Connect with us

Mjesta i znamenitosti

Studeno – Izletište i vazdušna banja

Objavljeno

on

Planinski masiv i izletničko naselje, koje se nalazi na 1146-1305 m.n.v. Studeno predstavlja pravu vazdušnu banju, sa preko 400 vikendica. Ljekovito svojstvo borova i hladovina koju  oni prave od ovog izletišta čine raj na zemlji.

Nalazi se na 24km od Danilovgrada.

Odavde šumski putevi i staze vode do planine Ponikvica i vrha Lisac.

Prekornica se nalazi severno od Danilovgrada i predstavlja još jednu, od planinara, bez razloga rijetko posećenu planinu. Njene južne strane odišu župskom klimom, dok visinski pojas iznad 1000 metara odlikuje izrazito kontinentalna.

Zime su sa često velikim snežnim padavinama. Reljef ove planine je veoma raznolik sa strmim stranama po njenom obodu, dugim dolovima, izrazitim vrhovima i vrtačama.

Zajedno sa takođe raznolikom florom i faunom, predstavlja interesantnu planinarsku destinaciju.

Foto: Dejan Lazarević, Kamp na Studenom avgust 2021.

U prilog ovome ide i činjenica da se u centralnom dijelu Prekornice, u mjestu Studeno na nadmorskoj visini od oko 1210 metara, nalazi veliki planinarski dom kojim upravlja Planinarski sportski klub ,,Prekornica,, iz Danilovgrada.

Planinom Studeno, nazivali su čobani/pastiri planinski kraj, široku zaravan s više uvala i polja na južnom dijelu Prekornice, južno od glavnog prekorničkog grebena, i udaljenom 4 sata pješačkog uspona od Danilovgrada.

​Na ovome prostoru dugom oko 15-ak kilometara postojali su i danas postoje neki katuni. Sve su kolibe bile građene od suhozida/suvomeđe ili kombinacijom od suhozida i balvana.

Pokrivene su bile daskama, a rjeđe slamom. I torovi su bili od suhozida ili od visokog kolja. Uglavnom su se na ovo područje izgonile ovce, koze, goveda, konji i magarad.

Mrs se prikupljao u kace pa zatim u mješine i to skorup, mješavina i tvrdi sir.

Danas je od velikog broja katuna ostalo samo nekoliko, na njihovom mjestu nastala su izletnička naselja, a mnoge stare kolibe zamjenile su savremene vikendice.

Dio čobana i dalje je izdizao u planinu, ali su umjesto koliba sada boravili u novoizrađenim savremenim objektima.

Studeno 

Livada na kraju asfaltne ceste na kojoj se nalazi bunar s pitkom vodom. Ovdje je moguće parkirati vozila radi uspona po planini.

Danas je Studeno poznatije kao naziv za izletište (vikend-naselje) s više od 400-tinjak kućica za odmor. Ovo Studeno čini više livada obraslih borovom šumom, koje se pružaju na više od 100 hektara te na prosječnoj nadmorskoj visini od više od 1200 m (između 1146 i 1305 m). Udaljeno je 24 km od Danilovgrada, od kojega vodi asfaltna cesta.

Ovdje nedostaje izvora vode za piće.

Zbog mikroklimatskih uvjeta koje pruža njegova nadmorska visina i borova šuma, Studeno ima sve karakteristike ljetnog klimatskog lječilišta (ljetnja vazdušna banja), područja čije karakteristike pogoduju za oporavak imunološkog sustava, posebno u liječenju plućnih bolesti i tuberkoloze.

 Studenom, kao najpopularnijem i najvećem izletištu na Prekornici, gravitiraju obližnji planinski katuni-izletišta, Bzo, Borov dô, Poljica, Ivanj ubao, Struţnica-Topolovo, Piskavice.

Šume ovdje ima dosta, a na širem području Studenog raste i munika (Pinus heldreichii endem Balkanskog poluostrva, u čistim sastojinama ili u zajednici s bukvom (obična bukva; Fagus sylvatica).

Na širem prostoru pronađeno je preko 476 vrsta ljekovitog i aromatičnog bilja i šumskih plodova, koji se mogu koristiti za pripremu ljekovitih i osvježavajućih napitaka, jestive su, ili prestavljaju važnu sirovinu u farmaceutskoj i drugoj industriji. Preko 70 pronađenih vrsta ovih biljaka, spadaju u farmakoekonomski važnije vrste.

Od Studenog se u više smjerova nastavlja više zemljanih šumskih putova i staza. Za izletnike su posebno zanimljive one prema vrhovima Kula i Lisac. Tradicionalni smjer kretanja iz Studenog bila su i katuništa na Ponikvici, dubje u masivu Prekornice.

Širim područjem Studenog prolaze obilježene nacionalne  planinarske staze za pješačenje i planinski biciklizam (staza 454: Danilovgrad, Gorica, Slatina, Borov dô, Studeno,, Ćetni do, Razmet dô, Mokra Ponikvica, Suva Ponikvica, Brajovićka Ponikvica; staza br. 486: Brajovićka Ponikvica, Vukotica, Gostilje, Danilovgrad).

Ako želite doći do Studenog, potrebno je da krenete Martinićkim putem i na skretanju OVDJE nastavite pravo do  OVDJE – Planinarski DOM.

Mjesta i znamenitosti

Martinićkoj gradini neophodno posvetiti značajniju istraživačku pažnju

Objavljeno

on

By

Izvor RTNK

Predavanje arheologa-konzervatora Boška Ikovića „Martinićka gradina sa okolinom“ održano je u Zavičajnom muzeju Danilovgrada u organizaciji Matice crnogorske Ogranak Danilovgrad.

Iz Matice ističu da je Iković objasnio koji je bio značaj tada plovne rijeke Zete za područje Danilovgrada i okoline u antičko vrijeme, te o običajima i načinu života u predrimskom i rimskom periodu, s namjerom da pokaže kontinuitet trajanja kulture, duhovnosti i državnosti naznačenog prostora. Objasnio je i nekoliko značajnih toponima koji ukazuju na način života na prostoru danilovgradske okoline sa nekoliko episkopskih sjedišta.

Prisutni su mogli da vide i snimak iz 1972. godine kada je ekipa na čelu sa profesorom Vojislavom Koraćem došla na Gradinu i počela prve istraživačke radove.

– To je bio jedan prilično zapušten prostor, mada i danas nije bolji. Imamo i jednu ekskluzivu. Zahvaljujući angažmanu kolege Stanka Jovanovića, došli smo konačno u posjed, samo u elektronskoj formi, dokumentacije koja je vezana za istraživačke radove na Gradini martinićkoj kroz dnevnike radova, fotografije i crteže i imamo obećanje da će se raditi na konkretnom materijalizovanju tih i drugih nalaza sa Gradine, jer ima i nešto malo keramike sa tog prostora u Beogradu, koja je u toku kampanje odnošena na arheološki tretman i konzervatorske operacije – rekao je Iković.

Iković je prisutnima predočio i skice lokaliteta

– Po svoj prilici, Gradina martinićka poslužila je kao pribježište, odnosno refugijum, u periodu VI i VII vijeka, prilikom čuvenih avarsko-slovenskih upada na teritoriju, između ostalog grada Doklee. Po svoj prilici, unutar zidina je bila stacionirana jedna značajna vojna jedinica koja je čuvala put. Podgrađe je bilo vjerovatno značajno naseljeno, jer imamo podatke o dvije nekropole, odnosno dva velika groblja koja su vrlo malo sondažno istraživana, a osim toga nema značajnijih tragova koji nam mogu ukazati na stanovništvo tog prostora – objasnio je Iković.

Unutar lokaliteta postoje indicije da je, ističe Iković, prema obimu loma ploča i količini fragmenata, teško da je Martinićka gradina mogla biti prirodnim putem razvaljena, već sve ukazuje na to da je uništena s namjerom.

– Jedna od radnih verzija, početna teza Koraćeva, je da bi Gradina mogla biti jedan od gradova koje je Nemanja porušio prilikom zauzimanja srednjovjekovne dukljanske države od strane Raške, a druga teza je da je rušenje ili razvaljivanje Martinićke gradine uslijedilo od makedonskog kralja Samuila – rekao je Iković.

Na prezentaciji je prikazana i 3D animacija pretpostavljenog izgleda Martinićke gradine.

 

Nastavite čitanje

Društvo

Čuda su moguća: Danas je Sveti Vasilije Ostroški

Objavljeno

on

By

Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave danas Svetog Vasilija Ostroškog – velikog čudotvorca, čije se mošti čuvaju u manastiru Ostrog, u Crnoj Gori.

Pravoslavni vjernici ovog svetitelja poštuju i svetkuju u svim  zemljama, a njegova bezbrojna čuda prepričavaju se širom svijeta.

U manastir Ostrog dolaze ljudi i drugih vjeroispovesti među kojima ima i muslimana koji pred moštima Vasilija Ostroškog traže spas i iscjeljenje od teških bolesti i muka koje su ih zadesile.

Sveti Vasilije Ostroški (Jovanović) rođen je u selu Mrkonjići, Popovo Polje u Hercegovini, u Republici Srpskoj. Odatle je otišao u trebinjski manastir Uspenija Presvete Bogorodice gdje se zamonašio i započeo život podvižnika.

Kao episkop zahumsko-hercegovački i skenderijski živjeo je u manastiru Tvrdošu, služeći pravoslavnoj vjeri i ćuvajući svoje vjernike od turskih svireposti.

Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u manastir Ostrog, gdje je nastavio podvižnički život i gdje se upokojio 1671. godine u svojoj keliji.

Iz stijene pored koje se upokojio, kasnije je izrasla vinova loza, iako u stijeni nema zemlje.

Život Svetog Vasilija bio je u Bogu i sazdan po Hristu. Kada se Vasilije upokojio njegova kelija bila je obasjana svjetlošću. Tada je narod počeo da dolazi na njegov grob i moli se.

Prema predanju, sedam godina nakon smrti Svetog Vasilija, tadašnjem igumanu manastira u Župi kod Nikšića javljao se često u snu. Jedne noći rekao mu je da dođe u Ostrog i otvori njegov grob. Tako je i uradio, a tijelo Svetog Vasilija našli su očuvano i mirisalo je na bosiljak.

Bio je smatran za svetitelja i još tokom života, a kako je vrijeme odmicalo posle njegove smrti sve više vjernika dolazilo je po utjehu i spas. Sada na Ostrog dolaze i ljudi drugih vjeroispovesti iz raznih krajeva sveta.

Manastir je dobio ime po brdu koje se uzdiže iznad njega i podeljen je na Gornji i Donji Ostrog, gdje vjernici dolaze na poklonenje svetitelju, posebno na paznik Duhova, 50 dana po Vaskrsenju.

Ovaj manastir samo tokom ljeta obiđe oko 300.000 vjernika što ga svrstava u najveće pravoslavno svetilište na području cijele Evrope.

U Gornjem manastiru nalaze se dijve crkvice. Gornja je posvećena Časnom krstu, a druga (donja) Vavedenju Presvete Bogorodice. Gornju je podigao 1605. godine jeromonah Isaija iz sela Popa kraj Nikšića, s blagoslovom mitropolita Vasilija, a živopisana je 1667. godine. Za donju se ne zna tačno kada je sagrađena. Po jednoj verziji narodnog predanja, podigli su je isposnici koji su tu živjeli prije Svetog Vasilija.

Po drugoj verziji, koju je još Vuk Karadžić zabilježio po riječima ostroškog arhimandrita Nikodima Raičevića, crkvu je sagradio mitropolit Vasilije.

I ova je crkvica živopisana, vjerovatno kad i gornja (1667. godine). U njoj počivaju mošti Svetog Vasilija.

Mjesto na kome se nalazi Donji manastir ranije se zvalo Kosjeradići ili Goseradići. Kad je mitropolit Vasilije kupio ovo i nešto od okolnog zemljišta, on je u blizini te crkve podigao ambar i kuću za mlađe, te od svega toga kasnije postade manastir – Donji manastir Ostrog.

U februaru 1942. godine, za vrijeme bombardovanja manastira Ostrog, jedna granata iz brdskog topa njemačkog udarila je u kameni zid iznad Gornjeg manastira, razbila vrata na crkvici Časnog krsta, ali nije eksplodirala.

Granata se od pada razbila na dva dijela. Stručnim ispitivanjem kasnije je utvrđeno da je granata bila sasvim ispravna. Očigledno je da Svetitelj to nije dopustio. Ova granata se i danas čuva u Gornjem manastiru.

Poštovanje našeg naroda prema ovom Božjem ugodniku ogleda se i u podizanju u njegovu čast mnogobrojnih hramova. Posebno je lijep hram podignut svetitelju u njegovom gradu Onogoštu – Nikšiću.

Godine 1935. otvorena je u Beogradu bolnica nazvana po Svetom Vasiliju Ostroškom, a u Crkvi Svetog cara Konstantina i Jelene na Voždovcu čuva se i danas njegov sveti omofor.

Srpska pravoslavna crkva slavi svetog Vasilija Ostroškog svake godine 12. maja (29. aprila, po julijanskom kalendaru).

Nastavite čitanje

Facebook

Najčitanije