Ko bi ta ličnost mogla biti, ostavljamo vama da sami pogađate upoređujući prorokovu viziju sa činjenicama iz stvarnosti, a nas ipak više zanima onaj koji će doći posle, a koji će – sudeći prema Matovom viđenju – biti naš spas a ne poluspas.
Jer to ‘dijete iz Bjelopavlovića’ nije nikad nosilo nikakvu kapu, što najverovatnije znači da mu neće biti preča ikakva ideologija od domaćinskog vođenja narodnih poslova – ekonomskih, kulturnih i nacionalnih.
Sam kraj ovog predskazanja o onome s blagoslovenim tjelesnim beljezima koji će doći na vlast, možda je nezahvalno tumačiti, jer se može različito razumjeti: taj koji dođe biće odlučan i energičan protiv onih koji bi ratom da rješavaju probleme i čak će logikom i praksom gvozdenog mira uspjeti da održi cjelovitu državu, a možda i da tako povrati izgubljene teritorije?
Uspješno će se vojnički (mudrom taktikom i strategijom) suprotstaviti svim agresorima, i starim i novim, i očuvaće ono što je ostalo od države, a i povratiće što je silom otcijepljeno, uspostavljajući zatim stabilan mir sa okruženjem i svijetom. Sudeći po svemu, takav se još nije pojavio na našoj političkoj sceni.
Na ostvarenje čekaju još dva proročanstva Mate Glušca. U Danilovgradu 1867. godine rekao je: ‘Vi ćete se Bjelopavlići vratit’ u Dukađin (nalazi se u Metohiji) oklen ste i došli! A 1865. godine je prorekao: ‘Poklaće se narodi na Ćemovskom polju. Ljudska krv će kamenje po Ćemovskom polju valjat’.
Za ovo drugo proročanstvo neki tvrde da se ispunilo 1877. godine bitkom na Fundini i 1912. godine krvavom bitkom na Dečiću – brdo kod Tuzi u Ćemovskom polju.
Овај текст је преузет измоје књиге „ПОРОЦИ ГОВОРЕ СРБИМА“.
Основни је ред да се наведе извор одакле је текст преузет.
Законски је кажњиво поврешивати ауторкса права.