Narodni guslar i učitelj Petar Perunović Perun, iz Pješivaca, prvi na ovim prostorima snimio je guslarsku ploču. Bio je učitelj, patriota i guslar. Vojevao u Balkanskim ratovima i u Prvom svjetskom.
Da nije bilo publiciste Mirka Dobričanina iz Beograda, ko zna da li bi ime narodnog guslara i učitelja Petra Perunovića Peruna iz Pješivaca kod Nikšića bilo sačuvano od zaborava. Bio je učitelj, patriota i guslar, koji je prvi na ovim prostorima prije jednog veka snimio guslarsku ploču!
Zahvaljujući Dobričaninu, ali i Perunovim bratstvenicima, sve ono vrijedno (a toga je mnogo), sazdano je između korica Mirkovog djela „Guslar Perun“. Riječ je o čoveku koji je živeo od kraja 19. do sredine prošlog vijeka, između Crne Gore, Srbije i daleke Amerike. Prvi put je javno uz gusle zapjevao u Beogradu (1908. godine), i to kod spomenika kneza Mihaila protestujući na taj način protiv aneksije Bosne i Hercegovine. Omirisao je Perun i barut, vidio krvi i smrt, jer je kao dobrovoljac učestvovao u Balkanskim ratovima i u Prvom svjetskom ratu, vojevajući i uz gusle hrabreći saborce. Godine 1914. bio je ranjen u borbi na Gučevu, a parčad šrapnela raznela su vrh gusala.
O njemu je pripovijedao čak i Dobrica Ćosić u romanu „Vrijeme smrti“.
U svom vijeku često se viđao sa Mihailom Pupinom i Nikolom Teslom, pjevao im uz gusle i oduševljavao ih!
– U knjizi „Ko su Sloveni“ Paja Radosavljević, profesor Univerziteta u Njujorku, prvi srpski doktor pedagogije, pominje guslara Perunovića. Kada je to djelo pročitao Tesla zamolio je profesora da dovede guslara, upozna se sa njim i čuje kako gudi – priča Mirko Dobričanin. – Zna se da je Peruna još od mladih dana pritiskala želja da upozna Teslu i ispunila mu se! Prvu gramofonsku ploču, koju je snimio u SAD, poklonio je velikom naučniku iz Like, kao i svoju deseteračku pesmu „Oda o Tesli“. Slušao je genije Perunove ploče, koje su nađene u njegovoj zaostavštini. Možda je Tesla u njima nalazio inspiraciju.
Na svu sreću, vrijeme i ratovi nisu uspjeli izbrisati Perunovo svjedočanstvo o njegovom prvom susretu sa Teslom 1916. godine, kao i Nikolino obraćanje njemu, koje je Dobričanin objavio u svojoj knjizi:
„Meni je drago što vas vidim. Vi ste vojnik i guslar. Ja volim gusle i narodnu pjesmu. Imam ćirilicom štampane sve narodne Vukove pjesme i često pročitam po koju, koliko da se osvežim narodnim duhom i ne zaboravim srpski jezik. Gusle su mi ostale u dragoj uspomeni još dok sam bio dijete u Lici…“ Potom je Perun uzeo gusle u svoje ruke i zapjevao epsku pesmu „Stari Vujadin“.
„Primijetio sam da sam na Teslu učinio dobar utisak. U sredini pjesme Tesla se malo zanese, a niz obraze mu potekoše suze. Mene to još više oduševi, te sam sve snažnije pjevao. Poslije svršene pjesme, Tesla ustade i snažno mi steže ruku. Tada mi reče: ’Gusle su najjača sila da osvoje dušu Srbinu!’ Iza pjesme „Stari Vujadin“, pjevao sam mu „Omer i Merima“ i „Boj na Kumanovu“…“
Nažalost, nisu se Crnogorci previše odužili Perunu. U selu Tunjevo (nikšićki kraj) podignuta je bista, i to je sve. U Nikšiću nema ulice sa njegovim imenom, ali ima u Beogradu. Njegove gusle čule su se na Univerzitetu Kolumbija, na Sorboni, na raznim frontovima. Večni mir našao je na groblju u rodnom selu Drenovštica nedaleko od Ostroga kod Nikšića.
ODA TESLI
Petar Perunović Perun napisao je stihove, posvećene Nikoli Tesli. Kada ih je Tesla čuo nije mogao sakriti radost:
„Slavni Tesla, genije nauke,
Zmaj ognjeni iz junačke Like,
Od slovenske krvi i kolena,
Lički Srbin od Južnih Slovena,
Šaljem vama gusle crnogorske
I četiri ploče gramofonske,
Da se vama u samoći nađu,
Kad vam misli vasionom zađu…“
[adrotate banner=“1″]




















Comments