Organizacija KOD je pokrenula inicijativu za inspekcijske nadzore za tri preduzeća kako bi se obustavilo zagađenje rijeke Zete koristeći mehanizme pune pravne zaštite prirode.

“Naime, tri velika zagađivača rijeke Zete: mljekara “Šimšić-Montmilk”, farma svinja “Niksen-Čavor” i klanica “Primato P” ispuštaju oko 100.000 litara otpadne vode svaki dan u rijeku Zetu. Zato je smo od inspekcije tražili da otklone nepravilnosti ili da se obustavi rad mljekare, klanice i farme svinja dok se ne steknu uslovi za njihov bezbjedan rad po lokalnu zajednicu. U suprotnom ćemo pokrenuti pravne mehanizme jer inspektor ne izvršava dužnosti, koje su propisane važećim propisima Crne Gore”, kazao je Vuk Iković, iz organizacije KOD.

Kao rezultat ovih inicijativa, kako je naveo, farma svinja “Niksen-Čavor” je kažnjena prvo sa 1000 eura, a nakon plaćanja ove kazne, uslijedila je nova kazna od 2000 eura. Još jedna pozitivna stvar je što je inspekcija u slučaju mljekare “Šimšić-Montmilk“ podnijela Agenciji za zaštitu životne sredine, zahtjev za pokretanje postupka pokrenula utvrđivanjae štete u životnoj sredini ili neposredne opasnosti od štete po životnu sredinu u Parka prirode “Rijeka Zeta”. Ovo znači da će šteta koju je prouzrokovala mljekara biti nadomještena novcem koji će se koristiti za oporavak rijeke Zete.

Dvije godine je od proglašenja rijeke Zete parkom prirode ali iste kompanije i dalje svoj otpad ispuštaju u ovu rijeku. Zato umjesto zelene imamo najmanje na desetak mjesta crnu, bijelu ili crvenu rijeku Zetu.

“Crnom je čini najviše farma svinja “Niksen-Čavor” zbog ispuštanja tečnog đubriva, bijelom mljekara “Šimšić-Montmilk” zbog ispuštanja ostataka mlijeka i kisjelina, a crvenom klanica “Primato P” zbog ispuštanja krvi. Tačno je da Danilovgradu trebaju preduzetnici i veće zapošljavanje, ali ne takvo zbog kojeg ćemo izgbiti najveći danilovgradski resurs – rijeku Zetu. Dakle, profit se može ostvarivati i bez uništavanja prirode, zapravo očuvana priroda je naša osnovna razvojna šansa”, kazao je Iković.

Prema njegovim rijeližžčima, iako je inspekcija utvrdila zagađenje, ova preduzeća i dalje rade, a inspekcija zajedno sa Opštinom Danilovgrad i Glavnim gradom Podgorica, koji su proglasili rijeku Zetu parkom prirode, upadaju u začarni krug neodgovornosti.

Sve dok je zagađivaču jeftinije da uništava prirodu i zdravlje mještana nego da stvori osnovne higijenske uslove, imaćemo siromašenje i gubitak zdravlja zajednice.

“U praksi dakle imamo situaciju da nadležna rukovodstva svojim činjenjem ili nečinjenjem, hrane svijest da je zagađenje nužno da bismo imali privredni rast. Činjenica je sasvim drugačija: razvoj koji donosi štetu po zdravlje građana se nikako ne može nazivati održivim”, dodao je Iković.

Na terenu, naglašava, zabilježili smo trostruke prestupe i to: nepravilno odlaganje otpada, ispuštanje otpadne vode u rijeku Zetu i nepostojanje ekoloških odobrenja za rad. Zato se postavlja pitanje uračunljivosti funkcionera koji su dozvolili da preduzeća rade pod ovakvim okolnostima i to u parku prirode.

“Koliko je problem veliki govori podatak od prije dvije godine da mljekara ispušta u rijeku Zetu oko 50.000 litara otpadne vode, klanica oko 25.000 litara, a farma svinja oko 20.000 litara tečnog otpada. Samo su vlasnici preduzeća na dobitku, a svi ostali na gubitku jer ove firme bacaju otpad i otrovne otpadne vode u našu rijeku u koju se kupamo, na kojoj pecamo, sa koje nalivamo bašte i pojimo stoku. U 2020. godini firma “Šimšić-Montmilk” je imala neto prihod oko 10 miliona eura, “Primato P” oko 20 miliona eura, a “Niksen-Čavor” je imao preko 2 miliona eura prihoda od prodaje. Ovo dokazuje da ove firme mogu lako spriječiti zagađenje izdvajanjem dijela svog prihoda za osnovne higijenske uslove, tim prije jer posluju već duži niz godina u opštini Danilovgrad.
Odlučili smo da prekinemo čekanje institucija da riješe problem pa smo početkom septembra podnijeli tri inicijative za pokretanje inspekcijkog nadzora, upravo za ova tri preduzeća i napravili smo pomake koji obećavaju”, naveo je Ivković.

Tokom ovog procesa, dodaje, pratimo stanje na terenu kako bi u pravo vrijeme obavijestili inspekciju i imali dokaze da se vrši zagađenje rijeke Zete. Zato smo tokom ova tri mjeseca samo zbog trovanja rijeke Zete otpadom mljekare “Šimšić-Montmilk” podnijeli tri inicijative za pokretanje inspekcijkog nadzora.

“Sebično i neodgovorno ponašanje investitora najbolje oslikava postupanje uprave mljekare “Šimšić-Montmilk” nakon što im je inspekcija ukazala da urede sistem upravljanja otpadom.
Sve vrijeme ova mljekara na obali rijeke Zete pali otpad, čak i plastiku, a pepeo raznosi vjetar i spira kiša u rijeku. Nakon što je inspekcija zabranila ovu aktivnost, zagađivač rješava problem tako što na isto mjesto donosi otvoreni kontejner u kojem nastavlja da pali otpad, a iz kontejnera se pepeo prosipa obalom rijeke. Ponovo smo pokrenuli izlazak inspekcije na teren koja je zabranila mljekari da na ovakav način upravlja otpadom. Nakon toga mljekara prestaje da pali otpad u kontejneru, a nastavlja to da radi u peći iz koje svakodnevno izlazi crni dim. Nakon toga smo ponovo zahtijevali od inspekcije da zaustavi zagađenje”, ocijenio je Iković.

Mljekara “Šimšić-Montmilk” već godinama izbjegava da primijeni mjere koje joj propisuje inspekcija. Tako je čak prije dvije godine inspekcija tražila da mljekara ugradi sistem za prečišćavanje otpadnih voda i da se postavi uređaj za mjerenje količine otpadnih voda ali ovo preduzeće to nije uradilo. Da je inspekcija radila svoj posao zagađivač je mogao biti bar privremeno zatvoren.

“Iz ovog razloga smo inicirali da inspekcija primijeni zakon tj. da se obustavi prerada mlijeka dok se ne otklone nepravilnosti, u suprotnom ćemo biti prinuđeni da protiv postupajućeg inspektora iskoristimo sve dostupne pravne mehanizme zbog nesavjesnog rada u službi; zloupotrebe službenog položaja, kao i neadekvatnog postupanja u postupku inspekcijskog nadzora, odnosno, u vršenju inspekcijskog nadzora postupajući inspektor ne postupa u skladu sa obavezama i ovlašćenjima utvrđenim važećim propisima Crne Gore, čime se omogućava nesmetan rad predmetnih ZAGAĐIVAČA, kao i njihovo konstantno nezakonito postupanje, iz čega proizilazi alarmantno zagađenje životne sredine u okviru Parka prirode „Rijeka Zeta””, kazao je on.

Deset dana nakon toga, objašnjava, “Inspekcija nas je obavijestila da je pokrenula postupak za utvrđivanje štete u životnoj sredini koji treba da uradi Agencija za zažtitu životne sredine. Ovo je prvi put da se srijećemo sa ovakvom odlukom inspekcije što nas ohrabruje da će i ostale korake završiti shodno zakonu”.

Iković napominje da će nastaviti sa inicijativama i radom na terenu sve dok Zeta ne bude ponovo čista, čak i upotrebljiva za piće.

“Ne pristajemo na opravdanja, inistiramo da firme u prihod uračunaju opremu za prečišćavanje otpadnih voda, tražimo i da država pruži poreske olakšice dok se to realizuje – tako zajednica ima očuvanu životnu sredinu, kompanija poštuje zakon, a inspekcije imaju manje posla pa nećemo imati ni potrebu za povećanjem broja inspektora”, zaključuje Iković.