Connect with us

Društvo

Poslednji gorštak Crne Gore Nikola Pavićević: “Danas se više divim vuku nego čoveku”

AUTOR: LENA SLADOJEVIĆ

Reč autora “Tekst o Nikoli Pavićeviću napisan je 2018. godine, ali nije objavljen, tada su urednici objašnjavali ‘takve priče ne prodaju novine’. Spletom čudnih okolnosti, tekst se zagubio i šest godina kasnije se pojavio takoreći sam u gluvo doba noći u računaru. Možda je sve to bila Božja volja, da ovakva priča bude deo Princip magazina. Nikolu planiram ponovo da posetim, ali ovaj put sa drugim darom – tekstom.”

Na planini Prekornici u crnogorskom negostoljubivom, ljutom i suvom kršu živi i samuje jedan od poslednjih gorštaka Nikola Pavićević. U toj nesvakidašnjoj lepoti, ali i tegobi, rađali su se gorštaci najlepših i najtežih životnih priča, a takva je upravo ova, koja se retko viđa, a još ređe piše.

Objavljeno

on

Foto Principmagazin.com, Lena Sladojević

Put do njega bukvalno ivicom litice, tamo gde i planinska koza obazrivo ide i tako više od 10 kilometara, tačnije uspona od 120 spratova, koliko je tehnologija premerila – prešli smo uz pomoć dva lovca i dve puške. Tako mora, kažu ima i vukova i medveda.

Planinarsko sportski klub Prekornica Danilovgrad 5 compressed

FOTO: Planinarsko sportski klub Prekornica Danilovgrad

Sretosmo Nikolu na pola puta, kako lakonogo, kao dečak nosi na ramenima dve bale sena. Do jedne tačke, koliko auto može da prođe, meštani okolnih mesta mu donose seno, kako bi mogao prehraniti koze i ovce u zimskom periodu.

“A jesil više došla, tri godine te čekam” prvo što je pitao Nikola kada nas je ugledao. Toliko smo se raspitivali o njemu, gde živi, kako doći do njega, ko zna put… Bistrog uma i pogleda, kao da ovaj krš uramljuje ljude u mudrost, zna sve o nama.

Ranac sa hranom koji smo mu doneli ga vređa, kaže “Nijesam ja sirotinja, oli da ti ja to nosim?”. Na negodovanje, odgovara “Ako te, nosi to je tvoja neka unutrašnja borba. Idemo domu”.

Nastavljamo put po kamenitoj pustoši, litica pred sobom, litica nad sobom, ali ovaj put sigurniji, ipak je sa nama gorštak Nikola. Priroda koja na trenutke deluje ohola do ludila, opija nas svežim vazduhom i lepotom, toliko da zaboravljamo na bolove u nogama. Dok naše profesionalne planinarske cipele, gube jedan đon za drugim, Nikolini gumeni opanci opstaju na ovom kršu, kako kaže, godinama.

IMG 4237 compressed

FOTO: Princip

Pokazuje nam šta je lekovito bilje, gde je poskok, a gde bistra “živa” voda, koja je to jaruga gde vuci nateraju ovce, zarobe i pojedu u toku noći.

– Vidite ovaj bunar ovde, tu je moj najmlađi brat stradao, prvi u našoj porodici. Imao je samo sedam godina i svaki dan je dolazio tu po vodu, pa je nosio do našeg katuna. Jednom je otišao i nikada se više nije vratio. Kanap mu se umotao oko noge i kad je ubacio kofu, povukla ga je u bunar. To je prva nesreća koja je zadesila našu porodicu. Draga deco ovde je priroda nekada bez milosti od neba do kamena – objašnjava za Princip magazin.

Majka priroda mu je dala mnogo toga, zdravu hranu, čist vazduh, lekovito bilje, ali i neprijatelje vukove i medvede. Nakon nekoliko sati hoda, u magnovenju vidimo ovce i tu se smirimo – konačno smo stigli do katuna, dok pred nama puca scena iz filma “Ljepota poroka” Živka Nikolića.

IMG 4239 compressed

FOTO: Princip

Dok loži vatru u sred kuće, insistira da se presvučemo i ugrejemo. Daje nam njegove stvari uz opasku da su čiste i poslužuje nas sirom, medom, lozom i čajem od lekovitog bilja. Sve pripremljeno njegovim prostim i spretnim rukama.

Dinarsko gorje

FOTO: Dinarsko gorje

– Bio sam u vojsci u Sloveniji i mogao sam da odem da radim gde sam hteo, ali nisam. Vratio sam se ovde gde sam se i rodio, kako bih brinuo o majci i ocu jer ih je zadesila još jedna nesreća. Stariji brat se propio i ubio bombom iz Drugog svetskog rata. Nije ova priroda za svakoga, ume da bude veoma nemilosrdna. Mi nismo bili sirotinja, moja porodica je imala i 300 ovaca i koza. Odlazili smo u “gvožđe” kada je jedna kuna vredela koliko i 100 ovaca. I sada ja lepo od ovaca i koza zaradim, a i ne trošim nigde, nema se ovde gde ni trošiti.

Sve je ovde propalo osim prirode. Ljudi su postali veoma loši. Zamislite da neko pređe sve ovo što ste vi sada prešli, da bi mene prevario i ukrao mi pare. I to se desilo – kroz suze priča Nikola.

U pitanju je pozamašna suma, i ne samo ti koji su ga prevarili tad, već su i drugi dolazili i tražili pare koje nikada nisu vratili. Nikola je uvek davao i nadao se da je preostalo nešto dobrih ljudi, međutim život ga je uvek iznova demantovao.

Planinarsko sportski klub Prekornica Danilovgrad 4 compressed

FOTO: Planinarsko sportski klub Prekornica Danilovgrad

– Sve je propalo, a šta se ja čudim da je tako kod nas, kad je tako i kod vas gde su bila velika sela. Nije samoća za svakoga, ali verujte mi i to je i bolje i lakše nego da te ljudi iznova lažu i obmanjuju. Na samoću se navikneš, podnošljivija je u mladosti, nego u starosti. Sada me svi studovi hladnoće tuku – iskren je Pavićević i dodaje da mu je nadraže to što je oslobođen od svih želja:

Planinarsko drustvo Vucji zub compressed 1

FOTO: Planinarsko društvo Vučji zub

– Kad ne valja ništa, onda nijednu želju nemam. Samo sam pošten i dobar čovek. Zaludu sam radio i krv i znoj prolivao, porodicu držao. Samo sam živ. Šta je koristi sada da žalim za nečim u stare dane. Mogu samo da se divim ovoj prirodi i lepoti Crne Gore i da delim to osećanje sa kraljevima, pesnicima, umetnicima, plemićima. Ali nek se zna, neka bude upisano tu, da Nikola Pavićević nije ni za kralja, ni za komunizam, i da samo poštuje demokratiju.

Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog insituta u Beogradu compressed

FOTO: Detalj stare topografske karte Vojnogeografskog insituta u Beogradu

Ima radio i dobro je informisan, istorijski potkovan, pamti bitke, zna o ratovima, a i o svemu što se danas dešava. Meso gotovo da i ne jede, donesu mu katkad ribe, a uz to i novine. Kada sneg napada, ne vidi ljudsko lice i po mesec dana.

– Ne čujem glasa čovekovog po mesec dana, samo rzanje vukova i medveda, ali opet mislim da ništa ne gubim. Žao mi je samo mladog sveta. Izrabljuje ih kapitalizam, rade za male pare, ili ih roditelji i matore izdržavaju, ne mogu da stvore svoje ništa, ni svoj krov nad glavom. Tako je u Crnoj Gori, tako je u Srbiji, i u svim zemljama regiona. Onda se od muke i zbog nepravde raseljavaju svuda po svetu, ali nije ni to lako. Bolje im je da se vrate na dedovinu, odakle su i potekli, naravno ukoliko mogu, i da budu svoji. Svoj na svome, a ne večite sluge. Pitanje je da li se čovek može sada vratiti na svoje, žene neće više da žive na selu, u kući, kažu “neće da se muče”, a nije ni u gradu život sjajan, ne?.

Pa čak i ja koji sam dohvaćen zastrašujućim dodirom sudbine, možda ovde imam više mira i radosti, nego neko ko je rođen u velikom gradu.

Porodice su razbijene, i nešto slutim da se to nikada neće vratiti na staro. A da li postoji budućnost bez čoveka? Kad kažem čoveka, mislim na pravog čoveka, radnog, vrednog, jakog, poštenog, sitog, zadovoljnog? Recite vi meni jel postoji još uvek negde takav čovek? – pita nas Nikola, dok mu mi odgovoramo da je tu ispred nas i da smo zato i došli prvi da ga intervjuišemo.

IMG 4238 compressed

FOTO: Princip

Objašnjava da ukoliko mislimo bezbedno da se vratimo u Podgoricu, da moramo da krenemo, te nas ispraća i zaustavlja na jednom mestu. Tu nam pokazuje vrtaču gde mu je vuk sinoć pojeo ovcu.

– Znate danas se više divim vuku, nego čoveku. Pa kakvo je to biće! Koliko god zamki da mu postaviš, on u njih ne upada. Čovek bi upao u svaku. Ovi danas lovci, ove njunje, da nemaju takvo oružje, da ga vide i po noći, nikada ga ulovili ne bi. Ne bojim ga se i ne zameram mu što mi lovi ovce i koze, što me šteti, divim mu se. Ali “Ja se zemlje car nazivam, ja se gordim i ponosim, jer vrh svega zemnog vladam; Ja s prirodom često ratim, pobjeđavam tresk gromovah, pobjeđavam zvuk vjetrovah” to vam je veliki Njegoš, a sad sretan put – ostavlja nas Nikola Pavićević dok se za nama, sa njim večno uokviruje gigantska freska Prekornice.

AUTOR: LENA SLADOJEVIĆ

Reč autora “Tekst o Nikoli Pavićeviću napisan je 2018. godine, ali nije objavljen, tada su urednici objašnjavali ‘takve priče ne prodaju novine’. Spletom čudnih okolnosti, tekst se zagubio i šest godina kasnije se pojavio takoreći sam u gluvo doba noći u računaru. Možda je sve to bila Božja volja, da ovakva priča bude deo Princip magazina. Nikolu planiram ponovo da posetim, ali ovaj put sa drugim darom – tekstom.”

Advertisement

Društvo

Pravo građana na odlučivanje: Može li lokalna bez mjesne samouprave?

Autor je predsjednik Savjeta mjesne zajednice Spuž i projektni koordinator u Centru za razvoj nevladinih organizacija

Objavljeno

on

By

Petar Knežević

Ministarstvo javne uprave je 31. maja 2024. godine stavilo na javnu raspravu nacrt Zakona o lokalnoj samoupravi. Glavna novina novog Zakona jeste uvođenje asimetrične decentralizacije kroz propisivanje statusa grada, koji jedinica lokalne samouprave može dobiti ispunjavanjem kriterijuma razvoja. Uz status grada, jedinica lokalne samouprave preuzima i niz nadležnosti iz oblasti koje pripadaju Vladi predškolsko obrazovanje, primarna zdravstvena zaštita, prostorno planiranje i socijalna zaštita.

Izrada novog Zakona, kojem je prethodila i izrada Analize funkcionisanja sistema lokalne samouprave u Crnoj Gori, je takođe prilika da se revidiraju i ostale odredbe.

Za razvoj demokratije izuzetan značaj predstavljaju prilike koje se otvaraju građanima da direktno utiču na donošenje odluka. Ovaj način učešća, koji se ne vezuje za njihovo biračko pravo da biraju svoje predstavnike u državnoj i lokalnoj zakonodavnoj vlasti, nazivamo participativna demokratija.

People stood in a queue, patiently waiting for their turn to participate in the voting process.

Ilustracija

Participativna demokratija se naročito naglašava na lokalnom nivou, gdje građani zadovoljavaju većinu svojih potreba i ostvaruju osnovna prava. Samim tim, Zakon o lokalnoj samoupravi ima priliku da, definisanjem načina na koji građani imaju pravo da učestvuju u donošenju odluka, stvori sve preduslove za podizanje nivoa učešća građana, samim tim, i kvaliteta donesenih odluka, osjećaja vlasništva i uključenosti građana u javne poslove.

Derogiranje mjesnih zajednica?

Mjesne zajednice predstavljaju najniži nivo upravljanja, te važnu kariku koja služi kako bi donosioci odluka imali uvid u potrebe i želje građana u vezi pitanja koja se direktno ili indirektno odnose na njih. Nacrt Zakona o lokalnoj samoupravi predlaže da mjesna zajednica može imati od 50 do 4000 stanovnika. U praksi, to bi značilo da bi MZ Spuž morala da se razdvoji na dvije mjesne zajednice, imajući u vidu da trenutno broji 4001 stanovnika. Ovo ograničenje u broju nije potkrijepljeno nijednom preporukom ili zaključkom analize.

Nadalje, nacrt Zakona propisuje da su organi mjesne zajednice predsjednik MZ i zbor. Ovom odredbom se negira sama suština trenutno jedinog organa – Savjeta MZ – da bude predstavničko tijelo, u kojem će se voditi računa o odlučivanju u dogovoru među raznovrsnom grupom stanovnika, uzimajući u obzir starost, pol, mikrolokalitet iz kojeg dolaze. Ako se bira samo jedna osoba da vodi mjesnu zajednicu, postavljaju se dva pitanja: da li jedna osoba ima kapaciteta da na volonterskoj osnovi izvršava sve obaveze i organizuje aktivnosti na adekvatnom nivou, i da li će jedna osoba moći jednako da se stara o uvažavanju interesa svih građana, naročito u većim mjesnim zajednicama. Sa druge strane, zbor ne može ni u teoretskom niti praktičnom smislu biti organ. Zbor je oblik neposrednog učešća građana, propisan kao takav članom 275, dok se u praksi ne može očekivati sazivanje zbora češće od jednom godišnje, što nije dovoljno za konstantnu involviranost građana u donošenje odluka.

Mjesna zajednica Spuž

U članu 248 nacrt Zakona propisuje da mjesna zajednica donosi godišnji program rada. Umjesto na godišnji ciklus, fokus mora biti stavljen na dugoročno djelovanje. Zakon mora propisati obavezu mjesnih zajednica da izrade Plan razvoja, čiji rok neće biti ograničen na tekuću godinu, imajući u vidu da se mnogi procesi koje mjesna zajednica započinje mogu trajati više godina, poput planiranja velikih infrastrukturnih projekata.

Zakon takođe mora prepoznati potrebu mjesnih zajednica za finansijskom podrškom svojim aktivnostima. Iako članovi Savjeta nemaju naknadu za svoj rad u Savjetu, niti rade ovaj posao sa tim ciljem, veći dio aktivnosti ima troškove. Za pokrivanje tih troškova mjesne zajednice se obično oslanjaju na ograničena sredstva iz budžeta Opštine i donacije. Uspostavljanje sistema finansiranja mjesnih zajednica na osnovu predloženih aktivnosti, sa obavezom da o istim izvještavaju i pravdaju Opštini, bi doprinio razvoju mjesnih zajednica u skladu sa njihovim potrebama. U praksi, mjesne zajednice bi jednom ili više puta godišnje mogle da predlože Opštini više aktivnosti koje će realizovati, uz predlog potrebnog budžeta, te bi javne finansije bile trošene za zadovoljavanje osnovnih potreba građana na mjesnom nivou.

Institut „slobodna stolica“, kroz koji predstavnici nevladinih organizacija mogu učestvovati u raspravama u skupštini Opštine bez prava odlučivanja, je takođe predviđen ovim zakonom. Nasuprot trenutnom rješenju, institut „slobodna stolica“ bi trebalo otvoriti i za predstavnike mjesnih zajednica, naročito kada se raspravlja o pitanjima od značaja za tu mjesnu zajednicu. Na taj način, građani bi mogli, preko svojih predstavnika u Savjetu mjesne zajednice, uticati na donošenje odluka u lokalnom parlamentu.

Osim mjesne zajednice, građani imaju pravo i na direktno učešće u donošenju odluka, koristeći jedan od mehanizama: inicijativa, građanska inicijativa, zbor građana, referendum (mjesni i opštinski), peticija, predlog i žalba. Iako je najavljen fokus na mehanizme direktnog uključivanja građana u donošenje odluka, ovaj dio Zakona je ostao nepromijenjen.

Iako se Zakonom postavila osnova ovih mehanizama, Opštine rijetko naprave konkretne korake kako bi ove mehanizme aktivirali. Ono što nedostaje Zakonu u ovom dijelu jesu mogućnosti koje prate razvoj tehnologije i obrasce ponašanja ljudi u 21. vijeku. Prije svega, ovo se odnosi na aktivnije korišćenje tehnologije za elektronsko predavanje podnesaka, kao i elektronsko praćenje aktivnih podnesaka.

Za korišćenje nekih od mehanizama, poput građanske inicijative, potrebno je da se sakupi određeni broj potpisa građana. Vlada i Skupština Crne Gore već imaju funkcionišući sistem e-peticija putem kojeg građani mogu elektronski potpisati peticiju. Uvođenjem sličnog mehanizma za mehanizme učešća u vršenju javnih poslova na lokalnom nivou, građanima bi bilo višestruko olakšano da se izjasne i doprinesu donošenju odluka u interesu svih građana.

 

Osim olakšavanja korišćenja ovih mehanizama, moramo osigurati da nadležni organi ne ignorišu podnesene akte, već da odgovore na svaku podnesenu inicijativu, bilo prihvatajući ili odbijajući, i u skladu sa istom pokrenu odgovarajuće postupke. Kaznene mjere za odgovorna lica za neizvršavanje već propisanih mjera bi mogle doprinijeti primjeni ovih odredbi.

Imajući u vidu da se lokalnim samoupravama ostavlja na diskreciju da definišu način funkcionisanja zbora građana, dolazi se u situaciju da građani na razni način imaju pristup ovom mehanizmu. Neke opštine definišu da pravo učešća imaju građani koji stanuju u toj mjesnoj zajednici, dok neke dozvoljavaju i vlasnicima nepokretne imovine u toj mjesnoj zajednici, a koji ne stanuju u istoj, da učestvuju na zborovima. Opština Danilovgrad definiše da su to „građani sa područja za koje se zbor saziva“. Nameće se pitanje ko su ti građani, i na koji način utvrđujemo to? U skladu sa uporednom praksom iz Evrope, ovo pravo bi trebali ostvarivati građani koji imaju prebivalište ili boravište u toj mjesnoj zajednici, to jest građani koji su svoj život (trajno) vezali za to mjesto.

Vezivanje pravo participacije za posjedovanje nepokretne imovine vuče korijene u feudalnom društvu, kada su odlučivali isključivo zemljoposjednici. U praksi, to može značiti da osoba koja ima imovinu u 15 raznih mjesnih zajednica, odlučuje u svima, te samim tim, ima 15 puta više prava na odlučivanje od pojedinca bez imovine ili sa imovinom u samo jednoj mjesnoj zajednici.

 Uključivanje osoba koje nisu državljani Crne Gore a koji stanuju na teritoriji date mjesne zajednice u ovaj opseg je važno iz više razloga. Stranci koji legalno borave u Crnoj Gori, i koji su trajno vezali svoje živote za Crnu Goru u jednakoj mjeri doprinose javnim prihodima – plaćaju PDV, poreze i doprinose na lični dohodak, porez na nepokretnost i sve ostale propisane dažbine. Jedna od potreba stranaca jeste da se integrišu u naše društvo. Učešće u donošenju odluka je jedna od ključnih pretpostavki da se stranci integrišu i osjete uključenim u život zajednice. Na ovaj način se upoznaju sa oblicima donošenja odluka koji vuku korijenje vjekovima unazad, poput zbora građana.

U mnogim razvijenim demokratskim državama, poput Danske, Norveške, Finske, Nizozemske, Španije, Švedske i drugih, stranci koji borave u toj državi imaju pravo učešća na lokalnim izborima. Na ovaj način stranci imaju priliku da se integrišu u društvo i obogate život u zajednici, često donoseći sa sobom i kreativne ideje koje će unaprijediti život svih građana.

Prije donošenja važnih odluka, poput donošenja Zakona o lokalnoj samoupravi, mora prethoditi detaljna analiza trenutnog stanja i potencijalnih rješenja. Analiza funkcionisanja sistema lokalne samouprave u Crnoj Gori, koju je izradilo Ministarstvo javne uprave, ne analizira u dovoljnoj mjeri pitanje direktnog učešća građana u donošenje odluka na lokalnom nivou kroz mjesne zajednice ili direktne mehanizme. Samim tim, na osnovu Analize nacrt Zakona ne može dati odgovarajuće rješenje za smisleno uključivanje građana u donošenje odluka. Analiza mora detaljno razmotriti koji su uzroci i posljedice ovog problema, i u skladu sa tim donijeti odgovarajuće zaključke i preporuke. Samim tim, dolazimo u zatvoreni krug: da bismo propisali efektivne mehanizme učešća građana, potrebno je da građani učestvuju u donošenju Zakona. Kada jednom izađemo iz tog kruga, i kada mehanizmi budu skrojeni po mjeri građana, ulazimo u pozitivnu povratnu spregu.

Nastavite čitanje

Društvo

Izložba Matice crnogorske „13. jul 1941 – Godine prkosa i ponosa“ otvorena u školi „Vuko Jovović“ u Danilovgradu

Danas smo se okupili kako bismo odali počast onima koji su, vođeni hrabrošću i ljubavlju prema slobodi, ustali protiv okupatora i postavili temelje antifašističke borbe, poručeno je juče na otvaranju izložbe „13. jul 1941 – Godine prkosa i ponosa“ u osnovnoj školi „Vuko Jovović“ u Danilovgradu.

Objavljeno

on

By

Foto: Matica crnogorska

Izložbu je Matica crnogorska priredila povodom jubileja, 80 godina Trinaestojulskog ustanka i prilagodila učeničkom uzrastu. Autori izložbe su Adnan Prekić, Jadranka Selhanović, Ivan Ivanović i Danilo Ivezić.

Tokom otvaranja izložbe kojoj su prisustvovali Veso Popović, predsjednik Ogranka Danilovgrad MC; Danka Barović, poslovni sekretar MC i Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar SUBNOR-a, istaknuto je da u Crnoj Gori 13. jul nije samo datum, već simbol našeg nepokolebljivog duha i zajedništva.

– Tog dana, narod Crne Gore je ustao protiv tiranije, pokazujući svijetu da je sloboda vrednija od svega. Ustanici su svojim djelima zapisali stranice istorije koje ćemo vječno pamtiti i prenositi budućim generacijama. Izložba pred nama nije samo retrospektiva događaja, već i podsjetnik na snagu jedinstva i hrabrosti. Fotografije, dokumenti i svjedočanstva pričaju priču o ljudima čija je borba bila ispunjena prkosom prema nepravdi i ponosom zbog pripadnosti narodu koji nikada nije klonuo pred izazovima – poručili su iz škole uz zahvalnost Matici crnogorskoj.

01-DGD-13-jul

– Ovaj poklon omogućava da duh Trinaestojulskog ustanka živi među našim đacima, podsjećajući ih na vrijednosti koje su oblikovale našu istoriju. Ovi panoi će biti dragocjen izvor znanja i inspiracije za sve buduće generacije učenika, podstičući ih da cijene slobodu i pravdu za koju su se naši preci borili – rekli su iz škole „Vuko Jovović“.

Đacima i njihovim nastavnicima se ovom prilikom obratio i sekretar Saveza boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, organizacije koja baštini tradiciju narodnooslobodilačke borbe, i član Matice crnogorske, Dragan Mitov Đurović. On je podsjetio da 10 vjekova crnogorske istorije ima na stotine i hiljade značajnih datuma.

02-DGD-13-jul

– Od Tuđemila preko Vučjega dola i Grahovca, pa da se prisjetimo i ovih svježih datuma, Neretve, Sutjeske… Kažem svježih zato što nije tako davno bio Drugi svjetski rat, kada su među jugoslovenskim i crnogorskim partizanima posebno mjesto zauzeli borci sa područja Danilovgrada na ratištima širom zemlje. Među tim značajnim datumima zasigurno je najvažniji u novijoj istoriji Dan ustanka crnogorskog naroda za koji je, rekli su vam to sigurno vaši predavači istorije, Žan Pol Sartr rekao da može služiti na ponos narodima Evrope, a možemo dodati: i na ponos svim narodima u Crnoj Gori. Stoga Matica crnogorska, koja na najbolji način baštini tradiciju svih naroda u Crnoj Gori, ovom izložbom želi da podsjeti, želi da ona bude živi opomenik da je 13. jul 1941. bio i ostao naš svijetli datum. A toga datuma valja se sjetiti i zbog čovjeka čije ime nosi vaša škola, zbog velikog heroja i junaka, prosvjetnog radnika Vuka Jovovića čijim su stazama nauke otišli kasnije u poslijeratnoj izgradnji mnogi mladi ljudi – rekao je Đurović i dodao da je Crna Gora je zemlja koju valja voljeti i valja čuvati.

– Jer Crnogorci su, zapisano je, jedini narod na planeti koji nikad nije trgovao svetim parčetom zemlje koji se zove domovina – rekao je Đurović.

Učenicima i gostima obratila se i direktorica škole Mirjana Keković. U okviru svečanog programa hor OŠ „Vuko Jovović“ je izveo pjesmu italijanskih partizana „Bella ciao“, učenici su recitovali poeziju Mire Alečković, Konstantina Simonova i Desanke Maksimović, a promovisana je i knjiga „Kako rastu krila“ crnogorske književnice Tamare Senić koja predaje Muzičku kulturu u ovoj školi.

Nastavite čitanje

Facebook

Najčitanije