Davno je prošlo vrijeme od prvih oplemenjenih ovaca kada je umjesto vune bila prisutna dlaka. Takve ovce koje istina i danas postoje ne zahtijevaju strižu. Međutim, ne tako davno imali smo i primitivne rase ovaca koje su same svoju vunu odbacivale – nijesu zahtijevale obaveznu strižu, iako je ona često sprovođena zbog mnogobrojnih razloga. Sada, kada su u najvećem dijelu prisutne oplemenje i rasne ovce – šišanje postaje obavezna metoda… nekada i zarade a sada isključivo kao održavanje dobrobiti ovaca.

Mašinska ili ručna striža svejedno, obavezan je tretman u njezi ovaca. Upravo njime odgajivač zamjenjuje prirodan proces odbacivanja vune, a koji se ne može organizovati ni na koji drugi način. Ova stavka koja je bitna i nezamjenljiva organizuje se najčešće u prolećnom periodu, odnosno kada dani postaju duži i topliji. Tada se imitira prirodan proces koji u konačnici dovodi do opšteg blagostanja životinja.

Ipak, proces koji se organizuje ne mora nužno dovesti do blagostanja i dobrobiti. Brojne su posledice nestručnog šišanja ovaca, od povećanja nivoa hormona stresa (kortizola) – fiziološki, pa do mehaničkih povreda (povrede kože i krvnih sudova, djelova tijela i ostalih organa) što će pretpostaviti moguće i veću štetu kod ovaca negoli korist od šišanja. Zbog navedenog je neophodno ovcama pravilno rukovoditi, stručno ih šišati i obezbijediti uzajamno povjerenje, bez vike i bez fizičkih i naglih pokreta.

Nekada se striža ovaca sprovodi i 2 pa čak i 3 puta u jednoj godini. Sve to posledica je izuzetno brzog porasta vune kod nekih ovaca kao što je čistokrvni Merino, ali i želje odgajivača da se podstakne njen brži rast.

Zašto je striža važna

Važna je iz mnogo razloga. Prvo, zbog smanjene mogućnosti apsorbovanja vode, vlage, prašine, različitih nečistoća koje dovode do neželjenih efekata. Jedan od njih je povećano/smanjeno odavanje temperature. Ovce čije se runo skvasi mogu da trpe velike temperaturne oscilacije koje će tokom dana prelaziti one fiziološke, a tokom noći se spuštati ispod fizioloških granica. Ovo zauzvrat može dovesti do poremećaja u cirkulaciji, nakon čega će biti ugrožen i imuni sistem.

Drugi važan detalj jeste sama težina runa koja u sadejstvu sa gorepomenutom nečistoćom može uticati na oslabljenu pokretljivost. Kako vuna raste i prerasta tako sve više postaje glomaznija, a kako je vuna sve više glomaznija ona ima i veću mogućnost da prikupi nećistoće. Kod grube vune radi se o vertikalnom položaju rasta i predstavlja manji problem, ali kod ovaca fine vune ide i u horizontalnom pravcu remeteći u značajnoj mjeri kooridinaciju.

Treći problem može biti problem sa vidom. Svakako kod nekih rasa da, ali kod većine rijetko. Jer, ima određen broj rasa čija je vuna prisutna i na čeonom dijelu. Jedan primjer je Il d frans – francuska rasa fine vune. Ukoliko se redovno ne ošiša, vuna će početi da ometa vidno polje što je u svakom slučaju negativno za ovcu.

» Sjetimo se samo izgubljenog merina u Australiji, čije je runo na kraju višegodišnje pustolovine bilo desetostruko veće, uzrokovalo brojne probleme sa kretanjem i ostale skeletne anomalije.

Striženje prije jagnjenja – rizičan ili plodonosan postupak

Vansezonska striža dosta je česta praksa. I na našim prostorima farmeri koji se bave mlječnim ovčarstom podašišaju ovce na onim djelovima koji su najkritičniji za higijenu muže. Sa druge strane, farmeri sa zapada često šišaju ovce prije jagnjenja. Razlog je između ostalog opet higijena ali i niz drugih faktora koji su bitni za ovaj, osjetljivi period uzgoja. To su:

Suvlje okruženje. Vuna najvećeg dijela plemenitih ovaca ima veliku sposobnost prikupljanja vlage. Takva vuna, slikovito kao sunđer, u vlažnijoj će klimi potencijalno apsorbovati velike količine vode, koje će u suvljem okruženju (štala) početi da odaje. Tada može nastati problem, jer prevelika vlaga u malom prostoru za tek rođeno jagnje svakako da nije dobrodošla.

Okruženje koje je čistije. Osim vodene pare, vuneni pokrivač apsorbuje i bilo koju paru, tečnost ali i zadržava čvrste ekskremente. To mogu biti tečnosti pri aktu rođenja, potom ekskrementi same životinje, spoljašnje sredine a što je odlična podloga za stvaranje patogena.

Lakši pristup jagnjadima tokom sisanja. Brzo pronalaženje sise i akt sisanja nešto je što će odrediti stopu preživljavanja kod tek rođene jagnjadi. U skladu sa tim šišanje ovaca može u znatnom dijelu pomoći jagnjadima da što prije nađu ono što traže a što im je prijeko potreno u tom trenutku.

Povećana težina jagnjadi prilikom rođenja. U više stranih istraživanja koja su obavljena utvđeno je da težina može biti veća za čak ¼ ukupne porodne mase. Šišanje kod pokusnih životinja bilo je obavljeno u središnjoj gravidnosti.

Aktivnije ovce. Ovce koje su ošišane su istovremeno i nešto više aktivnije od ovaca koje nose dugačko runo. Ovo za posledicu može imati nešto bolje zdravlje.

Bolji pristup hranilicama. Kada se ošišaju, ovce zauzimaju manje prostora na hranilicama/jaslama.

Mirnija ovca tokom striže rezultat je povjerenja ali i odsustva stresa

Striža prije jagnjenja sa sobom nosi i neke nedostatke. Očigledno je da je stres kod gravidnih ovaca veći, te samim tim pitanje je kako bi plašljive ovce uopšte reagovale. Dodatna doza stresa mogla bi da inicira pobačaj, iako je ova mogućnost dosta rijetka. Takođe, nakon šišanja a nakon porođaja, pitanje je da li ovce treba puštati vani. U slučaju kada se radi o toplom proljeću i ljetu odgovor je jasan, ali je zimi i s jeseni priča komplikovanija te je svakako bolje sačekati određeni vremenski period. Još nešto na šta treba obratiti pažnju jeste klimat gdje farmer drži svoju stoku. U izrazito hladnim predjelima za vunu nema alternative, te je nejasno da li bi takva striža ugrozila energetski bilans životinje.

Dakle vuna da, svakako ima svoje prednosti. Prednosti koje se ogledaju u neprikosnovenoj izolacijonoj sposobnosti, ali ne zadržavajući se samo na tome. Međutim u nekim situacijama jednostavno ovcama bude prirodno bolje da je imaju „manje”. Vuna se nikada u potpunosti ne može skinuti jer jedan njen dio uvijek ostaje tu da je štiti.

Izvor Seljak.me