Connect with us

Savjeti

Krtolu vadi čim „zasuši”

Danilovgradski kraj jedan je od ključnih potencijala za razvoj crnogorske poljoprivrede. Plodna zemlja, pogodna klima i „živa voda“, samo su neke od prednosti koje ovo podneblje čine pravim rajem za poljoprivrednike. Kao što je teško zamisliti prosječnu danilovgradsku kuću bez bašte u dvorištu, tako je teško zamislivo naći baštu u kojoj nije posađen krompir.


Krompir u Crnoj Gori predstavlja kulturološku vertikalu. Ona datira od 18. vijeka, kada je Petar I  na svom povratku iz Rusije svratio do Trsta, gdje je kupio „dvije kašete krtole“ i donio ih na Cetinje. U tom periodu bilo je tvrdo ukorijenjeno mišljenje da se iz zemlje ništa ne smije konzumirati, jer se „u zemlju polažu samo mrtvi“. Doneseno sjeme predstavljeno je kao „ruska krtola“, kako bi ga narod što prije i bolje prihvatio. Širenjem krompira poboljšan je život lokalnog stanovništva. Zbog svojih hranljivih karakteristika i prehrambenog značaja vrlo brzo ponio je epitet „sirotinjske majke“, kao spasonosan izvor hrane. Za jako kratko vrijeme postao je najpopularnija poljoprivredna kultura, a taj status laskavo nosi sve do današnjeg dana.

Riviera Foto Darko Popović

Kako kroz Crnu Goru, tako i u pipersko-bjelopavlićkom kraju, sadnja krompira je tradicija. Inventarizacijom, koja je izvršena sredinom 50-ih godina prošlog vijeka, utvrđeno je 8 lokalnih sorti i to: pitomi tj. ruski krompir, rani žuti, rani bijeli, žuti kasni, bijeli kasni, italijanski, naški krompir i švabica. Tehnološkim razvojem Evrope i svijeta u oblasti poljorpivrede, mnoga sjemena našla su se i na našem tržištu, a samim tim i u „razorima“ piperskih i bjelopavlićkih bašta. Najzastupljenije sorte su: kenebek, agria, karera, kondor, kleopatra i dezire.

Dilema nastaje onog momenta kada, zbog uslova, ljudi koji tek planiraju sadnju, ne mogu da se odluče da li žele vrste koje rađaju ranije ili kasnije. Ono što umnogome može pomoći u razrješenju te misterije jeste – da li imate uslova za navodnjavanje? Ovih dana u pipersko-bjelopavlićkom kraju krompir se uveliko vadi. Zato se u ovom periodu najbolje vidi da li je izbor sjemena bio pravi. Da o svemu ovome treba misliti na vrijeme, svjedoči Ranko Marković, iz Stijene Piperske. Njegovo mišljenje je da stanovnici mjesta koja nemaju stabilno vodosnabdijevanje, kao što su gradski vodovod, „bistijerne“ ili  „ublove“, trebali bi razmišljati o sjemenima koja se ranije vade.

„Kada sam počeo sa obrađivanjem svoje bašte sadio sam kenebek. On dolazi kasnije i četvoromjesečar je. Manje-više, svi u Pipere su ga sadili, pa sam ga, linijom manjeg otpora, iz navike, kupovao i ja„ kazao je Ranko.

Krompir sa Glavice Foto Darko Popović

Stijena Piperska oskudijeva u vodi. Naročito u mjesecima kada je krompiru najviše potrebna. Zato je prinos slabiji, pa je on na nagovor zetova, koji imaju imanja u Piperima i Bjelopavlićima, počeo saditi  rivijeru – srednje ranu sortu.

Slično Ranku misli i Darko Popović, sa Glavice u Bjelopavlićima, koji takođe sadi rivieru. Prema njegovim riječima, u uslovima koji vladaju u tom kraju, tromjesečar je najbolja opcija, zato što može da se sadi dva puta u toku godine.

„Zbog sve toplijih jeseni, krompir se može saditi dva puta. Uslovi sadnje su veoma teški, zato što je predio Glavice jako sušan, zbog čega se sa zalivanjem počinje već u aprilu.

Darko dodaje i da je ove godine jako zadovoljan prinosom. Krompir sađen u potpuno organskim uslovima nije imao nikakve bolesti, „čak ni zlaticu“, a od 10

kilograma dobio je 50, što je, kako kaže, sasvim dovoljno za njegovo domaćinstvo.

Sa druge strane, Aleksandar Novović iz NVO „Eco logic“, preferira planinske vrste krompira. Zbog toga i sjeme kupuje „na potezu oko Grahova“.  Na svom imanju ima manji procenat površine pod krompirom, a ove godine je sadio kenebek – srednje kasnu sortu, koja raste od tri do četiri mjeseca. Uz njega, probao je i agriu, koja je takođe srednje kasna sorta. Ona je dobra  za sađenje u slami, koja štiti od visokih temperatura i omogućava zdrav rast krompira, a i dobar prihod. Tržište mu često određuje odabir sorte, jer neke godine dođu nove, a nekad jednostavno zakasni sa kupovinom, tako da ni jedne godine ne koristi istu.

Aleksandar Novović

Aleksandar Novović Privatna arhiva

Poput Ranka i Darka, i Aleksandar je mišljenja da su tromjesečari bolji izbor, u odnosu na kasnije sorte, jer dolaze ranije.

„Kod nas ni sa kasnim ne bi bio problem, jer nemamo jake zime, pa bi isti mogao da se sadi ranije, a krompir trpi normalne zime. Kod nas sadnu sezonu uslovljavaju kiše, a ne zima. To može biti problem, jer se u nekim dijelovima Bjelopavlića mogu zadržati poplave. Zbog toga su rane sorte dobro rješenje.“, kazao je Novović.

Na osnovu iskustva naših sagovornika, koji ovih dana uveliko vade svoj krompir, može se donijeti zaključak da ranijim sortama najbolje pogoduju niži predjeli, dok sortama koje dolaze kasnije pogoduje planina. Na taj način stvara se idealna raspodjela u iskorištavanju poljoprivrednih potencijala pipersko-bjelopavlićkog okruga.

Piše: Milovan Marković

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Savjeti

OPASNOST OD KVARENJA VINA

Piše: Danijela Zuber, dipl.ing. prehrambene tehnologije

Porastom temperature u podrumu tj. porastom spoljašnje temperature vazduha postoji opasnost od kvarenja vina .Do kvarenja najčešće dolazi ako je tokom tehnološkog postupka  proizvodnje vina došlo do nekih propusta- grožđe je bilo lošeg kvaliteta, nijesu se koristila dozvoljena enološka sredstva , faze proizvodnje se nijesu pravovremeno i pravilno odvijale, ukoliko se nije dovoljno vodilo računa o higijeni podrumskih prostorija i sudova.

Temperatura podrumskih prostorija za čuvanje bijelih vina treba da je 10-12°C, a kod čuvanja crvenih vina 11- 15°C.Takođe je važno da temperature u podrumu ne osciluju, nego da se održavaju konstantnim. Dozvoljene oscilacije treba da budu max +/- 2°C.

Vizuelni znaci kvarenja vina su najčešće mutnoća vina i promjene u mirisu i ukusu vina. Prije nego što dođe do kvarenja ,važno je preventivno djelovati i preduzeti sve mjere kako bi vino bilo zdravo, vrhunskog kvaliteta i zadovoljavajućih organoleptičkih osobina.Jedna od mjera je i pravilno i pravovremeno pretakanje vina uz odgovarajuće sumporisanje (dodavanje vinobrana).

Prije sumporisanja preporučuje se da se uradi fizičko hemijska analiza vina kako bi se vidjelo koju tačno količinu vinobrana tj. SO2 treba dodati, kako bi sadržaj SO2 bio odgovarajući.

Nakon pretakanja vina važno je voditi računa o tome da:

– Sudovi budu uvijek puni do vrha i zatvoreni
– Sadržaj sumpor-dioksida(SO2) bude odgovarajući
– Održavamo naprijed navedenu temperaturu u podrumu
– Vino bude zadovljavajućih organoleptičkih osobina

Najčešća kvarenja vina su:

Ciknulost vina

Ciknulost vina uzrokuju bakterije sirćetne kisjeline. Vino na površini dobija bjeličastu ili sivu navlaku i ima povećan sadržaj isparljive kisjeline. Miris i ukus vina su na sirće. Često se ovo kvarenje javlja kod vina kod kojih se proces fermentacije (vrenja) nije pravilno odvijao (ukoliko je došlo do zastoja ili prekida fermentacije).

Preventivna zaštita vina od ovog kvarenja podrazumijeva redovno dolivanje sudova vinom-što manje otpražnjenog prostora u sudovima tj. što manji kontakt vina i vazduha. Dobra higijena sudova i podruma i pravilno i pravovremeno sumporisanje su takođe preventivne mjere.

Ukoliko je došlo do kvarenja ,vrlo je teško popraviti vino. Vina sa nižim sadržajem sirćetne kisjeline mogu se pastrisati ili izvršiti EK filtraciju uz primjenu 5g SO2/100 l. Ukoliko je vino sa višim sadržajem sirćetne kisjeline može se upotrebiti uglavnom za spravljanje sirćeta.


Vinski cvijet

Takođe jedno od čestih kvarenja vina je vinski cvijet . Uzročnici kvarenja su oksidativni kvasci. Manifestuje se pojavom bjeličasto-sive navlake na površini vina . Navlaka se razbija na sitne cvjetiće pa otuda i naziv vinski cvijet.

Ako je kvarenje u početku, miris i ukus vina su nepromijenjeni, ali ako je kvarenje odmaklo dolazi do promjena i u mirisu i ukusu vina.

Kvarenje se uglavnom javlja kod vina sa nižim sadržajem alkohola (<12% ) i kod vina koja su čuvana u otpražnjenim sudovima. Preventivna zaštita podrazumijeva uvijek pune sudove vinom, redovno dolivanje sudova i zaštitu vina od vazduha.

Ukoliko nema vina za dolivanje, što je često slučaj kod naših manjih proizvođača, preporučuje se da se u čistu platnenu vrećicu stavi određena količina vinobrana. Vrećica se vinobranom se zaveže, umoči u vino i učvrsti u prostoru iznad vina kako bi SO2 iz vinobrana spriječio kontakt vina i vazduha.

Ukoliko je kvarenje u početku, može se navlaka oprezno pokupiti i izbaciti iz vina, međutim ako je kvarenje uzelo maha vrši se pasterizacija ili EK filtracija uz jače sumporisanje. Pored ovih kvarenja imamo još manitno-mliječnu fermentaciju, zavrelicu, tegljivost koja se u manjoj mjeri javljaju.

Kako bi se vino zaštitilo od kvarenja važno je da grožđe bude zdravo, da se sve faze tehnološkog postupka proizvodnje vina odvijaju pravilno i pravovremeno, da se koriste dozvoljena enološka sredstva (vinobran tj. SO2,kvasci,enzimi i dr.). Takođe sudovi sa vinom treba da su stalno puni kako bi se spriječio kontakt vina i vazduha.

Higijena sudova i podruma kao i sve opreme i pribora koji se koristi treba da bude na visokom nivou. Temperatura podrumskih prostorija da je odgovarajuća – u toku fermentacije njege i čuvanja vina.

Poštujući sve naprijed navedene preventivne mjere sprečavamo mogućnost kvarenja vina!

Nastavite čitanje

Savjeti

Raštan – kralj kupusa za Brđane

Raštan je jedna od mnogobrojnih vrsta kupusa. Od ostalih sorti razlikuje se po tome što ne “glaviči”, već “cvjeta”.

Piše: Milovan Marković dopisnik portala VD iz Pipera

Prema mišljenju naučnika, za raštan se zna još iz vremena drevnog Egipta, kad su ga tadašnji “šefovi gradilišta”, uz jednu smokvu i čen bijelog luka, davali robovima koji su gradili piramide. U antičkoj Grčkoj smatran je za biljku koju je stvorio sam Zevs, da bude hrana i lijek ratnicima i čuvarima Olimpa.

Zbog brojnih pozitivnih karakteristika (kako po pitanju uslova koje zahtijeva prilikom uzgoja, tako i po benefitima za ljudsko zdravlje), prepoznatljiv je simbol trpeze Brđanskih plemena. Jedan od razloga svakako je i taj što izuzetno dobro podnosi sušu, koja je u Piperima i Bjelopavlićima jako česta i veoma duga.

Naime, u slučaju suše, raštan zaustavlja svoj rast, pa “pera” postaju tvrda i kožasta, da bi nakon kiše, ponovo počeo razvijati nova, kvalitetnija i otpornija. Osim toga, dobro podnosi i niske zimske temperature, do -10 ºC, a neko kraće vrijeme može “izdurat” čak i na -15 ºC.

Foto: Milovan Marković, Stijena Piperska (privatna arhiva)

Obično se sije krajem februara i početkom marta, a u “baštinu” se sadi u aprilu. Drugi ustaljen rok za sjetvu raštana je u julu, a za sadnju krajem avgusta (nakon vađenja krompira), poslije prvih obilnijih kiša. Osim na specijalno predviđenom mjestu u bašti, stari Piperi su praktikovali da ga sade i “po među luka”, s tim, što su onda morali biti obazrivi kad “plijeve” travu iz “lučnjaka” (dok je raštan mlad), kako ga ne bi počupali. Prije sadnje obično su čekali “poladicu” i kišu, kako bi uštedjeli sebi vrijeme na zalivanje, ali i vodu iz “ublova” i “bistijerni”, koje, u ovim posnim i krševitim krajevima, ionako nema dovoljno.

Foto: Milovan Marković, Stijena Piperska (privatna arhiva)

 

Što se konzumacije tiče, listovi raštana beru se postepeno, dok su još mladi i nježni. Tamnozelena boja i “mesnata pera” znak su da je svjež i spreman za upotrebu. Kada živa u termometru naraste, listovi se “skvrče”, i tada se raštan “podabira”. Taj višak, koji bi inače bacili, idealan je za goveda, koja mnogo vole da ga jedu.

Ovaj “kralj kupusa”, kako ga na Stijeni Piperskoj često zovu, veoma je bogat vitaminima A, C, E, K i B6, vlaknima i bjelančevinama. Takođe, sadrži ogroman broj minerala – gvožđe, mangan, bakar, kalcijum i kalijum, te je stoga odličan za jačanje imuniteta, borbu protiv anemije (malokrvnosti), kao i prevenciju kancera. U narodnoj medicini koristio se i za liječenje reume, tako što su zglobovi i mišići zavijani listovima raštana, da “izvlače bol”.

Od njega se spremaju veoma ukusne salate i još bolja variva, a po tradiciji, najbolja su ona zgotovljena na suvom mesu.

Piše: Milovan Marković
dopisnik portala VD iz Pipera

Nastavite čitanje

Facebook

Najčitanije