Connect with us

Mjesta i znamenitosti

Pleme ZAGARAČ ili ZAGARAČE

Objavljeno

on

Pleme ZAGARAČ ili ZAGARAČE

Oba oblika imena ovoga plemena se podjednako upotrebljavaju. Ime su dali stanovnici Zetine doline, jer je njima glavno sjedište ovoga plemena iza planine Garča ili iza oba “Garača” (Veljeg i Malog). Ko hoće da označi, da je ono iza Veljega Garča, on kaže “Za Garač”, jer se obično pod imenom Garač razumije samo Velji Garač, dok se Mali Garač uvijek naziva tim cijelim svojim imenom za razliku od Veljeg Garča (a kod samih Zagarčana redovno se Velji Garač zove imenom Garač, a Mali Garač opet samo imenom Garčić). Ko pak hoće da označi, da je ovo pleme iza oba “Garača” on će reći: “Za-Garače”.

I jedan i drugi oblik imena imaju istu promjenu, samo što je ona dvojaka: Zagarača ili Zagarča, Zagaraču ili Zagarču itd. Stanovnici se zovu Zagarčani; pridjev glasi: zagarački.

Zagarač se velikom dužinom granici s Ozrinićima. Ona se završava na istoku kod Jame Oraške, prema ozrinićskom selu Orašju, pa zatim nastaje dalje zagaračka granica prema Bjelopavlićima (“Brdima”). Ona ide preko Tijesne Kamenice i silazi na rijeku Sušicu kod mosta prema mjestu Kovaču (koje je u Bjelopavlićima). Odatle ide sve Sušicom do Mosta na Međicu, a tu prelazi preko Sušice i skreće na istok. U tom pravcu dolazi do na vrh Debeloga Kopita, uzvišenja koje je iznad “brdskog” (bjelopavlićskog) sela Begovine, i nastavlja se još dalje “povrh Begovinah taman iznad kuća njihovijeh”. “Otolenaka prepriječi preko Sušice na Grobnicu, zemljište među selima Planom (“brdsko”) i Bilećom (zagaračko), pa otolenake na vrh sela Plane, pa na vrh Munjega Ždrijela, pa na Gašovu Pećinu, koja graniči sa Sukom (velikim brdom) i sastavlja se sa Kraljičinim Okom”. Prema Kraljičinu Oku dopire zagaračka granica najdalje na istok.


Od Kraljičina Oka na zapad nastaje zagaračka granica prema plemenu Komanima. Ona ide preko Ćepurske Glavice u velikom brdu Sađevcu (u njegovu sjevernom dijelu, tako da najveći dio Sađevca ostaje Komanima), pa više južnih ivica Bogojeva Dola i Šlijepčeva Groba, zatim preko uzvišenja Škrbine i Ostaša, pa više Ostaških Dolova. Potom se nastavlja više dolova Grope i Patanjskoga Dola i izlazi na vrh Magrivog Osoja, pa se penje još dalje do na vrh Skočke Strane. A odatle počinje, kao što smo viđeli, granica prema Ozrinićima (prema Barjamovici).

Prema razlici u zemljišnim osobinama oblast plemena Zagarača se dijeli na Gornji Zagarač i Donji Zagarač. Gornji Zagarač je visoki, sjeverozapadni dio plemenske oblasti, a Donji Zagarač je niže njega: obuhvata Jednoše ili Jednoško Polje i strane oko njega. Zato se sva tri imena za Donji Zagarač upotrebljavaju podjednako, a vrlo često se kaže i samo: “Polje” (U narodu se često označava Gornji Zagarač kao Gornje Selo a donji Zagarač kao Donje Selo).

GORNJE ZAGARAČE


U njega spadaju tri naseljena predjela, od kojih je najdalje na sjeverozapadu Mijogost; u sredini su Musterovići; a na jugoistoku Đuričkovići.

MIJOGOST


Za stanovnike se kaže:”Mijogoštani”; pridjev glasi: “mijogoški”.

Mijogost je između Veljega Garča na sjeveroistoku i granice zagaračko-komanske na jugozapadu. Glavno mu je naselje “selo” Mijogost, koje je u nekolikim dolovima po sredini ovoga predjela, a osim toga ima još nekoliko kuća na jugu od glavnog “sela”, na velikom, djelimično krševitom, zemljištu Rujištima, koje je manjim dijelom mijogoško i mustersko a većim dijelom pripada Đuričkovićima.

U ovom predjelu žive tri bratstva, koja su zajedničkog porijekla i ujedno blizak rod sa glavnim bratstvima susjednog predjela Musterovića. Jedno su mijogoško bratstvo Kekovići (28 kuća), drugo Rajičevići (22 kuće) i trece Đurišići (3 kuće). Često se ova tri bratstva obuhvataju opstim imenom “Mijogoštani”.

MUSTEROVIĆI


Stanovnici se zovu isto tako, a pridjev glasi: “musterski”.

Musterovići zauzimaju predio, koji ima najveću širinu na sjeveroistoku, između vrhova Veljega Garča i Garčića, pa se k jugozapadu postupno sužava, i to tako da samo malim dijelom upire u pomenuta Rujišta. Glavni je dio Musterovića dakle ispod obje imenovane planine i po stranama koje su između njihovih vrhova. U ovom predjelu ima samo jedno “selo”, Musterovići, čije su kuće po ivicama i stranama nekih šest dolova, što su poređani jedan do drugog, sve u supodini obeju Garčeva.

U Musterovićima ima četiri bratstva. Tri su od njih porijeklom “od jednoga” (pretka) i u bliskom srodstvu sa Mijogoštanima. To su: Stojanovići – Lulaši (25 kuća); s užim prezimenima: Grujičići, Markovići i “Stojanovići”, Todorovići (7 kuća) i Vasiljevići (7 kuća). Zasebnog su porijekla Đurovići (2 kuće).

ĐURIČKOVIĆI


Zahvataju sami skoro polovinu (jugoistočnu) Gornjeg Zagarača, od Malog Garča na sjeveroistoku pa do zagaračko-komanske međe na jugozapadu.

Osim glavnoga “sela” Đuričkovići, koje je pod samim Garčićem, oko crkve (Sv. Jovana) i glavnoga puta, ima u ovom predjelu još pet “sela” i “selaca”, dosta rasturenih i udaljenih od glavnog “sela” i jedno od drugoga. Najdalje je na zapadu “seoce” Patnje u Rujištima; istočno od njega Njegule a još dalje na istoku takođe “seoce” Miškovac. Na jugu je od “sela” Đuričkovića, prema granici sa Donjim Zagaračem, “selo” Potok, a nedaleko od njega, na sjeveroistoku, “selo” Popratine.

U predjelu Đuričkovićima živi bratstvo Đuričkovića sa glavnim užim prezimenima: Vuksanovići, Vučinići i Rasaovići (prezime skraćeno od prvobitnog Raslavovići) (ukupno 60 kuća; sa nekoliko još užih prezimena, koja ćemo navesti u naseljima Donjeg Zagarača) i osim toga malo bratstvo zasebnog porijekla, Filipovići, od 4 “ognjišta”.

DONJI ZAGARAČ ili JEDNOŠE ili JEDNOŠKO POLJE ili prosto “POLJE

Sva ova imena imaju isto značenje i gotovo se sva i podjednako često upotrebljavaju. U Jednoško Polje se računaju i visoke a široke strane, koje se na zapadu i na sjeverozapadu dižu više njega i po kojima se naselio dosta veliki broj Zagarčana. Osim toga i samo je polje nagnuto od zapada ka istoku. Usled tih razlika, koje je dala sama priroda zemljišta, narod je podijelio Donji Zagarač na Povrpoljinu i Podnopoljinu (ili, rjeđe, Povrpolje i Podnopolje).
Po Donjem Zagaraču bratstva su jako izmiješana, a to je posledica postupnog zauzimanja Jednoškog Polja i njegova dijeljenja među razna zagaračka bratstva.

POVRPOLJINA ili POVRPOLJE


zauzima pomenute široke strane Jednoškog Polja i najviši dio toga polja koji je pod njima. U njoj se razlikuju Osoje Prisoje.

OSOJE


Čine strane okrenute sjeveru i sjeveroistoku. U njemu je “selo” Crna Strana, koje se dijeli na Kuće Pešića, sa 12 kuća od bratstva Radmanovića – Dubravljana – Pešića, i na Kuće Miloševića, u kojima su 8 kuća Radmanovića – Đurića – Stamatovića (“Miloševića”) i 5 kuća Radmanovića – Dubravljana – Vujovića.

PRISOJE


Dijeli se na četiri “sela”, koja od juga k sjeveru idu ovim redom: Kuće Stamatovića sa 14 kuca sve Radmanovića – Đurica – Stamatovića; Kuće Vujovića, sa 12 kuća sve Radmanovića – Dubravljana – Vujovića; Kuće Živaljevića, u kojima osim 5 kuća Đuričkovića – Živaljevića ima i 1 kuća Radmanovića – Đurića – Šćepanovića; Kuće Purovića sa 11 kuća Đuričkovića – Purovića i 4 kuće Radmanovića – Đurića – Ćupića.

PODNOPOLJINA ili PODNOPOLJE


Zahvata sav ostali, mnogo veći, dio Jednoškoga Polja i zagaračko zemljište preko rijeke Sušice. U Podnopoljini se razlikuju: Osoje, “Polje” i Prisoje.

 

OSOJE


ima slijedeca “sela”, počevsi od sjeverozapada pa k jugoistoku: Ratkova Šuma ili Kuće Nikolića sa 5 kuća Radmanovića – Dubravljana – Nikolića; Rasaovića Ober sa 6 kuća Đuričkovića – Rasaovića; Malenza sa 16 kuća Radmanovića – Đurića – Velimirovića, 2 kuće Radmanovića – Đurića – Šćepanovića i 3 kuce Dubinića.

 

“POLJE”


Sastoji se, niže Osoja, od “sela”: Mijogoški Ober sa 10 kuća Mijogoštana i Dračice sa 2 kuce Radmanovića -Đurića – Ćupića. Dalje je na jugoistoku, “u dno Jednoškoga Polja selo Vrage” sa 4 kuće Mijogoštana, a na istoku od njih “pri Sađavcu”, Katunina sa 6 kuća Radmanovića – Đurića – Otaševića i 1 kućom Radmanovića – Dubravljana – Nikolića. Na sjeveru je od ovih “sela” seoce Ljubičići sa 1 kućom Mijogoštana, a još dalje na sjeveru oveće “selo”, Bileća, koje se dijeli na četiri “manja sela” ili “seoca”. Od jugoistoka pa k sjeverozapadu ona idu ovim redom: najprije dolazi “seoce” Grobnica sa 4 kuće Musterovića i 2 kuce Radmanovića – Dubravljana – Ičevića; zatim “seoce” Selimovina sa 3 kuće Radmanovića – Đurića, sa 1 kućom Mijogoštana i 4 kuće Radmanovića – Dubravljana; dalje je Bileća (u užem smislu) s 8 kuća Radmanovića – Đurića; i najzad, “pod stranom kod mosta na Sušicu selo Na Međicu” sa 6 kuća Radmanovića – Dubravljana i 1 kućom Radmanovića – Đurića.

 

PRISOJE


Od Mosta na Međicu pa ka sjeverozapadu nastaje Prisoje. Ono čini južnu i jugozapadnu stranu dugačkog uzvišenja, kojim je Jednoško Polje oivičeno prema rijeci Sušici. U Prisoju ima dvanajest “sela” i “selaca”, koja su u glavnom od juga k sjeveru poređana ovako: Jabuke sa 6 kuća Radmanovića – Dubravljana i 1 kućom Mijogoštana; Gaurin-do sa 1 kućom Radmanovića – Đurića; Sukeza sa 2 kuće Radmanovića – Đurića i 1 kućom Radmanovića – Dubravljana; Kuće Otaševića sa 7 kuća Radmanovića – Đurića – Otaševića; Boljeradski Ober sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Lazarev Krst sa 20 kuća Radmanovića – Đurića ; Skale sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Ćeret sa 1 kućom Radmanovića – Đurića ; Gropa sa 4 kuće Radmanovića – Đurića ; Krsti sa 3 kuće Radmanovića – Đurića ; Podškalje sa 1 kućom Radmanovića – Đurića ; Vuše sa 1 kucom Radmanovića – Đurića.

 

 

Izvor: Montengro.org.au

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Mjesta i znamenitosti

Martinićkoj gradini neophodno posvetiti značajniju istraživačku pažnju

Objavljeno

on

By

Izvor RTNK

Predavanje arheologa-konzervatora Boška Ikovića „Martinićka gradina sa okolinom“ održano je u Zavičajnom muzeju Danilovgrada u organizaciji Matice crnogorske Ogranak Danilovgrad.

Iz Matice ističu da je Iković objasnio koji je bio značaj tada plovne rijeke Zete za područje Danilovgrada i okoline u antičko vrijeme, te o običajima i načinu života u predrimskom i rimskom periodu, s namjerom da pokaže kontinuitet trajanja kulture, duhovnosti i državnosti naznačenog prostora. Objasnio je i nekoliko značajnih toponima koji ukazuju na način života na prostoru danilovgradske okoline sa nekoliko episkopskih sjedišta.

Prisutni su mogli da vide i snimak iz 1972. godine kada je ekipa na čelu sa profesorom Vojislavom Koraćem došla na Gradinu i počela prve istraživačke radove.

– To je bio jedan prilično zapušten prostor, mada i danas nije bolji. Imamo i jednu ekskluzivu. Zahvaljujući angažmanu kolege Stanka Jovanovića, došli smo konačno u posjed, samo u elektronskoj formi, dokumentacije koja je vezana za istraživačke radove na Gradini martinićkoj kroz dnevnike radova, fotografije i crteže i imamo obećanje da će se raditi na konkretnom materijalizovanju tih i drugih nalaza sa Gradine, jer ima i nešto malo keramike sa tog prostora u Beogradu, koja je u toku kampanje odnošena na arheološki tretman i konzervatorske operacije – rekao je Iković.

Iković je prisutnima predočio i skice lokaliteta

– Po svoj prilici, Gradina martinićka poslužila je kao pribježište, odnosno refugijum, u periodu VI i VII vijeka, prilikom čuvenih avarsko-slovenskih upada na teritoriju, između ostalog grada Doklee. Po svoj prilici, unutar zidina je bila stacionirana jedna značajna vojna jedinica koja je čuvala put. Podgrađe je bilo vjerovatno značajno naseljeno, jer imamo podatke o dvije nekropole, odnosno dva velika groblja koja su vrlo malo sondažno istraživana, a osim toga nema značajnijih tragova koji nam mogu ukazati na stanovništvo tog prostora – objasnio je Iković.

Unutar lokaliteta postoje indicije da je, ističe Iković, prema obimu loma ploča i količini fragmenata, teško da je Martinićka gradina mogla biti prirodnim putem razvaljena, već sve ukazuje na to da je uništena s namjerom.

– Jedna od radnih verzija, početna teza Koraćeva, je da bi Gradina mogla biti jedan od gradova koje je Nemanja porušio prilikom zauzimanja srednjovjekovne dukljanske države od strane Raške, a druga teza je da je rušenje ili razvaljivanje Martinićke gradine uslijedilo od makedonskog kralja Samuila – rekao je Iković.

Na prezentaciji je prikazana i 3D animacija pretpostavljenog izgleda Martinićke gradine.

 

Nastavite čitanje

Društvo

Čuda su moguća: Danas je Sveti Vasilije Ostroški

Objavljeno

on

By

Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave danas Svetog Vasilija Ostroškog – velikog čudotvorca, čije se mošti čuvaju u manastiru Ostrog, u Crnoj Gori.

Pravoslavni vjernici ovog svetitelja poštuju i svetkuju u svim  zemljama, a njegova bezbrojna čuda prepričavaju se širom svijeta.

U manastir Ostrog dolaze ljudi i drugih vjeroispovesti među kojima ima i muslimana koji pred moštima Vasilija Ostroškog traže spas i iscjeljenje od teških bolesti i muka koje su ih zadesile.

Sveti Vasilije Ostroški (Jovanović) rođen je u selu Mrkonjići, Popovo Polje u Hercegovini, u Republici Srpskoj. Odatle je otišao u trebinjski manastir Uspenija Presvete Bogorodice gdje se zamonašio i započeo život podvižnika.

Kao episkop zahumsko-hercegovački i skenderijski živjeo je u manastiru Tvrdošu, služeći pravoslavnoj vjeri i ćuvajući svoje vjernike od turskih svireposti.

Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u manastir Ostrog, gdje je nastavio podvižnički život i gdje se upokojio 1671. godine u svojoj keliji.

Iz stijene pored koje se upokojio, kasnije je izrasla vinova loza, iako u stijeni nema zemlje.

Život Svetog Vasilija bio je u Bogu i sazdan po Hristu. Kada se Vasilije upokojio njegova kelija bila je obasjana svjetlošću. Tada je narod počeo da dolazi na njegov grob i moli se.

Prema predanju, sedam godina nakon smrti Svetog Vasilija, tadašnjem igumanu manastira u Župi kod Nikšića javljao se često u snu. Jedne noći rekao mu je da dođe u Ostrog i otvori njegov grob. Tako je i uradio, a tijelo Svetog Vasilija našli su očuvano i mirisalo je na bosiljak.

Bio je smatran za svetitelja i još tokom života, a kako je vrijeme odmicalo posle njegove smrti sve više vjernika dolazilo je po utjehu i spas. Sada na Ostrog dolaze i ljudi drugih vjeroispovesti iz raznih krajeva sveta.

Manastir je dobio ime po brdu koje se uzdiže iznad njega i podeljen je na Gornji i Donji Ostrog, gdje vjernici dolaze na poklonenje svetitelju, posebno na paznik Duhova, 50 dana po Vaskrsenju.

Ovaj manastir samo tokom ljeta obiđe oko 300.000 vjernika što ga svrstava u najveće pravoslavno svetilište na području cijele Evrope.

U Gornjem manastiru nalaze se dijve crkvice. Gornja je posvećena Časnom krstu, a druga (donja) Vavedenju Presvete Bogorodice. Gornju je podigao 1605. godine jeromonah Isaija iz sela Popa kraj Nikšića, s blagoslovom mitropolita Vasilija, a živopisana je 1667. godine. Za donju se ne zna tačno kada je sagrađena. Po jednoj verziji narodnog predanja, podigli su je isposnici koji su tu živjeli prije Svetog Vasilija.

Po drugoj verziji, koju je još Vuk Karadžić zabilježio po riječima ostroškog arhimandrita Nikodima Raičevića, crkvu je sagradio mitropolit Vasilije.

I ova je crkvica živopisana, vjerovatno kad i gornja (1667. godine). U njoj počivaju mošti Svetog Vasilija.

Mjesto na kome se nalazi Donji manastir ranije se zvalo Kosjeradići ili Goseradići. Kad je mitropolit Vasilije kupio ovo i nešto od okolnog zemljišta, on je u blizini te crkve podigao ambar i kuću za mlađe, te od svega toga kasnije postade manastir – Donji manastir Ostrog.

U februaru 1942. godine, za vrijeme bombardovanja manastira Ostrog, jedna granata iz brdskog topa njemačkog udarila je u kameni zid iznad Gornjeg manastira, razbila vrata na crkvici Časnog krsta, ali nije eksplodirala.

Granata se od pada razbila na dva dijela. Stručnim ispitivanjem kasnije je utvrđeno da je granata bila sasvim ispravna. Očigledno je da Svetitelj to nije dopustio. Ova granata se i danas čuva u Gornjem manastiru.

Poštovanje našeg naroda prema ovom Božjem ugodniku ogleda se i u podizanju u njegovu čast mnogobrojnih hramova. Posebno je lijep hram podignut svetitelju u njegovom gradu Onogoštu – Nikšiću.

Godine 1935. otvorena je u Beogradu bolnica nazvana po Svetom Vasiliju Ostroškom, a u Crkvi Svetog cara Konstantina i Jelene na Voždovcu čuva se i danas njegov sveti omofor.

Srpska pravoslavna crkva slavi svetog Vasilija Ostroškog svake godine 12. maja (29. aprila, po julijanskom kalendaru).

Nastavite čitanje

Facebook

Najčitanije