Društvo
Ko je upravljao Danilovgradom između dva svjetska rata: Devet opština i niz sreskih načelnika
Kraj Prvog svjetskog rata donio je velike političke promjene u Crnoj Gori, a Danilovgrad i Bjelopavlići našli su se u središtu procesa uspostavljanja nove vlasti. Pored promjene državnog okvira, prve poslijeratne godine obilježili su sukobi pristalica bezuslovnog ujedinjenja sa Srbijom i onih koji su se zalagali za očuvanje crnogorske državnosti.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca proglašena je 1. decembra 1918. godine. Tome je prethodila Podgorička skupština, održana od 11. do 16. novembra, na kojoj je proglašeno bezuslovno ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom. Taj proces izazvao je političke podjele koje su obilježile i naredne godine.
Agica Lakić na čelu oslobođenog Danilovgrada
Prema rukopisnoj zaostavštini Agice Lakića, koju analizira istoričar Nikola Babić u radu „Danilovgrad u međuratnom periodu (1918–1941)“, početkom oktobra 1918. austrougarske snage napustile su položaje na lijevoj obali Zete i povukle se prema Danilovgradu.
Lakić je 8. oktobra u manastiru Ždrebaonik sazvao odbor od 26 uglednih ljudi iz Bjelopavlića. Za predsjednika odbora određen je serdar Jagoš Radović, dok je Lakić izabran za potpredsjednika. Jedan od ciljeva okupljanja bio je da se nakon povlačenja austrougarskih trupa spriječe međusobni obračuni, ubistva i pljačke.
U svojim memoarima Lakić navodi da su austrougarske trupe 19. oktobra 1918. napustile Danilovgrad i okolinu, povlačeći se prema Čevu. Istog dana stigao je u grad sa određenim brojem vojnika, koje je rasporedio na važnijim mjestima radi održavanja reda.
Prema njegovom svjedočenju, srpski potpukovnik Svetislav Simović naredbom od 22. oktobra imenovao ga je za „komandanta mjesta“ u Danilovgradu. Lakić je potom organizovao službe i postavio magacionere, pisare, policiju i stražare. Tu dužnost, prema vlastitom zapisu, obavljao je do 21. juna 1919. godine.
Danilovgradski srez je nakon administrativne reforme 1922. godine obuhvatao devet opština, dok su se na čelu sreza smjenjivali državni činovnici koje su imenovale više vlasti. Promjene su uslijedile i nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra 1929. godine.
U prvim godinama nakon Prvog svjetskog rata, od 1918. do 1922, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca imala je privremeno administrativno uređenje. U tom periodu na čelu crnogorske oblasti, kao povjerenik Kraljevske vlade, bio je Ivan Ivo-Lola Pavićević, porijeklom iz Bjelopavlića, koji je tu funkciju obavljao do 1922. godine.
Uredbom o podjeli zemlje na oblasti iz 1922. godine formirane su 33 upravne oblasti. Danilovgradski srez pripao je Podgoričkom okrugu u okviru Zetske oblasti, a prostirao se na 595 kvadratnih kilometara.
Srez je obuhvatao devet opština: Danilovgradsku, sa sjedištem u Danilovgradu; Vražegrmsku, sa sjedištem u Boronjini; Zagaračku, sa sjedištem u Povrhpolju; Jelenačku, sa sjedištem u Sigama; Kosovolušku, sa sjedištem u Kosovom Lugu; Komansku, sa sjedištem u Crvenoj Paprati; Orjelučku, sa sjedištem u Frutku; Pavkovićku, sa sjedištem u Rsojevićima; i Spušku, sa sjedištem u Spužu.

Ko je bio na čelu Danilovgradskog sreza?
Prema radu istoričara Nikole Babića „Danilovgrad u međuratnom periodu (1918–1941)“, prvi sreski načelnik bio je Đorđije Mijušković, koji je tu funkciju obavljao 1919. i 1920. godine.
Naslijedio ga je Ivan Brajović, na čelu sreza od 1920. do 1922. godine. Nakon njega funkciju je preuzeo Ljubomir Damjanović, koji je bio načelnik naredne dvije godine. Potom je postavljen Vuksan Gojković, koji je na toj funkciji ostao do 1926. godine. Naslijedio ga je Boško Lakić, posljednji načelnik u periodu Zetske oblasti.
Nakon što je kralj Aleksandar Karađorđević 6. januara 1929. godine uveo diktaturu, a iste godine država podijeljena na banovine, uspostavljeno je novo administrativno uređenje. Formirana je Zetska banovina sa sjedištem na Cetinju. Ban je imenovao sreske načelnike, a oni predsjednike opština.

Posjeta kralja Aleksandra Karađorđevića Danilovgradu 1934. godine pred polazak u Francusku.
Predsjednik opštine Boško Velašević poželio mu je dobrodošlicu
U Danilovgradskom srezu tada je došlo i do promjene broja opština: dotadašnja Danilovgradska opština podijeljena je na Danilovgradsku opštinu (varoš) i Danilovgradsku opštinu (okolina), dok su ostale opštine ostale nepromijenjene do 1941. godine.
Na čelu sreza do 1936. godine smjenjivali su se Radisav Milošević i ponovo Đorđije Mijušković. Nakon njih načelnik je bio Milovan Ilić, do 1938. godine, kada je smijenjen nakon nasilnih demonstracija komunističke omladine. Posljednji sreski načelnik bio je Mile Bakić, koji je tu funkciju obavljao do 1941. godine i početka Drugog svjetskog rata.
Važno je naglasiti da su sreski načelnici bili predstavnici državne uprave, a ne predsjednici opštine u današnjem smislu. Spisak sreskih načelnika zato ne predstavlja i potpun spisak ljudi koji su bili na čelu same Danilovgradske opštine.
Pregled sreskih načelnika
| Ime i prezime | Period prema radu Nikole Babića |
|---|---|
| Đorđije Mijušković | 1919–1920. |
| Ivan Brajović | 1920–1922. |
| Ljubomir Damjanović | Naredne dvije godine, približno 1922–1924. |
| Vuksan Gojković | Do 1926. |
| Boško Lakić | Posljednji načelnik u periodu Zetske oblasti; tačne godine nijesu navedene |
| Radisav Milošević | U periodu do 1936; tačan mandat nije preciziran |
| Đorđije Mijušković | Ponovo na čelu sreza u periodu do 1936; tačan mandat nije preciziran |
| Milovan Ilić | Do 1938. |
| Mile Bakić |
Od 1938. do 1941. |




