Oba oblika imena ovoga plemena se podjednako upotrebljavaju. Ime su dali stanovnici Zetine doline, jer je njima glavno sjedište ovoga plemena iza planine Garča ili iza oba “Garača” (Veljeg i Malog). Ko hoće da označi, da je ono iza Veljega Garča, on kaže “Za Garač”, jer se obično pod imenom Garač razumije samo Velji Garač, dok se Mali Garač uvijek naziva tim cijelim svojim imenom za razliku od Veljeg Garča (a kod samih Zagarčana redovno se Velji Garač zove imenom Garač, a Mali Garač opet samo imenom Garčić). Ko pak hoće da označi, da je ovo pleme iza oba “Garača” on će reći: “Za-Garače”.

I jedan i drugi oblik imena imaju istu promjenu, samo što je ona dvojaka: Zagarača ili Zagarča, Zagaraču ili Zagarču itd. Stanovnici se zovu Zagarčani; pridjev glasi: zagarački.

Zagarač se velikom dužinom granici s Ozrinićima. Ona se završava na istoku kod Jame Oraške, prema ozrinićskom selu Orašju, pa zatim nastaje dalje zagaračka granica prema Bjelopavlićima (“Brdima”). Ona ide preko Tijesne Kamenice i silazi na rijeku Sušicu kod mosta prema mjestu Kovaču (koje je u Bjelopavlićima). Odatle ide sve Sušicom do Mosta na Međicu, a tu prelazi preko Sušice i skreće na istok. U tom pravcu dolazi do na vrh Debeloga Kopita, uzvišenja koje je iznad “brdskog” (bjelopavlićskog) sela Begovine, i nastavlja se još dalje “povrh Begovinah taman iznad kuća njihovijeh”. “Otolenaka prepriječi preko Sušice na Grobnicu, zemljište među selima Planom (“brdsko”) i Bilećom (zagaračko), pa otolenake na vrh sela Plane, pa na vrh Munjega Ždrijela, pa na Gašovu Pećinu, koja graniči sa Sukom (velikim brdom) i sastavlja se sa Kraljičinim Okom”. Prema Kraljičinu Oku dopire zagaračka granica najdalje na istok.

Od Kraljičina Oka na zapad nastaje zagaračka granica prema plemenu Komanima. Ona ide preko Ćepurske Glavice u velikom brdu Sađevcu (u njegovu sjevernom dijelu, tako da najveći dio Sađevca ostaje Komanima), pa više južnih ivica Bogojeva Dola i Šlijepčeva Groba, zatim preko uzvišenja Škrbine i Ostaša, pa više Ostaških Dolova. Potom se nastavlja više dolova Grope i Patanjskoga Dola i izlazi na vrh Magrivog Osoja, pa se penje još dalje do na vrh Skočke Strane. A odatle počinje, kao što smo viđeli, granica prema Ozrinićima (prema Barjamovici).

Prema razlici u zemljišnim osobinama oblast plemena Zagarača se dijeli na Gornji Zagarač i Donji Zagarač. Gornji Zagarač je visoki, sjeverozapadni dio plemenske oblasti, a Donji Zagarač je niže njega: obuhvata Jednoše ili Jednoško Polje i strane oko njega. Zato se sva tri imena za Donji Zagarač upotrebljavaju podjednako, a vrlo često se kaže i samo: “Polje” (U narodu se često označava Gornji Zagarač kao Gornje Selo a donji Zagarač kao Donje Selo).

GORNJE ZAGARAČE

U njega spadaju tri naseljena predjela, od kojih je najdalje na sjeverozapadu Mijogost; u sredini su Musterovići; a na jugoistoku Đuričkovići.

MIJOGOST

Za stanovnike se kaže:”Mijogoštani”; pridjev glasi: “mijogoški”.

Mijogost je između Veljega Garča na sjeveroistoku i granice zagaračko-komanske na jugozapadu. Glavno mu je naselje “selo” Mijogost, koje je u nekolikim dolovima po sredini ovoga predjela, a osim toga ima još nekoliko kuća na jugu od glavnog “sela”, na velikom, djelimično krševitom, zemljištu Rujištima, koje je manjim dijelom mijogoško i mustersko a većim dijelom pripada Đuričkovićima.

U ovom predjelu žive tri bratstva, koja su zajedničkog porijekla i ujedno blizak rod sa glavnim bratstvima susjednog predjela Musterovića. Jedno su mijogoško bratstvo Kekovići (28 kuća), drugo Rajičevići (22 kuće) i trece Đurišići (3 kuće). Često se ova tri bratstva obuhvataju opstim imenom “Mijogoštani”.

MUSTEROVIĆI

Stanovnici se zovu isto tako, a pridjev glasi: “musterski”.

Musterovići zauzimaju predio, koji ima najveću širinu na sjeveroistoku, između vrhova Veljega Garča i Garčića, pa se k jugozapadu postupno sužava, i to tako da samo malim dijelom upire u pomenuta Rujišta. Glavni je dio Musterovića dakle ispod obje imenovane planine i po stranama koje su između njihovih vrhova. U ovom predjelu ima samo jedno “selo”, Musterovići, čije su kuće po ivicama i stranama nekih šest dolova, što su poređani jedan do drugog, sve u supodini obeju Garčeva.

U Musterovićima ima četiri bratstva. Tri su od njih porijeklom “od jednoga” (pretka) i u bliskom srodstvu sa Mijogoštanima. To su: Stojanovići – Lulaši (25 kuća); s užim prezimenima: Grujičići, Markovići i “Stojanovići”, Todorovići (7 kuća) i Vasiljevići (7 kuća). Zasebnog su porijekla Đurovići (2 kuće).

ĐURIČKOVIĆI

Zahvataju sami skoro polovinu (jugoistočnu) Gornjeg Zagarača, od Malog Garča na sjeveroistoku pa do zagaračko-komanske međe na jugozapadu.

Osim glavnoga “sela” Đuričkovići, koje je pod samim Garčićem, oko crkve (Sv. Jovana) i glavnoga puta, ima u ovom predjelu još pet “sela” i “selaca”, dosta rasturenih i udaljenih od glavnog “sela” i jedno od drugoga. Najdalje je na zapadu “seoce” Patnje u Rujištima; istočno od njega Njegule a još dalje na istoku takođe “seoce” Miškovac. Na jugu je od “sela” Đuričkovića, prema granici sa Donjim Zagaračem, “selo” Potok, a nedaleko od njega, na sjeveroistoku, “selo” Popratine.

U predjelu Đuričkovićima živi bratstvo Đuričkovića sa glavnim užim prezimenima: Vuksanovići, Vučinići i Rasaovići (prezime skraćeno od prvobitnog Raslavovići) (ukupno 60 kuća; sa nekoliko još užih prezimena, koja ćemo navesti u naseljima Donjeg Zagarača) i osim toga malo bratstvo zasebnog porijekla, Filipovići, od 4 “ognjišta”.

DONJI ZAGARAČ ili JEDNOŠE ili JEDNOŠKO POLJE ili prosto “POLJE“

Sva ova imena imaju isto značenje i gotovo se sva i podjednako često upotrebljavaju. U Jednoško Polje se računaju i visoke a široke strane, koje se na zapadu i na sjeverozapadu dižu više njega i po kojima se naselio dosta veliki broj Zagarčana. Osim toga i samo je polje nagnuto od zapada ka istoku. Usled tih razlika, koje je dala sama priroda zemljišta, narod je podijelio Donji Zagarač na Povrpoljinu i Podnopoljinu (ili, rjeđe, Povrpolje i Podnopolje).
Po Donjem Zagaraču bratstva su jako izmiješana, a to je posledica postupnog zauzimanja Jednoškog Polja i njegova dijeljenja među razna zagaračka bratstva.

POVRPOLJINA ili POVRPOLJE

zauzima pomenute široke strane Jednoškog Polja i najviši dio toga polja koji je pod njima. U njoj se razlikuju Osoje i Prisoje.

OSOJE

Čine strane okrenute sjeveru i sjeveroistoku. U njemu je “selo” Crna Strana, koje se dijeli na Kuće Pešića, sa 12 kuća od bratstva Radmanovića – Dubravljana – Pešića, i na Kuće Miloševića, u kojima su 8 kuća Radmanovića – Đurića – Stamatovića (“Miloševića”) i 5 kuća Radmanovića – Dubravljana – Vujovića.

PRISOJE

Dijeli se na četiri “sela”, koja od juga k sjeveru idu ovim redom: Kuće Stamatovića sa 14 kuca sve Radmanovića – Đurica – Stamatovića; Kuće Vujovića, sa 12 kuća sve Radmanovića – Dubravljana – Vujovića; Kuće Živaljevića, u kojima osim 5 kuća Đuričkovića – Živaljevića ima i 1 kuća Radmanovića – Đurića – Šćepanovića; Kuće Purovića sa 11 kuća Đuričkovića – Purovića i 4 kuće Radmanovića – Đurića – Ćupića.

PODNOPOLJINA ili PODNOPOLJE

Zahvata sav ostali, mnogo veći, dio Jednoškoga Polja i zagaračko zemljište preko rijeke Sušice. U Podnopoljini se razlikuju: Osoje, “Polje” i Prisoje.

OSOJE

ima slijedeca “sela”, počevsi od sjeverozapada pa k jugoistoku: Ratkova Šuma ili Kuće Nikolića sa 5 kuća Radmanovića – Dubravljana – Nikolića; Rasaovića Ober sa 6 kuća Đuričkovića – Rasaovića; Malenza sa 16 kuća Radmanovića – Đurića – Velimirovića, 2 kuće Radmanovića – Đurića – Šćepanovića i 3 kuce Dubinića.

“POLJE”

Sastoji se, niže Osoja, od “sela”: Mijogoški Ober sa 10 kuća Mijogoštana i Dračice sa 2 kuce Radmanovića -Đurića – Ćupića. Dalje je na jugoistoku, “u dno Jednoškoga Polja selo Vrage” sa 4 kuće Mijogoštana, a na istoku od njih “pri Sađavcu”, Katunina sa 6 kuća Radmanovića – Đurića – Otaševića i 1 kućom Radmanovića – Dubravljana – Nikolića. Na sjeveru je od ovih “sela” seoce Ljubičići sa 1 kućom Mijogoštana, a još dalje na sjeveru oveće “selo”, Bileća, koje se dijeli na četiri “manja sela” ili “seoca”. Od jugoistoka pa k sjeverozapadu ona idu ovim redom: najprije dolazi “seoce” Grobnica sa 4 kuće Musterovića i 2 kuce Radmanovića – Dubravljana – Ičevića; zatim “seoce” Selimovina sa 3 kuće Radmanovića – Đurića, sa 1 kućom Mijogoštana i 4 kuće Radmanovića – Dubravljana; dalje je Bileća (u užem smislu) s 8 kuća Radmanovića – Đurića; i najzad, “pod stranom kod mosta na Sušicu selo Na Međicu” sa 6 kuća Radmanovića – Dubravljana i 1 kućom Radmanovića – Đurića.

PRISOJE

Od Mosta na Međicu pa ka sjeverozapadu nastaje Prisoje. Ono čini južnu i jugozapadnu stranu dugačkog uzvišenja, kojim je Jednoško Polje oivičeno prema rijeci Sušici. U Prisoju ima dvanajest “sela” i “selaca”, koja su u glavnom od juga k sjeveru poređana ovako: Jabuke sa 6 kuća Radmanovića – Dubravljana i 1 kućom Mijogoštana; Gaurin-do sa 1 kućom Radmanovića – Đurića; Sukeza sa 2 kuće Radmanovića – Đurića i 1 kućom Radmanovića – Dubravljana; Kuće Otaševića sa 7 kuća Radmanovića – Đurića – Otaševića; Boljeradski Ober sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Lazarev Krst sa 20 kuća Radmanovića – Đurića ; Skale sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Ćeret sa 1 kućom Radmanovića – Đurića ; Gropa sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Krsti sa 3 kuće Radmanovića – Đurića ; Podškalje sa 1 kućom Radmanovića – Đurića ; Vuše sa 1 kucom Radmanovića – Đurića.

Izvor: Montengro.org.au