Connect with us

Spuž

Intervju Andrea McCcourtney, Bašta Zeta: “Imate prelijepu zemlju sa nevjerovatnim prirodnim resursima. Uživajte, dopustite i svojoj deci da uživaju..”

U Spužu je kreirano pravo malo baštovansko carstvo u kojem zasigurno caruje drugarstvo.

Objavljeno

dana

Foto privatna arhiva, Bašta Zeta

Pratite portal Volim Danilovgrad na Facebook-u, Instagramu i Tviteru.


Permakultura kao način života traži da se angažujemo u zajednici, budemo kreatori i dizajneri prostora koji nas okružuje poštujući resurse i izobilje koje nam priroda daje. Konkretnije kazano misli se na vođenje gazdinstva u skladu sa prirodom odnosno njenim prirodnim poredcima, principima, ciklusima i ekosistemom. Andrea Mekurtni je Amerikanka koja je, sa svojom porodicom, odbrala opštinu Danilovgrad, tačnije Spuž, kao mjesto za život i ako možemo reći i životni poziv. 

Sa Andreom smo razgovarali o konceptu “Bašta Zeta” svojevrsne baštenske zajednice i škole u prirodi za djecu, odluci da se skrase u Spužu ali i njenoj percepciji lokalne zajednice i Crne Gore.

Foto privatna arhiva, Bašta Zeta

Ispričajte nam Vašu priču. Kako ste došli u Crnu Goru i zašto ste odlučili da ostanete u Spužu?

Zdravo, ja sam Andrea, imam 35 godina, Amerikanka sam sa mužem i 4 dječaka koji žive u Spužu u Crnoj Gori. Doselili smo se ovdje pre 9 godina sa hrišćanskom humanitarnom organizacijom pod nazivom OM (Organizacija Milosti). Kad smo došli u Crnu Goru, ja sam imala jednogodišnju i jednomjesečnu bebu. Naša želja je bila da podijelimo ljubav Božiju sa ljudima u Crnoj Gori, ali narednih 8 godina bila sam veoma zaposlena rađanjem djece!

Za to vrijeme učila sam toliko o sebi i mnogo o crnogorskoj kulturi a takođe i ponovno učenje o prirodi i vrtlarstvu u ovoj novoj klimi! Pre oko 6 godina počela sam da sanjam o obrazovnom vrtu za djecu. U Americi sam radila za državnu organizaciju pod nazivom 4H, gde sam pisala obrazovni program o prirodi i bašti i radila programe za školske vrtove, bašte u zajednici i klubove prirode.

Budući da sam bila majka četiri dečaka tokom uspona tehnologije i upotrebe ekrana kod djece, postala sam još strastvenija u njegovanju povezivanja djece sa praktičnim iskustvima u prirodi. Vidjela sam potrebu da ovdje u Crnoj Gori da demonstriram alternativne oblike obrazovanja i slobodnog vremena koji pospješuju fizički, duhovni i intelektualni rast.

Foto privatna arhiva, Bašta Zeta

Sanjala sam o prostoru koji je namijenjen djeci za interakciju sa prirodom i baštovanstvom na kreativan način koji je podsticao emocionalnu i kognitivnu inteligenciju međutim četiri ili pet godina godina Bašta Zeta nije bila ništa drugo do san koji me je bilo sramota da naglas izgovorim!

Otprilike u vrijeme kada sam sanjala o tome kako bi ovaj prostor mogao izgledati, znali smo da želimo kupiti nekretninu u blizini Podgorice. Imati prostor za obrazovni vrt bila je želja, ali iskreno, to se nije poklapalo sa našim budžetom. Tražili smo 4 godine, moleći se da se otvori pravi prostor. U 2019. smo kupili našu trenutnu imovinu. Izgledalo je previše dobro da bi bilo istinito. Novi put se gradio od Podgorice do Danilovgrada, imao je dovoljno prostora za veliku baštu (1500 kvadratnih metara), a bio je na rijeci i imao je 1500 kvadratnih metara šume za uživanje! Tako rijetko u blizini grada!

Pregovori su trajali 18 meseci, ali smo kupili imovinu novembra prošle godine. Naše molitve su uslišene i počeli smo da radimo na baštenskoj zajednici u februaru nadajući se da ćemo je otvoriti na jesen. U tome smo i uspjeli.

Foto privatna arhiva, Bašta Zeta

Da li je permakultura nešto sa čime ste živjeli u inostranstvu ili ste s njom počeli živjeti ovdje u Crnoj Gori?

Omladinska organizacija za koju sam radila u Americi i koja me je obučila za majstora baštovana, naginjala je organskim principima, posebno radu sa dejcom. Ali do prije 5 godina nisam znala za filozofiju permakulture kao načina života.

Bašta Zeta nije samo porodično vlasništvo, već i škola permakulture? Koje aktivnosti pružate lokalnoj zajednici?

Da. Ovu kuću smo kupili posebno da bismo mogli otvoriti obrazovni i društveni vrt za djecu. Naš fokus je povezivanje djece sa prirodnim svijetom kroz interaktivna iskustva, besplatnu igru i kreativno izražavanje.

Trenutno Bašta Zeta ima subotnje vrtne radionice za djecu koje zovemo Garden School. Vrt je otvoren subotom ujutru od 09-12. Čas interaktivnog vrta je od 10-11: 30h.

Naša jesenja sezona je 12 nedelja, od 4. septembra do 20. novembra. Ovog semestra tema je biljni dio koji jedemo. Djeca uče o tome odakle im hrana, fokusirajući se na integralnu hranu. Imamo kratku interaktivnu lekciju sa aktivnostima, zakusku iz bašte, zatim radimo pravi interaktivni posao u bašti, poput sadnje sjemena ili berbe jabuka. Ove nedelje smo razgovarali o tome kako se cvijeće razvilo u plodove, svako dijete je napravilo svoju pitu od jabuka, a mi smo posadili 2 stabla jabuka.

Naš program je besplatan i otvoren za sve starosne grupe. Ali roditelji moraju biti prisutni. Ohrabrujemo porodično iskustvo. Takođe nudimo izlete za školske grupe tokom nedelje. Ovi programi su slični časovima subotom ujutru. Ohrabrujemo djecu da probaju hranu direktno iz bašte, pa je veća vjerovatnoća da će na taj način uživati u voću i povrću. Većina naših proizvoda ide u programe skloništa za hranu u Podgorici. (GTS i Nova Nit).

Foto privatna arhiva, Bašta Zeta

Šta vam se najviše sviđa u Spužu a šta vidite kao njegove nedostatke?

Volimo tempo života i gostoprimstvo u Crnoj Gori. Ali još više volimo naš prelazak u Spuž. Zajednica je tako prijateljska. Morali smo da iskopamo vinovu lozu da napravimo mjesto za zajednički vrt i mislili smo da će nas komšije mrzjeti i osuđivati, sledećeg dana naš komšija je došao i pomogao nam da naučimo najbolji način da ih iskopamo! Volimo zajednicu ovdje u Spužu.

Bili smo tako prijatno iznenađeni što Danilovgrad ima toliko strasti, toliko lokal patriotizma kao i građanskog duha i mnogo ljudi koji strastveno vole svet prirode.

Nedostaci su potpuno prirodni za kulturu ovdje u Crnoj Gori. Oni nisu toliko loši koliko različiti. U Americi imamo veliku vrijednost u recikliranju i održavanju zajedničkih zajedničkih prostora čistim. Ovdje ljudi održavaju svoje kuće besprekorno čistima, ali ne obraćaju mnogo pažnje na održavanje čistim zajedničkih prostora poput parkova i rijeka. Mislim da Crnogorci polako rastu u svijesti da je svijet prirode naše igralište i dar, a ne odlagalište otpada koje treba iskoristiti. Ali teško je promijeniti ovu praksu kada vlada nema resurse da obezbijedi infrastrukturu za ovu vrstu života – poput boljih sistema za smeće i reciklažu i većeg budžeta za razvoj zajedničkog prostora. To je jedan od razloga zašto smo želeli da pomognemo otvaranjem “Bašta Zete” kao zajedničkog prostora za djecu.

Kako je lokalna zajednica prihvatila Baštu Zetu? Gde se ljudi mogu upoznati sa konceptom Bašte Zete?

Bila sam tako zadovoljna reakcijama ljudi lično i na mreži. Čini mi se da raste svijest o ljepoti prirodnog svijeta i prednostima podsticanja naše djece da se povežu sa prirodom. Bašta Zeta se može posjetiti subotom od 9-12h.

Da biste saznali više o nama ili samo pratili naše putovanje, možete nas pratiti ili posetiti našu veb stranicu www.bastazeta.me,  Pratite nas na Instagramu @bastazeta, lajkujte nas na Facebook stranici Bašta Zeta 

Koji su sledeći koraci u razvoju Bašte Zete? Postoji li otvorena mreža ljudi?

Ovo je tako zabavno pitanje! Zaista se radujemo našoj proljećnoj sezoni, ponovo ćemo otvoriti u martu 2022. posle pauze za zimu. Proljećni semestar će biti toliko zabavan jer planiramo da instaliramo pizza vrt i još mnogo toga!

Na proleće bismo željeli da imamo nekoliko baštenskih kreveta koji funkcionišu kao tradicionalni vrt zajednice, gdje porodice iz našeg susjedstva mogu doći i održavati svoju baštu. Naš drugi san je da imamo šumsku školu koja se zove “Šuma Zeta” i koja je više zasnovana na šumovitom dijelu našeg imanja. Ti programi bili bi više fokusirani na prirodu, ekologiju i očuvanje. Mi smo tako mlad program i imamo toliko toga da naučimo. Tek smo počeli da se upoznajemo sa zajednicom ljubitelja prirode ovdje u Danilovgradu i Podgorici koja je već postojala i želeli bismo da nastavimo da se povezujemo sa tim ljudima i organizacijama i povezujemo te programe sa obrazovanjem mladih. Ljudi rade tako neverovatne stvari: Bašta Ecologica na Marezi, moj prijatelj Brit Boone radi na razvoju gradske bašte u Tološkoj šumi, Meditarnski vrt na Gorici, a ima ih još mnogo za koje još ne znam! Mislim da postoji otvorena mreža ljudi koji imaju iste strasti i želje da pomažu jedni drugima i uzbuđena sam zbog budućnosti ovih inicijativa.

Foto privatna arhiva, Bašta Zeta

Permakultura nije samo održiv način poljoprivrede i baštovanstva. To je i način života. Možete li nam reći šta permakultura lično donosi vama i vašoj porodici? Koje su prednosti?

Da! Permakultura je definitivno životna filozofija. Ono što me najviše uzbuđuje u vezi sa permakulturom u ovoj sezoni je nova paradigma koja se ne odnosi na održivost već na regeneraciju. Održivost je sjajna, ali se prilagođava okruženju straha i koristi pravila za zaštitu prirode od ljudi. Permakultura se bavi regeneracijom. To je poštovanje i uživanje  Božjeg obilja kroz prirodu i vraćanje naše uloge u prirodi kao kokreatora i dizajnera. U našoj porodici to znači da pokušavamo da dizajniramo ritmove naše porodice na osnovu obilja i ljubavi, a ne straha. To znači jednostavne stvari poput ljubavi prema književnosti i kreativnog izražavanja, do nedeljnih porodičnih dana, ali sešodnosi i na naše baštenske prakse. Ne prskamo pesticide po našem raštanu jer verujemo da će ih biti dovoljno, čak i ako bube pojedu malo! Volimo hraniti svoje patke grožđem jer se uzdamo u obilje i opskrbu Boga i prirode.

Jeste li možda primijetili da ljudi u lokalnoj zajednici koriste neka od načela permakulture a da ni ne znaju da ih koriste?

Apsolutno. Mnogi ljudi kažu da se permakultura samo vraća autohtonoj poljoprivredi i vidim šta misle pod time. Ekstenzivna i industrijska poljoprivreda definitivno je promijenila način na koji se ljudi bave poljoprivredom u cijelom svijetu, ali ako dublje istražite, moći ćete otkriti da svaka kultura ima način interakcije s prirodom zasnovan na dizajnu i regeneraciji. Ovo čak nismo ni zagrebali po površini, još uvijek imamo toliko toga da naučimo od Crnogoraca.

Šta bi bila poruka za naše čitaoce?

Imate prelijepu zemlju sa nevjerovatnim prirodnim resursima. Uživajte, dopustite i svojoj deci da uživaju, a ako vam trebaju ideje o tome kako da počnete da njegujete vezu svog deteta sa prirodom, posjetite Bašta Zetu!

Ostavite komentar

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Required fields are marked *

Izbori 2022

Spužu potrebna promjena iz korijena

Objavljeno

dana

By

Politički marketing

Pratite portal Volim Danilovgrad na Facebook-u, Instagramu i Tviteru.


Spuž, nekadašnje industrijsko mjesto, je decenijama najbolji pokazatelj ekonomskog sunovrata opštine Danilovgrad do čega je dovela loša ekonomska politika vodeće partije u našem gradu.

Nekada industrijsko mjesto, u kome su ljudi radili i stvarali porodice, stoji kao spomenik i podsjetnik za neka bolja vremena u Spužu.

Iako je važio za industrijsku zonu, stariji mještani se rado sjećaju postojanja Doma kulture, koji je okupljao omladinu, no nažalost mlađi naraštaji se ne sjećaju ovih vremena, jer je u Spužu ugašeno mnogo toga sto je bilo vrijedno i na ponos mjestanima.

Deceniju unazad jedina društvena aktivnost koja se odvijala u Spužu jeste manifestacija Spuško ljeto. Ona je brojala stotine posjetilaca iz različitih gradova Crne Gore, no taj broj je uveliko opao zahvaljujući lošoj organizaciji, a Spuškom ljetu su ostali vjerni samo Spužani.

Spuž

Neprepoznavanje istorijskog značaja i turističkog potencijala Spuške glavice su zabrinjavajući. No, opet govorimo o neodgovornom i bahatom ponašanju lokalne samouprave, koja u kulturno – istorijskom spomeniku, kakva je Spuška glavica, ne vidi ništa vrijedno značaja, čak ni toliko da se obezbijedi staza kojom bi se bezbijedno moglo doći do nje.

Mi, Spužanke i Spužani da bi obavili svakodnevne aktivnosti, poput podizanje plate, moramo ici u Danilovgrad ili u Podgoricu, jer u Spužu nemamo čak ni bankomat.

Iz svega gore pomenutog jasno je da je odnos koji institucije opštine Danilovgrad, imaju prema Spužu i mještanima Spuža osvetnički.

Vrijeme je da se taj odnos promijeni potrebni su nam ljudi koji će naš Spuž voditi na najbolji mogući način, bez tema koje nas dijele.
Pokret Evropa sad za Danilovgrad, radiće iskreno u interesu Spuža i mještana Spuža.

Podrška od mještana Spuža sa okolinom koja nam svakodnevno raste, garant je da smo na pravom putu i da ciljeve koje smo postavili jesu dostižni.

Naime, iz gore navedenog se jasno ukazuje na činjenicu da je Spužu potrebna promjena iz korijena. U četvorogodišnjem mandatu kada budemo nosioci vlasti u Danilovgradu dio lokalnih institucija ćemo prebaciti baš u prostorije Mjesne zajednice Spuž koja praktično ne postoji. Uz administrativno priblizavanje institucija mještanima Spuža plan koji je ostvarljiv je svakako i obezbjedjivanje dvadestčetvoročasovnog patroliranja vozila policije, vatrogasnog vozila, valorizacije turističke ponude kroz medjunarodne projekte i brendiranje Spuškog ljeta i Spuške glavice kao autentične turističke ponude ne samo Danilovgrada i Spuža, već cijele Crne Gore pod okriljem Nacionalne turističke organizacije.

Pozivam sve Spužane i Danilovgrađane da na izborima 23. oktobra podignute glave za našu opštinu, a prije svega zaboravljeni Spuž zaokruže broj 4.

Piše: Manja Begović, politikolog, kandidat za odbornika sa liste Evropa SAD! Za Danilovgrad!

NASTAVI SA ČITANJEM

Mjesta i znamenitosti

Prilog kulturnoj istoriji Spuške kapetanije

Objavljeno

dana

By

Pratite portal Volim Danilovgrad na Facebook-u, Instagramu i Tviteru.


Najčešći oblik tadašnjih kuća bile su „tvrde kule“, građene od kamena, koje su korišćene i kao objekti za stanovanje, a istovremeno su služile i u vojne svrhe. Na njima su bile izgrađene puškarnice, a gornji dio je mogao biti sagrađen od drveta i u njemu se obično stanovalo.

Istorijski dokumenti pominju nekoliko „tvrdih kula“ u Spužu koje su bile izgrađene van bedema koji su opasivali gradsko utvrđenje. Tri jake kule podignute u Zagradu štitile su sjeverne strane Spuža, a bile su izgrađene na mjestu današnjih kuća Savovića, Jovovića i Saveljića.

Jedna usamljena kula bila je smještena usred polja, na udaljenosti oko 2 km od grada, istočno između Spuža i Gradine Martinićke.

Blizu obale Zete, prema granici plemena Pipera, takođe je postojala kula. Bogati spuški posjednici su na području Bjelopavlića imali više kula koje su služile kao ambari u kojima je smještan dohodak sa imanja.

U selu Kujava je postojala kula koju je podigao Ali-aga Burazerović. Zvali su je Burazerovića kula. Ali-aga je u njoj živio i sakupljao dohodak sa zemlje.

Po crtežu M. K. Gravira Camarkij: Tursko utvrđenje Spuž

Uspon naselja u građevinskom smislu praćen je i izgradnjom vjerskih objekata, a ne samo onih koji su bili namijenjeni vojnim potrebama. Među vjerskim objektima posebno mjesto pridavano je džamijama kao bogomoljama. Prva džamija izgrađena je u Spužu 1704. godine  i dobila je ime sultana Ahmeda III koji je tada upravljao Carstvom. Džamija je bila izgrađena ispod Spuške glavice u njenom podnožju, na lokalitetu koji se danas nalazi preko mosta na rijeci Zeti na udaljenosti od oko 50 m.8 Kako je vojna posada tvrđave Spuž bila mnogobrojna, a sudeći i prema činjenici da je džamija bila podignuta u okviru gradskih zidina, slobodno bi se moglo zaključiti da je ona u početku najviše služila članovima vojnog garnizona, kako bi uspješno mogli obavljati vjerske dužnosti. Kasnije, sa porastom broja civilnog stanovništva, namaze su u njoj mogli obavljati i ostali građani Spuža.

Izgradnja džamije podrazumijevala je da ona mora imati i svoje službenike – hatibe (visoko pobožne ljude koji su se starali o sprovođenju svih propisa koje je nalagao šerijat), mutavelije (starali su se oko utroška novca, održavali su objekat raznim opravkama i sl.), imama (vjerski obrazovani ljudi – službenici koji su bili vrlo ugledni i povjerljivi među džematlijama i koji su ih predvodili u vjerskim radnjama, molitvama), mujezina (službenik koji je predvodio vjernike
u namazu i koji se prvi oglašavao sa munare ezanom (pozivom) na molitvu), kajima (lice koje se staralo o higijeni u džamijskom zdanju) i druge službenike.

Prema raspoloživim podacima može se reći da su službenici Sultan Ahmedove džamije u Spužu primali platu iz državne blagajne, jer pomenuta džamija u početku nije imala svoj vakuf. Interesantno je dodati da se zdanje Sultan Ahmedove džamije dugo održalo u Spužu i negdje do 1938. godine bio je očuvan i džamijski krov, koga nije bilo 1939. godine, ali je uz džamiju bio još uvijek dobro očuvan minaret.

Snimak jedne od spuških džamija napravio je austro-ugarski vojnik Mlakar, 1917. godine. Snimak džamije objavio je i Đuro Laković u knjizi „Spuž na Glavici i oko nje“.

Autor pomenute monografije se u tekstu ispod fotografije ne izjašnjava o kojoj džamiji bi moglo biti riječi. Preostaje nam da sami ukažemo na nekoliko detalja. Naime, na snimku se jasno vidi da je džamija bila smještena neposredno ispod Glavice, i da 1917. godine nije imala krova, ali da je njen minaret još uvijek bio u dobrom stanju. Takođe se u pozadini mogu vidjeti i ostaci zidova spuške tvrđave. Alija Nametak je ukazao da je prema njegovim proučavanjima 1938. godine Sultan Ahmedova džamija imala krov koga nije bilo naredne, 1939. godine, ali da se minaret i poslije toga dugo održao. Da li je u periodu od 1917, kada je napravljen priloženi snimak, pa do 1938. godine dolazilo
do obnavljanja džamijskog krova, posebno je pitanje. Kažemo to iz razloga što je u međuratnom periodu u Spužu živjelo nekoliko muslimanskih porodica, koje su, moguće, obnovile krov i vodile računa o svojoj bogomolji.

Značajan sakralni objekat podignut u Spužu je Husein-agina džamija, koja je zadužbina Husein-age Mećikukića, po kome i nosi ime.

Ona je podignuta prije 1723. godine na mjestu zvanom Ada, zapadno od puta prema Martinićima. Prema pisanju Alije Nametka, na zidu džamije koja je 1939. godine bila bez krova, uz dobro očuvani minaret, mogla se još uvijek prepoznati uklesana „rub-tahta“ i natpis s imenom „Ahmed Muhtar Brusevi“ i godina 1286/1869-70.

Vjerovatno se radi o tome da je pomenuti „Brusevi“ moguće izvršio neke popravke ili dogradnju na samom objektu, o čemu je ostavio svjedočanstvo u vidu kratkog pomena u obliku imena i godinu kada je to uradio. Husein-agina džamija je kao vakuf imala neke stambene objekte, koji su se nalazili u samom Spužu.

Radi se zapravo o konacima čiji su vlasnici bili članovi kapetanske porodice Mećikukić, a koji su se nalazili neposredno naspram džamije.

Džamija je u toku Drugog svjetskog rata u potpunosti porušena, a na njenom mjestu podignut je privatni stambeni objekat.

Treća spuška džamija bila je podignuta na lijevoj obali Zete, na udaljenosti od oko 200 m zapadno od ulaza na most, ispod puta prema Martinićima, između mahale Derdemez i Bećirovića mahale. Za sada ne postoje pisani podaci koji bi ukazali na to ko je podigao ovaj objekat, da li je on imao svoj vakuf i druge nepokretnosti. Interesantno je pomenuti da mjesto na kome je bila podignuta ova džamija mještani Spuža i danas zovu „džamija“. Takođe je karakteristično istaći da taj dio zemljišta, na kome i danas postoje ostaci zidina ove džamije, nije ni u čijem vlasništvu.

Godine 1939. nije imala ni krova ni minareta.

U okolini Spuža, u selu Grliću u Kosovom Lugu, oko 1920. godine u koritu Zete, bio je vidan klačni zid neke stare zgrade koja se urušila usljed odronjavanja obale. Narod je to mjesto zvao (H)Odžina mahala, a za urušeni objekat se govorilo da je to ostatak džamije.

 Međutim, pisani izvori za sada ne pružaju pouzdane dokaze o navedenom, tako da se sa sigurnošću ne može konstatovati ko je bio graditelj ove džamije, ko su bili njeni službenici, što su bili njeni vakufi itd.

Prema pretpostavkama Bajra Agovića, s obzirom na to da je Grlić bio agaluk spuškog dizdara, moglo bi se pretpostaviti da je pomenuta džamija bila njegova zadužbina, prvjenstveno namijenjena vjerskim potrebama muslimanskog stanovništva nastanjenog u tom mjestu.

 

Nastaviće se…

NASTAVI SA ČITANJEM

Danilovgrad
Ведро
06:5016:12 CET
Осећај: 6°C
Ветар: 13km/h N
Влажност: 53%
Притисак: 1022.01mbar
УВ индекс: 0
УтоСреЧет
13/5°C
13/7°C
13/8°C

Facebook

Najčitanije

[wcepe_products recent=true order='desc' number='4' columns='4' hide='rating,onsale' button='Vidi artikal']