By Ovog puta razgovarali smo sa Sarom Simonović, talentovanom fudbalerkom. Sara je govorila o svom sportskom putu – od prvih pasova s braćom i drugovima do profesionalne karijere u Mađarskoj i dresa reprezentacije Crne Gore. Otkrila nam je kako su izgledali njeni fudbalski počeci u Crnoj Gori, ali i kako je doživjela prelazak u inostrane lige.
Saznaćete kako se fudbal u Mađarskoj razlikuje od onog u Crnoj Gori, koji su joj najdraži trenuci u dresu reprezentacije, kao i koji bi klub i saigrača iz fudbalske istorije izabrala za utakmicu iz snova. Pored sportskih tema, Sara govori i o podršci koju sportisti dobijaju u Crnoj Gori, kako vidi budućnost ženskog fudbala kod nas, ali i gdje sebe vidi u godinama koje dolaze.
Ne propustite priču o ambicioznoj mladoj fudbalerki koja svojim talentom i radom gradi ime na međunarodnoj sceni!
Sara Simonović, Foto Privatna arhiva
Kako si se odlučila za fudbal i kakvi su bili tvoji počeci u ovom sportu? Da li nas možeš upoznati sa svojoj dosadašnjom karijerom?
Pa za fudbal sam se odlučila mogu reći kao i svaka djevojčica, igra sa braćom i društvom me je zaljubila u taj sport. Često sam zajedno sa njima pratila i gledala utakmice, pratila starijeg brata kako igra. Pa kao i svaki početak, moj početak je bio težak. Porodica nije u početku bila za to da pocnem da treniram fudbal, posebno jer još uvijek nije postojao ženski klub i prosto sam morala da počnem da treniram sa dječacima. Fudbal sam počela da treniram sa 12 godina u muški klub Zora, nedugo nakon toga sam prešla u ŽFK Palma i to mi je bio prvi ženski klub, kasnije sam bila član i ŽFK Mladosti i ŽFK Danilovgrad, posle par godina zadužila sam dres najboljeg kluba Budućnosti iz Podgorice i to mi je zaista najljepši period u karijeri. Posle Budućnosti napravila sam prvi inostrani korak i bila član srpskog kluba Radnički 1923 iz Kragujevca, u kojem sam provela zaista lijepih godinu dana. Od ljeta 2024. sam član mađarskog kluba Szent Mihaly.
Kako si reagovala kada si dobila poziv da igraš u Mađarskoj? Kakva su tvoja iskustva u tamošnjoj ligi?
Iskreno, bila sam jako srećna, i znala sam da se isplatio sav trud i posvećenost koju sam dala za fudbal. Razlika je dosta vidljiva sto se tiče fudbala u Crnoj Gori, Srbiji gdje sam i igrala, i trebalo mi je i vremena da se naviknem na brži fudbal. Fudbal u Mađarskoj je brz, dosta se agresivnije i jednostavnije igra, za sada sam stvarno zadovoljna, lijepo sam se uklopila u klubu, postigla sam 2 gola i zaista mi prija sredina.
Sara Simonović, Foto Privatna arhiva
Po čemu se najviše razlikuje fudbal u Mađarskoj u odnosu na Crnu Goru?
Fudbal u Crnoj Gori i Mađarskoj se znatno razlikuje. U Mađarskoj se fudbal igra jako brzo i jednostavno, ima jako više duela, i jako je neizvjesno što se tiče ekipa, odnosno svaka ekipa može da dobije svakog, što nije slučaj u Crnoj Gori. U Crnoj Gori još uvijek smo da kažem na početku, fudbal je još uvijek u usponu, ali mogu reći da je dosta bolje stanje, da postoji više klubova nego što je ranije slučaj bio, i sve više djevojčica trenira fudbal sto me jako raduje. Iskreno mislim da će kroz par godina dobrim ulaganjem i promovisanjem ženski fudbal u Crnoj Gori dostići još veći nivo.
Kakav je osećaj nositi dres reprezentacije Crne Gore i koji ti je najdraži trenutak u nacionalnom timu?
Nositi dres naše reprezentacije je zaista velika privilegija i čast. San svakog sportiste jeste da brani boje svoje države i igra za reprezentaciju. Osjećaj je izvandredan i neopisiv, zaista bih voljela da svako na trenutak doživi i osjeti tako nešto. Što se tiče najdražeg trenutaka izdvojila bih dva, prvi jeste derbi protiv Danske za našu najbolju žensku selekciju prije 3 godine, a drugi jeste prvenac za naš najbolji tim protiv Makedonije, i to mi je zaista najdraži a i mogu reći najljepši gol, ali se nadam da će ih biti još sličnih kao ovaj.
Sara Simonović, Foto Privatna arhiva
Da možeš da izabereš bilo kog saigrača ili saigračicu iz istorije fudbala da odigrate jedan meč zajedno, ko bi to bio i zašto?
Izabrala bih defintivno Luku Modrića. Igramo na istoj poziciji, tako da njegov stil igre jako volim da gledam, i prosto je uživanje gledati ga dok igra. Pravi je lider na terenu.
Da možeš da igraš u bilo kom klubu na svijetu, koji bi to bio i šta te najviše privlači kod njega?Pa to bi bio Chelsea, sviđa mi se njihov taktički stil igre. To je jedan od najvećih evropskih klubova.
Sara Simonović, Foto Privatna arhiva
Kao mlada sportistkinja, da li si osjetila podršku društva i institucija u Crnoj Gori? Koliko je ta podrška važna za razvoj sportista?
Podrška još uvijek nije na visokom nivou, utakmice na stadionu još uvijek nisu praćene onako kako bi trebalo da budu, na primjer kao što je u drugim evropskim državama, ali vjerujem da će u budućnosti to biti još bolje. Mogu reći da smo medijski dosta praćenije nego ranije, sve više ljudi je čulo za nas, i prati naše rezultate i uspjehe. Naravno nama sportistima jako puno znači podrška navijača, ljudi za naš razvoj i predstavlja nam veliki vjetar u leđa.
Sara Simonović, Foto Privatna arhiva
Kada uporediš Crnu Goru i Mađarsku, šta misliš da kod nas nedostaje u pogledu podrške mladim sportistima? Da li u Mađarskoj vidiš neke dobre primjere koje bismo mogli primijeniti?
Stanje u mađarskim klubovima je dosta bolje. Dosta se ulaže u djevojke, sve je na mnogo većem i profesionalnijem nivou. Od najmlađih generacija pa sve do seniorki se vodi zaista računa o svemu. Mađarska je inače liga sa profesionalnim ugovorima, što je i te kako značajno za nas igračice.
Processed with VSCO with dog3 preset
Koja je tvoja prva asocijacija na Danilovgrad i da li možeš izdvojiti jedno mjesto u njemu kao svoj najdraži kutak?
Što se tiče Danilovgrada, svoje srednjoškolske dane sam provela u Gimnaziji Petar I Petrovic Njegoš, jako sam ponosna što sam bila njihov đak, stekla sam puno društva, sa kojima sam i dalje u kontaktu, i zaista imam jako lijepe i nezaboravne uspomene. Često tokom pauze idem da treniram na stadionu Iskre i to je mogu reći moj najdraži kutak. Moja prva i najbitnija asocijacija jeste definitivno moja porodica.
Da li svoju budućnost vidiš u Crnoj Gori ili tvoji planovi ipak bivaju orjentisani ka inostranstvu?
Pa trenutno svoju blisku budućnost ne vidim još uvijek u Crnoj Gori. Orjentisana sam ka inostranstvu sto se fudbala tiče, a što se školovanja tiče fakultet završavam u Crnoj Gori. Voljela bih da zaigram za još veći klub i da naravno osjetim drugačiji stil igre i fudbal u drugim zelijama.
Comments