Za vrijeme života Vasilija Ostroškog na Ostrogu bilo je mnogo problema sa unijaćenjem pravoslavnog stanovništva. Unijatski sveštenici iz Kotora i Dubrovnika su pokušavali na sve načine da slovensko pravoslavno stanovništvo pokatoliče i latiniziraju. Jedna od mjera koje su preduzimali je bilo huškanje lokalnih knezova i velikaša da zajedno sa seljacima i svojim vojnicima otimaju crkvena imanja i dobra Srpske pravoslavne crkve.

Ovo je jedna poznata epizoda i jedno čuveno pismo i crkvena kletva kada je Patrijarh Srpski Maksim prokleo pljačkaše i kneza Raiča koji su nasrtali na vlasništvo manastira Ostrog.

Nevolje Vasilija Ostroškog i kletva Patrijarha

Nasilništvo i otimačina ljetine i drugi dobara ostroških od strane pojedinih Bjelopavlića, predvođenih knezom Raičem, savrsnikom mitropolitovim, koji se ne obaziraše ni na zakone ljudske ni na zakone Božije, nastaviše se i postadoše toliki, da se oktobra 1667 mitropolit Vasilije sa gatačkim knezom Lukom Vladislavićem uputi da o svemu upozna Patrijarha Maksima i zaište njegov savjet šta mu je dalje činiti.

Patrijarh Maksim tada napisa i preko mitropolita Vasilija posla svoje čuveno pismo knezu Raiču, kojim se ovome izričito zabranjuje da dira u manastirska imanja i prijeti iznova teškim prokletstvima i svakom drugom ko udara na posjed Presvete Bogorodice u Ostrogu, ali i izražava sumnju da počinioci djela ove pakosti i štete ne čine sami od sebe, nego podsticani od strane tuđinaca, „tuđih kaluđera“ kojima isti milostinju daju i crkve pomažu dizati, radeći stvar unije:

„Maksim, Božijom milošću patrijarh Pećki i Srbima i Bugarima i ostalima. Pišem u bogočuvano pleme Vražegrmve, kir knezu Raiču i svima hristijanima mir i blagoslovenije; koji se povinujete zakonu Božijem i starijega pisanju, da znate da nam dolažaše vladika Vasilje i kaza nam da je kupio Velji Do u Save Lakovića za 12 i po groša. I ako neko od vas hristijana pokuša da otme taj Do od manastira, zvanoga Ostrog, hrama Vavedenija Presvete Vladičice naše Bogorodice u Svagdadjeve Marije, da oduzme njemu Gospod takvom razoritelju njegov dom i njega i njegove sinove i njegovu stoku i sve njegovo imanje da mu Gospod uništi i raspe nenadno, i da mu trag i korijen pogine u vjeke. Amin.

I za taj Do i za drugu zemlju koju je kupio vladika te je Crkvi ostavio, ili je koji hristijanin Crkvi prodao ili priložio za svoju dušu, pak je drugi nesputano pritiska, da ga pritisne svaka rđa, njega i njegov dom, ili Crkveno krade ili neputano troši, potro njega Gospod Bog.

I ako hoćete svojoj Crkvi i svojim kaludjerima krasti ili pakost tvoriti, a tudjim crkvama i kaludjerima milostinju davati, ako ćete tako činiti, nećete od Boga nijedno dobro imati. A koji ne posluša ovo pismo, da je proklet i da mu trag pogine, a on se razveže vavijek. Amin.

Mjeseca oktomvrija 5 … ljeta 7175. (1667) u Peći.

Po povratku mitropolita Vasilija Ostroškog iz Patrijašije, knez Raič mu dodje u posjetu i primi k znanju pismo Patrijarhovo. Pripoveda se da je knez Raič u gostima kod mitropolita bio nekoliko dana i da je sobom donio bogate poklone. Ipak, to kao da ne mogade uticati na sudbinu koju knez bijaše izabrao dotadašnjim svojim nepočinstvima.

Uskoro ga snadje strašna nesreća: izgiboše mu petorica sinova, a samo jedan, najmladji, koji bijaše u kolijevci prežive nesrećan napad hajduka Baje Pivljanina, koj namjeri da kazni obijesnog kneza.

Milostivi mitropolit Vasilije Ostroški potresen dogadjajem koji mu, pohitavši njemu ispriča sam knez, pomoli se Bogu i izmoli milost za starog kneza Raiča, a njega posavjetova da se kaje za svoje grehe i za grijehe svojih sinova, a kada dodje vrijeme, da se ponovo oženi i pobrine za novi porod, koji će mu Gospod poslati. Vjenčanje Raiča i njegove nove nevjeste svrši sam Mitropolit Vasilije Ostroški koji mu i krsti dva sina, koji se u tome braku rodiše, postavši dobar prijatelj sa cijelom porodicom.