov da živimo u boljem svijetu po sve nas. Stoga, na tom teškom i dugom putu, potrebna je volja i odgovornost svih nas. Znanje i neznanje su smjenjivi, ali ono što može biti naš recept jeste konstantna dobra namjera, odgovornost, iskrenost i strast da svi doprinesemo da nam bude ljepše i bolje. Bog nam je dao lijepu, zdravu i bogatu zemlju. Na nama je da se posvetimo toj zemlji i ljudima na njoj.
Comments