Danilovgradski kraj jedan je od ključnih potencijala za razvoj crnogorske poljoprivrede. Plodna zemlja, pogodna klima i „živa voda“, samo su neke od prednosti koje ovo podneblje čine pravim rajem za poljoprivrednike. Kao što je teško zamisliti prosječnu danilovgradsku kuću bez bašte u dvorištu, tako je teško zamislivo naći baštu u kojoj nije posađen krompir.


Krompir u Crnoj Gori predstavlja kulturološku vertikalu. Ona datira od 18. vijeka, kada je Petar I  na svom povratku iz Rusije svratio do Trsta, gdje je kupio „dvije kašete krtole“ i donio ih na Cetinje. U tom periodu bilo je tvrdo ukorijenjeno mišljenje da se iz zemlje ništa ne smije konzumirati, jer se „u zemlju polažu samo mrtvi“. Doneseno sjeme predstavljeno je kao „ruska krtola“, kako bi ga narod što prije i bolje prihvatio. Širenjem krompira poboljšan je život lokalnog stanovništva. Zbog svojih hranljivih karakteristika i prehrambenog značaja vrlo brzo ponio je epitet „sirotinjske majke“, kao spasonosan izvor hrane. Za jako kratko vrijeme postao je najpopularnija poljoprivredna kultura, a taj status laskavo nosi sve do današnjeg dana.

Riviera Foto Darko Popović

Kako kroz Crnu Goru, tako i u pipersko-bjelopavlićkom kraju, sadnja krompira je tradicija. Inventarizacijom, koja je izvršena sredinom 50-ih godina prošlog vijeka, utvrđeno je 8 lokalnih sorti i to: pitomi tj. ruski krompir, rani žuti, rani bijeli, žuti kasni, bijeli kasni, italijanski, naški krompir i švabica. Tehnološkim razvojem Evrope i svijeta u oblasti poljorpivrede, mnoga sjemena našla su se i na našem tržištu, a samim tim i u „razorima“ piperskih i bjelopavlićkih bašta. Najzastupljenije sorte su: kenebek, agria, karera, kondor, kleopatra i dezire.

Dilema nastaje onog momenta kada, zbog uslova, ljudi koji tek planiraju sadnju, ne mogu da se odluče da li žele vrste koje rađaju ranije ili kasnije. Ono što umnogome može pomoći u razrješenju te misterije jeste – da li imate uslova za navodnjavanje? Ovih dana u pipersko-bjelopavlićkom kraju krompir se uveliko vadi. Zato se u ovom periodu najbolje vidi da li je izbor sjemena bio pravi. Da o svemu ovome treba misliti na vrijeme, svjedoči Ranko Marković, iz Stijene Piperske. Njegovo mišljenje je da stanovnici mjesta koja nemaju stabilno vodosnabdijevanje, kao što su gradski vodovod, „bistijerne“ ili  „ublove“, trebali bi razmišljati o sjemenima koja se ranije vade.

„Kada sam počeo sa obrađivanjem svoje bašte sadio sam kenebek. On dolazi kasnije i četvoromjesečar je. Manje-više, svi u Pipere su ga sadili, pa sam ga, linijom manjeg otpora, iz navike, kupovao i ja„ kazao je Ranko.

Krompir sa Glavice Foto Darko Popović

Stijena Piperska oskudijeva u vodi. Naročito u mjesecima kada je krompiru najviše potrebna. Zato je prinos slabiji, pa je on na nagovor zetova, koji imaju imanja u Piperima i Bjelopavlićima, počeo saditi  rivijeru – srednje ranu sortu.

Slično Ranku misli i Darko Popović, sa Glavice u Bjelopavlićima, koji takođe sadi rivieru. Prema njegovim riječima, u uslovima koji vladaju u tom kraju, tromjesečar je najbolja opcija, zato što može da se sadi dva puta u toku godine.

„Zbog sve toplijih jeseni, krompir se može saditi dva puta. Uslovi sadnje su veoma teški, zato što je predio Glavice jako sušan, zbog čega se sa zalivanjem počinje već u aprilu.

Darko dodaje i da je ove godine jako zadovoljan prinosom. Krompir sađen u potpuno organskim uslovima nije imao nikakve bolesti, „čak ni zlaticu“, a od 10

kilograma dobio je 50, što je, kako kaže, sasvim dovoljno za njegovo domaćinstvo.

Sa druge strane, Aleksandar Novović iz NVO „Eco logic“, preferira planinske vrste krompira. Zbog toga i sjeme kupuje „na potezu oko Grahova“.  Na svom imanju ima manji procenat površine pod krompirom, a ove godine je sadio kenebek – srednje kasnu sortu, koja raste od tri do četiri mjeseca. Uz njega, probao je i agriu, koja je takođe srednje kasna sorta. Ona je dobra  za sađenje u slami, koja štiti od visokih temperatura i omogućava zdrav rast krompira, a i dobar prihod. Tržište mu često određuje odabir sorte, jer neke godine dođu nove, a nekad jednostavno zakasni sa kupovinom, tako da ni jedne godine ne koristi istu.

Aleksandar Novović
Aleksandar Novović Privatna arhiva

Poput Ranka i Darka, i Aleksandar je mišljenja da su tromjesečari bolji izbor, u odnosu na kasnije sorte, jer dolaze ranije.

„Kod nas ni sa kasnim ne bi bio problem, jer nemamo jake zime, pa bi isti mogao da se sadi ranije, a krompir trpi normalne zime. Kod nas sadnu sezonu uslovljavaju kiše, a ne zima. To može biti problem, jer se u nekim dijelovima Bjelopavlića mogu zadržati poplave. Zbog toga su rane sorte dobro rješenje.“, kazao je Novović.

Na osnovu iskustva naših sagovornika, koji ovih dana uveliko vade svoj krompir, može se donijeti zaključak da ranijim sortama najbolje pogoduju niži predjeli, dok sortama koje dolaze kasnije pogoduje planina. Na taj način stvara se idealna raspodjela u iskorištavanju poljoprivrednih potencijala pipersko-bjelopavlićkog okruga.

Piše: Milovan Marković