Connect with us

Mjesta i znamenitosti

Pleme ZAGARAČ ili ZAGARAČE

Pleme ZAGARAČ ili ZAGARAČE

Oba oblika imena ovoga plemena se podjednako upotrebljavaju. Ime su dali stanovnici Zetine doline, jer je njima glavno sjedište ovoga plemena iza planine Garča ili iza oba “Garača” (Veljeg i Malog). Ko hoće da označi, da je ono iza Veljega Garča, on kaže “Za Garač”, jer se obično pod imenom Garač razumije samo Velji Garač, dok se Mali Garač uvijek naziva tim cijelim svojim imenom za razliku od Veljeg Garča (a kod samih Zagarčana redovno se Velji Garač zove imenom Garač, a Mali Garač opet samo imenom Garčić). Ko pak hoće da označi, da je ovo pleme iza oba “Garača” on će reći: “Za-Garače”.

I jedan i drugi oblik imena imaju istu promjenu, samo što je ona dvojaka: Zagarača ili Zagarča, Zagaraču ili Zagarču itd. Stanovnici se zovu Zagarčani; pridjev glasi: zagarački.

Zagarač se velikom dužinom granici s Ozrinićima. Ona se završava na istoku kod Jame Oraške, prema ozrinićskom selu Orašju, pa zatim nastaje dalje zagaračka granica prema Bjelopavlićima (“Brdima”). Ona ide preko Tijesne Kamenice i silazi na rijeku Sušicu kod mosta prema mjestu Kovaču (koje je u Bjelopavlićima). Odatle ide sve Sušicom do Mosta na Međicu, a tu prelazi preko Sušice i skreće na istok. U tom pravcu dolazi do na vrh Debeloga Kopita, uzvišenja koje je iznad “brdskog” (bjelopavlićskog) sela Begovine, i nastavlja se još dalje “povrh Begovinah taman iznad kuća njihovijeh”. “Otolenaka prepriječi preko Sušice na Grobnicu, zemljište među selima Planom (“brdsko”) i Bilećom (zagaračko), pa otolenake na vrh sela Plane, pa na vrh Munjega Ždrijela, pa na Gašovu Pećinu, koja graniči sa Sukom (velikim brdom) i sastavlja se sa Kraljičinim Okom”. Prema Kraljičinu Oku dopire zagaračka granica najdalje na istok.


Od Kraljičina Oka na zapad nastaje zagaračka granica prema plemenu Komanima. Ona ide preko Ćepurske Glavice u velikom brdu Sađevcu (u njegovu sjevernom dijelu, tako da najveći dio Sađevca ostaje Komanima), pa više južnih ivica Bogojeva Dola i Šlijepčeva Groba, zatim preko uzvišenja Škrbine i Ostaša, pa više Ostaških Dolova. Potom se nastavlja više dolova Grope i Patanjskoga Dola i izlazi na vrh Magrivog Osoja, pa se penje još dalje do na vrh Skočke Strane. A odatle počinje, kao što smo viđeli, granica prema Ozrinićima (prema Barjamovici).

Prema razlici u zemljišnim osobinama oblast plemena Zagarača se dijeli na Gornji Zagarač i Donji Zagarač. Gornji Zagarač je visoki, sjeverozapadni dio plemenske oblasti, a Donji Zagarač je niže njega: obuhvata Jednoše ili Jednoško Polje i strane oko njega. Zato se sva tri imena za Donji Zagarač upotrebljavaju podjednako, a vrlo često se kaže i samo: “Polje” (U narodu se često označava Gornji Zagarač kao Gornje Selo a donji Zagarač kao Donje Selo).

GORNJE ZAGARAČE


U njega spadaju tri naseljena predjela, od kojih je najdalje na sjeverozapadu Mijogost; u sredini su Musterovići; a na jugoistoku Đuričkovići.

MIJOGOST


Za stanovnike se kaže:”Mijogoštani”; pridjev glasi: “mijogoški”.

Mijogost je između Veljega Garča na sjeveroistoku i granice zagaračko-komanske na jugozapadu. Glavno mu je naselje “selo” Mijogost, koje je u nekolikim dolovima po sredini ovoga predjela, a osim toga ima još nekoliko kuća na jugu od glavnog “sela”, na velikom, djelimično krševitom, zemljištu Rujištima, koje je manjim dijelom mijogoško i mustersko a većim dijelom pripada Đuričkovićima.

U ovom predjelu žive tri bratstva, koja su zajedničkog porijekla i ujedno blizak rod sa glavnim bratstvima susjednog predjela Musterovića. Jedno su mijogoško bratstvo Kekovići (28 kuća), drugo Rajičevići (22 kuće) i trece Đurišići (3 kuće). Često se ova tri bratstva obuhvataju opstim imenom “Mijogoštani”.

MUSTEROVIĆI


Stanovnici se zovu isto tako, a pridjev glasi: “musterski”.

Musterovići zauzimaju predio, koji ima najveću širinu na sjeveroistoku, između vrhova Veljega Garča i Garčića, pa se k jugozapadu postupno sužava, i to tako da samo malim dijelom upire u pomenuta Rujišta. Glavni je dio Musterovića dakle ispod obje imenovane planine i po stranama koje su između njihovih vrhova. U ovom predjelu ima samo jedno “selo”, Musterovići, čije su kuće po ivicama i stranama nekih šest dolova, što su poređani jedan do drugog, sve u supodini obeju Garčeva.

U Musterovićima ima četiri bratstva. Tri su od njih porijeklom “od jednoga” (pretka) i u bliskom srodstvu sa Mijogoštanima. To su: Stojanovići – Lulaši (25 kuća); s užim prezimenima: Grujičići, Markovići i “Stojanovići”, Todorovići (7 kuća) i Vasiljevići (7 kuća). Zasebnog su porijekla Đurovići (2 kuće).

ĐURIČKOVIĆI


Zahvataju sami skoro polovinu (jugoistočnu) Gornjeg Zagarača, od Malog Garča na sjeveroistoku pa do zagaračko-komanske međe na jugozapadu.

Osim glavnoga “sela” Đuričkovići, koje je pod samim Garčićem, oko crkve (Sv. Jovana) i glavnoga puta, ima u ovom predjelu još pet “sela” i “selaca”, dosta rasturenih i udaljenih od glavnog “sela” i jedno od drugoga. Najdalje je na zapadu “seoce” Patnje u Rujištima; istočno od njega Njegule a još dalje na istoku takođe “seoce” Miškovac. Na jugu je od “sela” Đuričkovića, prema granici sa Donjim Zagaračem, “selo” Potok, a nedaleko od njega, na sjeveroistoku, “selo” Popratine.

U predjelu Đuričkovićima živi bratstvo Đuričkovića sa glavnim užim prezimenima: Vuksanovići, Vučinići i Rasaovići (prezime skraćeno od prvobitnog Raslavovići) (ukupno 60 kuća; sa nekoliko još užih prezimena, koja ćemo navesti u naseljima Donjeg Zagarača) i osim toga malo bratstvo zasebnog porijekla, Filipovići, od 4 “ognjišta”.

DONJI ZAGARAČ ili JEDNOŠE ili JEDNOŠKO POLJE ili prosto “POLJE

Sva ova imena imaju isto značenje i gotovo se sva i podjednako često upotrebljavaju. U Jednoško Polje se računaju i visoke a široke strane, koje se na zapadu i na sjeverozapadu dižu više njega i po kojima se naselio dosta veliki broj Zagarčana. Osim toga i samo je polje nagnuto od zapada ka istoku. Usled tih razlika, koje je dala sama priroda zemljišta, narod je podijelio Donji Zagarač na Povrpoljinu i Podnopoljinu (ili, rjeđe, Povrpolje i Podnopolje).
Po Donjem Zagaraču bratstva su jako izmiješana, a to je posledica postupnog zauzimanja Jednoškog Polja i njegova dijeljenja među razna zagaračka bratstva.

POVRPOLJINA ili POVRPOLJE


zauzima pomenute široke strane Jednoškog Polja i najviši dio toga polja koji je pod njima. U njoj se razlikuju Osoje Prisoje.

OSOJE


Čine strane okrenute sjeveru i sjeveroistoku. U njemu je “selo” Crna Strana, koje se dijeli na Kuće Pešića, sa 12 kuća od bratstva Radmanovića – Dubravljana – Pešića, i na Kuće Miloševića, u kojima su 8 kuća Radmanovića – Đurića – Stamatovića (“Miloševića”) i 5 kuća Radmanovića – Dubravljana – Vujovića.

PRISOJE


Dijeli se na četiri “sela”, koja od juga k sjeveru idu ovim redom: Kuće Stamatovića sa 14 kuca sve Radmanovića – Đurica – Stamatovića; Kuće Vujovića, sa 12 kuća sve Radmanovića – Dubravljana – Vujovića; Kuće Živaljevića, u kojima osim 5 kuća Đuričkovića – Živaljevića ima i 1 kuća Radmanovića – Đurića – Šćepanovića; Kuće Purovića sa 11 kuća Đuričkovića – Purovića i 4 kuće Radmanovića – Đurića – Ćupića.

PODNOPOLJINA ili PODNOPOLJE


Zahvata sav ostali, mnogo veći, dio Jednoškoga Polja i zagaračko zemljište preko rijeke Sušice. U Podnopoljini se razlikuju: Osoje, “Polje” i Prisoje.

 

OSOJE


ima slijedeca “sela”, počevsi od sjeverozapada pa k jugoistoku: Ratkova Šuma ili Kuće Nikolića sa 5 kuća Radmanovića – Dubravljana – Nikolića; Rasaovića Ober sa 6 kuća Đuričkovića – Rasaovića; Malenza sa 16 kuća Radmanovića – Đurića – Velimirovića, 2 kuće Radmanovića – Đurića – Šćepanovića i 3 kuce Dubinića.

 

“POLJE”


Sastoji se, niže Osoja, od “sela”: Mijogoški Ober sa 10 kuća Mijogoštana i Dračice sa 2 kuce Radmanovića -Đurića – Ćupića. Dalje je na jugoistoku, “u dno Jednoškoga Polja selo Vrage” sa 4 kuće Mijogoštana, a na istoku od njih “pri Sađavcu”, Katunina sa 6 kuća Radmanovića – Đurića – Otaševića i 1 kućom Radmanovića – Dubravljana – Nikolića. Na sjeveru je od ovih “sela” seoce Ljubičići sa 1 kućom Mijogoštana, a još dalje na sjeveru oveće “selo”, Bileća, koje se dijeli na četiri “manja sela” ili “seoca”. Od jugoistoka pa k sjeverozapadu ona idu ovim redom: najprije dolazi “seoce” Grobnica sa 4 kuće Musterovića i 2 kuce Radmanovića – Dubravljana – Ičevića; zatim “seoce” Selimovina sa 3 kuće Radmanovića – Đurića, sa 1 kućom Mijogoštana i 4 kuće Radmanovića – Dubravljana; dalje je Bileća (u užem smislu) s 8 kuća Radmanovića – Đurića; i najzad, “pod stranom kod mosta na Sušicu selo Na Međicu” sa 6 kuća Radmanovića – Dubravljana i 1 kućom Radmanovića – Đurića.

 

PRISOJE


Od Mosta na Međicu pa ka sjeverozapadu nastaje Prisoje. Ono čini južnu i jugozapadnu stranu dugačkog uzvišenja, kojim je Jednoško Polje oivičeno prema rijeci Sušici. U Prisoju ima dvanajest “sela” i “selaca”, koja su u glavnom od juga k sjeveru poređana ovako: Jabuke sa 6 kuća Radmanovića – Dubravljana i 1 kućom Mijogoštana; Gaurin-do sa 1 kućom Radmanovića – Đurića; Sukeza sa 2 kuće Radmanovića – Đurića i 1 kućom Radmanovića – Dubravljana; Kuće Otaševića sa 7 kuća Radmanovića – Đurića – Otaševića; Boljeradski Ober sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Lazarev Krst sa 20 kuća Radmanovića – Đurića ; Skale sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Ćeret sa 1 kućom Radmanovića – Đurića ; Gropa sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Krsti sa 3 kuće Radmanovića – Đurića ; Podškalje sa 1 kućom Radmanovića – Đurića ; Vuše sa 1 kucom Radmanovića – Đurića.

 

 

Izvor: Montengro.org.au

Reklama
Ostavite komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Mjesta i znamenitosti

Grčka ga slavi, Bjelopavlići pominju

Glas o vrlinama i junaštvu Vasa Brajovića, poznatog grčkog narodnog junaka i vojskovođe  iz 19. vijeka, davno je prešao granice ove zemlje. Iako se o ovom vrsnom generalu, ratniku i slobodaru kod nas malo zna, u Grčkoj poznatiji kao Vaso Crnogorac (Vasos Mavrouniotis) ostao je upamćen po svojim vojničkim i ljudskim svojstvima, koje su, i dan danas, aktuelne i široko prisutne kod grčkog naroda.

Mjesta u kojima se Vaso borio, Foto: akrokorinthos.blogspot.com

Pre­ma svim ozbilj­nim is­tra­ži­vač­kim po­da­ci­ma Bra­jo­vić je iz Je­len­ka na­do­mak Da­ni­lov­gra­da. Kao mlad čo­vjek oti­šao je iz rod­nih Bje­lo­pa­vli­ća, na­sta­nio se u grč­koj i u toj ze­mlji ostva­rio zna­čaj­nu po­li­tič­ku i voj­nu ka­ri­je­ru. Za za­slu­ge u ustan­ku Va­so Bra­jo­vić je do­bio ti­tu­lu di­vi­zij­skog ge­ne­ra­la i bio je je­dan od naj­po­u­zda­ni­jih sa­rad­ni­ka grč­kog kra­lja Oto­na. Na­ža­lost, o ovom grč­kom ju­na­ku iz Bje­lo­pa­vli­ća da­nas se ma­lo go­vo­ri, a obič­ni gra­đa­ni o nje­mu ni­šta i ne zna­ju, iako je nje­gov spo­me­nik po­dig­nut u Pod­go­ri­ci.

Spomenik u Podgorici

– Va­so Bra­jo­vić (grč­ko ime Ma­vro­vu­ni­o­tis) jed­na je od naj­za­ni­mlji­vi­jih lič­no­sti Grč­ke u pr­voj po­lo­vi­ni 19. vi­je­ka. On je naj­po­zna­ti­ji, ali ne i je­di­ni cr­no­gor­ski usta­nik, ko­ji je uče­stvo­vo­vao u bor­ba­ma pro­tiv Tu­ra­ka za oslo­bo­đe­nje Grč­ke od Turaka. Je­dan od nje­go­ve bra­će, Ra­de, ju­nač­ki je po­gi­nuo na ostr­vu Pe­a­ro­su. Špi­ro i si­no­vac Ni­ko­la, kao i bra­ća La­zar i Te­o­dor, sa­mo su dio broj­ne za­jed­ni­ce  usta­ni­ka ko­ji su do­šli u po­moć po­ro­blje­noj bra­ći. O nji­ho­voj bor­bi u Grč­koj po­sto­ji obim­na li­te­ra­tu­ra, a po­me­nu­ću mo­no­gra­fi­ju Ata­na­si­ja Hri­so­lo­gi­sa, kao i oko 1.200 pi­sa­ma u sklo­pu ar­hi­va Va­sa Bra­jo­vi­ća, ko­ji pod tim ime­nom po­sto­ji na Pan­tio uni­ver­zi­te­tu u Ati­ni – re­kao je na jednom ranijem predavanju prof. dr Bra­jo­vić.

On je pri­mje­tio da je Va­so Bra­jo­vić od po­čet­ka ustan­ka 1821. go­di­ne uče­stvo­vao u pre­ko 50 bo­je­va sa Tur­ci­ma. Komandovao je če­ta­ma i ba­ta­ljo­ni­ma i za vri­je­me ustan­ka pod nje­go­vom ko­man­dom po­gi­nu­lo je pre­ko 1.000 lju­di.

Mu­nje­vi­ti voj­nič­ki us­pje­si br­zo su ga una­pri­je­di­li u ka­pe­ta­na ta­ko­zva­nih klef­ti, od­no­sno ma­lih po­kret­nih haj­duč­kih če­ta, a po­tom je do­bio ti­tu­lu hi­ljar­ho­sa. Taj čin je ozna­ča­vao ko­man­dan­ta ko­ji je ko­man­do­vao sa naj­ma­nje 1.000 voj­ni­ka i bio je naj­ve­ći čin u usta­nič­kom pe­ri­o­du. Sa po­bra­ti­mom Ni­ko­lom Kri­je­zo­ti­som, ta­ko­đe usta­ni­kom, bio je ključ­na fi­gu­ra u od­bra­ni Ati­ne, Akro­po­lja i ci­je­le Ati­ke u po­sljed­njim da­ni­ma ustan­ka. A, ka­kav je ju­nak Va­so bio svje­do­či i nje­gov po­hod za oslo­bo­đe­nje hri­šća­na u Li­bi­ji i Si­ri­ji i to na po­ziv pra­vo­slav­nog si­rij­skog epi­sko­pa.

Taj po­hod je bio ne­u­spje­šan, ali uka­zu­je na slo­bo­dar­sku vi­zi­ju i pra­vo­slav­nu du­šu Va­sa Bra­jo­vi­ća – do­dao je prof. dr Bra­jo­vić.

Od kra­lja do­bio čin ge­ne­ra­la

Na­kon oslo­bo­đe­nja i do­la­ska kra­lja Oto­na na grč­ki pre­sto Va­so Bra­jo­vić po­sta­je je­dan od tri naj­zna­čaj­ni­je lič­no­sti u no­vom kra­ljev­stvu. Od no­vog kra­lja do­bi­će čin ge­ne­ra­la i po­sta­će voj­ni upra­vi­telj cen­tral­ne i is­toč­ne Grč­ke i is­tak­nu­tu član Fran­cu­ske stran­ke.

– Va­so je sa pr­vom su­pru­gom Je­le­nom imao če­ti­ri si­na, od ko­jih je naj­po­zna­ti­ji Ti­mo­le­on ko­ji je po­stao ge­ne­ral i va­žan po­li­ti­čar u Grč­koj. Sa dru­gom že­nom imao je kćer­ku Pe­tru ko­ju je na­zvao po maj­ci.

Ti­mo­le­on

Va­so je umro 1847. go­di­ne od te­ške upa­le plu­ća. Ne­ko­li­ko de­ce­ni­ja na­kon nje­vo­ve smr­ti grč­ke vla­sti su sru­ši­le nje­gov grob na Pr­vom atin­skom gro­blju u ale­ji za­slu­žnih gra­đa­na.

To je vje­ro­vat­no po­slje­di­ca du­ge i bje­so­muč­ne kam­pa­nje ko­ja je ovog ju­na­ka pra­ti­la i to­kom ži­vo­ta. Bi­lo je u Grč­koj pu­no onih ko­ji su sa ne­po­što­va­njem go­vo­ri­li o ulo­zi Va­sa u grč­kom ustan­ku.

Oni ni­je­su mo­gli da pri­hva­te da ne­ko ko ni­je Grk ima ta­ko ve­li­ke za­su­ge za oslo­bo­đe­nje Grč­ke.

I da­nas se nje­go­va ulo­ga mi­ni­ma­li­zu­je i ri­jet­ki su po­me­ni o jed­nom od naj­ve­ćih he­ro­ja grč­kog ra­ta i oslo­bo­đe­nja.

NASTAVI SA ČITANJEM

Mjesta i znamenitosti

Digitalizacijom do očuvanja kulturne baštine i sjećanja na Orjoj Luci

Na školi na Orjoj Luci, postavljen je QR kôd ispod spomen ploče stradalima u II svjetskom ratu. Svaki posjetilac može da skenira kôd sa mobilnim uređajem, koji ga vodi na web stranicu na kojoj se nalazi galerija sa slikama i biografije boraca.

Klikom na sliku borca, otvara se biografija koja je povezana sa wikipediom.

Digitalna biografija boraca sa Orje Luke projekat je Andreja Boškovića koji je rodom sa Orje Luke. Bošković je, kako kaže, želio da digitalizuje i sačuva kulturnu baštinu i sjećanje na istaknute pojedince iz Orje Luke.

Skeniranjem QR koda otvara se www.orja-luka.me

Materijal za biografije i galeriju pronašao je u spomen knjizi “Orja Luka 1941-1945” autora Rajka M. Boškovića.

U planu mu je i širenje inicijative što se tiče drugih znamenitosti Orje Luke, a cijeli projekat nastao je samofinansiranjem i vremenom koje Andrej izdvaja kako bi od zaborava otrgao istoriju svog kraja.

Andrej smatra da je veoma važno očuvati kulturnu baštinu kao i sjećanje na minula vremena i žitelje određenog mjesta. Podsjeća na izreku koja kaže da “Tradicija nije klanjanje pepelu, već prenošenje plamena!”.

Andrej ističe da inicijativa ne bi morala da bude isključivo vezana za Orju Luku, već bi mogla da se primijeni i na ostale djelove opštine. Da se na ovakav način obilježavaju građevine od značaja i kulturno-istorijski spomenici.

Digitalna biografija se može pogledati na linku www.orja-luka.me/borci.html 

NASTAVI SA ČITANJEM

Facebook

Najčitanije